Dok je u Hrvatskoj u siječnju hladno – mi hodamo “goli i bosi”. Dok u Hrvatskoj čovjek ne vidi više ni kukca, mi smo prekriveni ugrizima. Dok se doma kupamo samo u kadi, mi se valjamo u vodi od kojih 30-ak stupnjeva Celzijusa.
Pitate se gdje smo? Na Andamanskom otočju u Indijskom oceanu. Da otočje, jer čine ga 500-tinjak otoka i otočića. Otočje je zapravo arhipelag i predstavlja produžetak planinskog lanca Arakan Yoma te Indonezijskog arhipelaga na jugu. Najveće i ujedno najnaseljenije kopno čine Sjeverni, Srednji i Južni Andamani, Mali Andamani i otok Havelok. Najbliže kopno je zapadna obala Tajlanda i Sumatre, no ipak, vlasnici su Indijci. Otoke su Indijcima ostavili Britanci, a to se vidi po imenima naselja poput Port Blaira. Potrebno je putovati čak tri dana putničkim brodom iz indijskog grada Chennaija ili još duže iz Kalkute. Andamani tvore posebnu pokrajinu u Indiji, s Port Blairom kao administrativnim centrom.
Na sreću, ova mnogoljudna nacija (Indija) nije prenapučila otočje. Priroda stoga ostaje sačuvana, a ona je veličanstvena. Prije svega se to odnosi na tropsku kišnu šumu koja prekriva najveći dio otoka. Vožnja avionom pruža najbolju sliku otočja. Jasno se tada uočava zelenilo otoka. Većina je prekrivena prirodnom vegetacijom – tropskom kišnom šumom. Kako nema većih brda, to je prava nizinska šuma, s mnogo lijana i potpornog korijenja. Takvo stanište omogućuje život mnogim životinjama. Ptice i gušteri ovdje nalaze dom, ali i zmije. Već smo sreli otrovnicu ljuticu (engleski: pit viper) te kraita, najotrovniju kopnenu zmiju Azije. Još čekamo na kobre, među njima i ogromnu kraljevsku kobru.
Svjetlo i voda ključni su sastojci ove džungle, a oba su više nego obilna. Pozicija na ekvatoru uvjetuje gotovo isti godišnju količinu sunca, no padaline su mnogo varijabilnije. Glavni nositelji vlage su monsuni. Jugozapadni monsun posjećuje otočje od svibnja do listopada, a sjeveroistočni u studenom i prosincu. To je doba izuzetne vrućine i vlage. Kiša pada često danima i čisto nebo je tada izuzetak. U ostatku godine je ugodno toplo i sunčano a noći koliko-toliko svježe.
Kao što ste naslutili, imamo dosta vremena i za kupanje. Nije međutim lako doći do plaže. Valja se probijati kroz zaista gustu džunglu, punu trnja, spomenutih zmija, paukova i mrava. Valja se spustiti niz klanac do slapa, gacati bos po potoku. I onda kada je šuma gotova i pomislimo da smo na plaži, često dolazi močvara mangrova.
I kada je oseka, moramo gacati kroz mekani mulj i blato, a kamoli za plime kada more poplavi kopno i stotinjak metara. Tu stoga rastu spomenute mangrove, drveće koje podnosi slanu vodu. Preživljavaju pomoću posebnog korijenja preko kojih dišu. U mangrovama žive krokodili, a znaju navratiti i izuzetno otrovne morske zmije. Mangrove nalazimo posvuda po Andamanskom otočju i to je njegovo veliko blago. Valja samo reći da su mangrove značajno ublažile plimni val tsunamija koji je poharao Indijski ocean 2004. godine.
Konačno na plaži, možemo se opustiti na predivnom pijesku i božanstvenoj vodi. Znaju navratiti ribari, čak i lokalni kupači s brodica, ali uglavnom smo sami. Super je stvar što se uz samu obalu protežu koraljni grebeni. Plitki su i običnim ronjenjem na dah vide se koralji sa svojim šarenim stanovnicima: ribama, školjkama, puževima…
Zaranjam kao u muzej kakve podvodne suvremene umjetnosti jer evolucija je koralje isklesala u nevjerojatne oblike. Neki podsjećaju na ogromne čipkaste lepeze koje se šire i preko metra veličine. Drugi koralji podsjećaju na kišobrane koji daju sjenu od jarkog tropskog sunca koje se kroz bistru vodu lako probija. Od nekih se priviđaju jelenji rogovi ili ogromne spužve. Odjednom se u vodi pojavio ogromni mozak veličine bačve, nabori kore jasno su se vidjeli. Naravno, riječ je o još jednom koralju. Ostali se jednostavno opiru opisu iz stvarnog svijeta i više podsjećaju na filmove SF. Ribe kao da se natječu u „ludim“ oblicima, a u bojama ih nadmašuju. Jednostavno bliješte plavilom, žutilom, te svim nijansama jarkih boja… Odjednom se oko mene stvorilo jato gotovo prozirnih sipa, lebdjele su kao stakleni ukrasi. Među njima plove morske zmije, s crno bijelim prstenima. Izuzetno je otrovna, no niti je zainteresirana za čovjeka niti može lako ugristi zbog stražnjih zubi. Na sreću nema morskih pasa. Andamani su obilno obdareni koraljnim grebenima, a još su takoreći neistraženi.
Do sljedećeg pisanja kada ću objasniti što uopće radim ovdje 🙂
