Duga ljubav
Moj je bivši dečko s kojim sam bila prije nekoliko godina, vjerovali ili ne, još uvijek zaljubljen u mene. Ima on curu, živi svoj život, no ja sam i uvijek ću biti, barem on tako tvrdi – ona prava za njega, a meni sve to zvuči nerealno i sanjarski. Ja sam pak, u sasvim drugom filmu, no nekako je slatko imati nekog za koga mogu reći da je moja rezerva. Mislim da više nisam zaljubljena u idiota s kojim se nikad neću prošetati za rukice po gradu. Nisam si nikako mogla pomoći, nisam mogla protiv sebe, ali kako ga dugo nisam ni vidjela ni čula, nadam se da je moja beskrajna ljubav splasla i da mogu konačno okrenuti novu stranicu i životu i svojom pozitivno energijom privlačiti druge ljude.
Novi parovi
No u Koprivnici trenutno prevladava sasvim drukčiji stil života. Nekako se svi vraćaju na staro, tamo gdje očito ostaju njihove energije. Viđam neko vrijeme nove parove, a onda ih najednom vidim s onim starima, čini se, sretnije nego ikad, pa se pitam, u čemu je fora? Jedna je moja frendica s faksa prekinula s dečkom koji ju nije zvao po par dana, što je nju užasno živciralo i nikada nije do kraja razumjela takav stav.
– Toliko bi voljela da imam na mobitelu sto njegovih propuštenih poziva, da stalno misli na mene, da mu uvijek falim – rekla mi je nedavno prije prekida. Kako se stvari uvijek nekom višom silom poslože, na kavi je upoznala superzgodnogzanimljivog tipa, s kojim je i ostala sama na kavi, ispričala mu cijeli svoj život i istu su se večer poljubili i razmijenili brojeve. Cijelu je noć imala leptiriće u trbuhu i veselila se novom iskustvu. Tijekom sutrašnjeg dana, tip ju je zvao pet puta, a kad je mobitel ostavila u sobi na sat vremena, na njemu je imala sedamnaest propuštenih poziva. – Više mi uopće nije zanimljiv, bila sam sretnija s bivšim – rekla mi je nakon toga. Jedna je pak prijateljica Dorine sestre ostavila dečka jer joj je smetala njegova burna prošlost s kojom se nije mogla nositi, našla je drugog i bila sva sretna i ushićena punih mjesec dana, dok ju nisu počele živcirati njegove navike. Svaku je večer sa suzama u očima zvala bivšeg, sve dok se nisu pomirili. Kolegica s posla mjesecima nam je pričala o svojoj frendici koja ludi za jednim idiotom, a on ne želi vezu, navlači ju za nos, a sve to traje pune tri godine. – Najbolje od svega je što je ona uvjerena da je on u nju zaljubljen – pričala je, ljuta na nju. Neki je dan došla na posao i izjavila kako je nakon tromjesečnog prekida svakog kontakta, koji se dogodio njegovom krivicom, on shvatio da ju zapravo ludo voli i da joj ni jedna druga nije ni do koljena. Nije mu oprostila, ali ga još uvijek voli.
Ljubav ili navika?
Znala sam jednog dečka, što je najbizarniji slučaj od svih, koji je imao drugu curu godinu dana, da bi jednoga dana shvatio da voli staru i uložio svu svoju energiju da ju vrati natrag, što mu je naposljetku i uspjelo. Osobno nisam nikada vjerovala u takve priče i sve mi je to zvučalo kao bajka s happy endom, a u bajkama ionako ima puno nestvarnih likova.
Zašto su uopće prekidali ako su bili sretni? Je li to ljudska oholost pa svi uvijek misle da mogu naći boljeg, pametnijeg, ljepšeg, brižnijeg ili bogatijeg partnera, a kad ga i nađu, opet nisu sretni? U čemu je fora? Ako već imaju nekog novog, znači da se ne vraćaju jer su usamljeni i misle da nikad neće nikog naći. Možda je u pitanju navika, no možda se stvarno radi o ljubavi, do koje se očito danas, dolazi puno težim putem, nego nekad. Danas, kad svi imaju stotinu mogućnosti, ne vide onu pravu. Neki sam dan u prolazu pročitala naslovnicu knjige koja se zvala – Stvari koje bi trebali znati, a jedna od njih je bila: Ne znači da vam on nije srodna duša, ako u vezu da bi uspjela, morate ulagati puno truda. Vjerojatno je to bježanje iz veza uzrokovano mišljenjem da sve mora biti savršeno, inače to nije – to. No, uz nekog drugog, svi uvide da je baš to bilo savršeno i da svatko ima svoje mane, koje su, na kraju krajeva ipak voljeli. Uostalom, vraća se i druga, povrijeđena strana, što puno više govori o toj famoznoj pravoj ljubavi, koja valjda i postoji, ali negdje iza sedam mora, gora i planina, do kojih se dolazi preko trnja, kamenja i zamki. Baš kao u bajci, zar ne? Samo ne znam je li bolje da se princeza nakon poljupca probudi iz dugog sna, ili da ipak ostane spavati.