Jezično blago

FOTO Znate li što je šarabonjenje, skomina ili peljuždrenje? Tomislav Sisek svojim rječnikom čuva stare podravske izraze od zaborava

08:00h
0
Foto: Matija Gudlin

– Štoblak! Štoblak. Znaš kaj je to?


– Moram priznati da nemam pojma.

– E sad ti bum ja pokazal, čekaj da donesem.

Pridigao se od svog masivnog goričkog stola i nestao iza terase. Za desetak sekundi se vratio s prastarim keramičkim vrčem u rukama i trijumfalnim smiješkom.

– To je to. U tome se nekad kiselilo mleko – objasnio nam je okrećući već pomalo okrhnutu starinu.

To je samo jedna od podravskih riječi koje Tomislav Sisek iz Gorice pokušava otrgnuti zaboravu na način koji najbolje zna – stvaranjem rječnika svih izraza iz vlastitog govora koji mu padnu na pamet.

Prastari štoblak našeg domaćina // Foto: Matija Gudlin

Njegov rječnik počeo je nastajati prije otprilike dva mjeseca i trenutno broji oko 150 riječi i fraza. Prikupljanje podravskih riječi nije ništa novo, postoje znanstveni radovi o frazeologiji kajkavskih govora podravskog kraja, čak i rječnici govora pojedinih sela, kao što je to onaj koji obuhvaća Đelekovec i okolicu Mije Sabola. Tu su i posve moderni pristupi, kao što je Facebook stranica Kajkavski rječnik. No, Sisekov spontano vođeni rječnik ima mnogo šarma, a nastaje iz čiste ljubavi prema lokalnom dijalektu.

– To smo se mi već pet let spominjali kak bi trebali zapisivati ono kaj govorimo, dok smo imali fešte tu u goricama. Jer nemreš pamtiti, kak buš pamtil. I onda sam zel ovu bilježnicu, napravil stranice po abecedi i rekel “Evo, tu bumo”. I tak, kak kome padne nekaj napamet, zapiše. Tih riječi ima čuda, to se bu jako brzo popunilo – uvjeren je Sisek.

Da je rječnik zaista otvoren za sve one koji žele u njega nešto upisati, uvjerili smo se i sami s nekoliko skromnih doprinosa leksičkom blagu koje smo dodali unutra.

Ono što je prava vrijednost rječnika upravo su riječi kao štoblak, koje su već uglavnom zaboravljene, bilo zbog toga što predmeti na koje se ne referiraju više nisu u upotrebi, bilo zbog prirodnog razvoja jezika.

– Znaš kaj je ovo? Ovo na zidu – pokazuje nam naš leksikograf-entuzijast neobično veliko krilato biće na klijeti iza sebe.

Matapur! – usklikne on, nakon što mu je dosadilo gledati naša zbunjena lica. Nakon što smo ga i dalje gledali praznim pogledima, preveo nam je na ono što razumijemo – leptir.

Matapur promjera dlana motri na rječnik // Foto: Matija Gudlin

– Mi, moje društvo, mi znamo kaj to znači, ali omladina ne znala – govori nam dok nam usput objašnjava da “peljuždriti” znači okupati se nabrzinu, “skomina” osjećaj u ustima nakon što zagrizete nezrelo voće, “šarabonjenje” kultiviranje kukuruza, a “lakomica” posuda koja služi umjesto lijevka (“točera”) za lijevanje vina.

Naravno, svjestan je da njegov rječnik ne može biti precizan prikaz podravskog govora jer ni ne postoji nešto što bi se nazvalo podravskim govorom – gotovo svako selo, pa i svaki brijeg, ima barem male razlike i u izgovoru ili pisanju pojedinih riječi.

Foto: Matija Gudlin

Zapisivanju je sklon odavno, i prije nego što je to počeo raditi s riječima. Pokazao nam je nešto što podsjeća na hibrid dnevnika, oglasne ploče i Facebooka, bilježnicu u koju su od 1988. posjetitelji njegove klijeti, ali i on sam, zapisivali svoje dojmove, misli, izvještaje s goričkih radova, fešti, ili su samo komentirali gazdino gostoprimstvo.

– Kod trećeg pečenja krumpira, Mirko je pojeo sve, makar je bio slabo pečen – piše u jednom od takvih zapisa starim i 30-ak godina. Osim što ga vesele takvi nasumični i banalni zapisi, ono zbog čega ponekad sjetno lista te stranice su i uspomene, jer nekih ljudi koji su ostavili svoj trag u njoj više nema, pogotovo kada datumi počinju prelaziti 1991.

Rječnik je sve puniji, a i mi smo dali skromni doprinos // Foto: Matija Gudlin

Što se tiče njegovog trenutnog projekta, rječnika, na prvoj stranici nosi prigodni natpis “Da se ne zaboravi”. Upravo se tome Sisek nada, da će te riječi ostati i za buduće generacije te da će netko nastaviti zapisivati i kada njega više ne bude.

– Možda bum to unuku dal da nastavi, al mislim da to mlade baš ne interesira. Razmeš me – nije baš pun nade Sisek.

Nastavio netko zapisivati riječi ili ne, one će živjeti i dalje dokle god netko njima govorio, makar sami sebi rekli “štoblak” svaki puta kada otpijemo gutljaj kiselog mlijeka.

čitam...