Pred dvije godine na Šoderici je kompletno obnovljeno nekada popularno i dobro posjećeno kamp odmorište. Uređenje mu je vratilo stari sjaj, ali i posjetitelje.
Ljubitelji odmora u kamp kućicama i šatorima na raspolaganju imaju 30 parcela površine 25 kvadrata smještenih u prirodnom hladu.
Atraktivnost prostora koju nudi razne oblike zabave i turističke sadržaje prepoznali su do sada mnogi, posljednji od njih izviđači Odreda Sirius iz Varaždina. Oni su Šodericu i njen kamp odabrali kao lokaciju za završnu ovogodišnju aktivnosti.
Njih 38, Varaždinaca i Čakovčana, utaborilo se prošle subote ovdje s dvadesetak šatora, na šest noćenja. Ovdje primjenjuju sve što su naučili kroz godinu i za kraćih izleta.
Roko Rameša, starješina logorovanja kaže kako se njegovi izviđači tijekom godine u pravilu ne miču s domicilnog terena, a u ovakvim bi prilikama obično birali boravak u nekakvom šumskom terenu. Ove godine odlučili su se za program na vodi gdje između ostalog odrađuju razne radionice spašavanja, filtriranja vode, svega što se tiče života i rada na vodi.
– Šodericu smo izabrali jer je kamp potpuno uređen što nam je ubrzalo posao kod postavljanja logora, nismo morali graditi ništa kao što bi inače morali da smo otišli nekamo u šumu, plaža je sigurna i uređena i djeca su jako zadovoljna ovdje – kazao je Rameša.
Njegov Odred suradnju s Općinom Legrad uspostavio je 2015. godine na Halasz Čardi i od tada pa do danas ona traje i razvija se. Najbolje je to dokazao sam načelnik Legrada Ivan Sabolić koji je trećeg dana logorovanja izviđače odlučio provozati po jezeru brodom.
Vrijeme im ovdje brzo prolazi. Starješina objašnjava kako dan starta u 7.30, a nakon jutarnje higijene nastavlja se s jutarnjom tjelovježbom. Slijedi smotra šatora, podizanje zastave, doručak, radionica na određenu temu.
Od 14 do 15 sati, nakon ručka, propisan je strogi odmor. Večera završava u 20 sati, slijede večernje aktivnosti uz logorsku vatru, a svijetla se gase u 23 sata.
Jedan dio izviđača trećeg dana logorovanja ispratili smo na plovidbu s načelnikom Sabolićem dok smo ostatak ekipe pronašli pod šatorom, gdje su odrađivali radionicu.
– Lijepo nam je tu – govore gotovo jednoglasno, šute tek oni koji polažu šutnju, ali i oni daju znak da uživaju na Šoderici dižući palac gore.
Iz skupine se izdvaja desetogodišnjakinja koja je već nekoliko puta pala na zavjetu šutnje.
– Zadrijemala sam jer je bilo dosadno predavanje, polako sam se probudila i netko je rekao da se spremimo, a ja sam pitala: zakaj? – objasnila je razlog zbog čega je ponovo pokleknula u izvršavanju ovog poprilično zahtjevnog izazova koji traje čak 12 sati.
Večeri se ovdje provode uz logorsku vatru i pjesmu.
– Ovo je životna škola koja će svima koji je prođu donijeti puno dobroga. Naučit će neke stvari koje bi u normalnom životu savladali na puno teži način. Ovdje su bez mobitela, odnosno imaju ih pravo koristiti tek kratko tijekom dana, u predviđenom terminu. Mnogi ovdje iskušavaju svoje granice, primjerice, zavjet šutnje, zato ih dobar dio i danas tokom dana šuti, dobro je i nama i njima – našalio se na kraju starješina.
