Na svijetu postoje mnoge divne plaže. Sliak raja upravo je to – pijesak, more i tropska vegetacija. No. Većina tih plaža je već prenapučena turistima. Kao istraživač, imao sam sreće ne samo obići, nego i boraviti na nekim od najljepših na svijetu. Jedna od njih je u NP Masoala, na Madagaskaru.
Gliserom International Conservationa krenuli smo od grada Maroantsetre (do kojeg smo pak došli avionom, jer ceste nema) na istok i za dva sata glisiranja uz obalu stigli na ušće velike rijeke. Po prometu čamaca i ljudi na obližnjoj plaži, a potom i stršećih palminih krovova uvidjeh da smo došli u selo. No iskrcali smo neku robu, ukrcali rižu i nastavili dalje. Dosta kasnije, stali smo konačno iza pojasa crnih stijena. Od oduševljenja iskočih odmah u vodu i zakoračih na prostranu plažu. Zelenilo džungle, žuti pijesak i tirkiz mora koliko god oko seže…podigli smo šator na prijelazu plaže u šumu. Složili smo i malu kuhinjicu koja ujedno djeluje i kao dnevni boravak u slučaju kiše.
Kao jedno od zadnjih područja velike i prekinute šume na Madagaskaru koja je pred kraj 20. stoljeća ostala nezaštićena, bio je poluotok Masoala. To izolirani kutak splet je različitih i bogatih staništa kao što su nizinska i planinska tropska kišna šuma, mangrove i koraljni grebeni, zajedno s brojnim rijekama i potocima. Cijelo područje je izuzetno po biološkoj raznolikosti; procijenjeno je da se čak 50 % vrsta biljaka cijelog Madagaskara može naći ovdje, a tu su druge skupine poput sisavaca, ptica, gmazova i vodozemaca.
Nekoliko dana na Lohatrozoni proteklo je kao u snu. Dugo bi hodali džunglom, najočuvanijom na cijelom otoku. Cijeli bi se razred neke škole mogao posjesti na potporna korijenja gigantskih stabala, šireći se kao zmije sa stabla. Mali Brookesie švrljaju šumskim tlom. Poput igračke su, smećkasti i bez predugačkog repa, ali pokretne oči im odaju rod kameleona. Ni tu hodanje nije lagano jer se odmah s obale uzdižu brda. Ipak, na čistinama pruža se predivan pogled na more. Znoj i prljavštinu peremo u predivnom toplom moru, pazeći se morskih pasa. Sol pak ispiremo u bistrom potočiću koji se ulijeva u more. Onda su odmah uz naš kamp došli ribiči nomadi i podigli svoj privremeni logor. Nekoliko dana su lovili ribu, sušili je na prečagama te spavali u jednostavnim nastambama od svega nekoliko letvi, zaštićeni s nekim velikim listovima. Gotovo se naši šatori nisu oblikom i konstrukcijom razlikovali, osim u materijalu! Da obogatimo obrok od riže, otkupili smo za koju kunu ogromnu tunu i prežderavali se odrescima!
