Moj se rad bazira na pedagoškoj toplini. Nisam razumjela kako dio kolega povisuje glas i kritizira kandidate kao osobe, pita se instruktorica vožnje i, uz njezina supruga, vlasnica lanca autoškola Mirjana Mihoković.
– U psihologiji postoji metoda komunikacijskog sendviča. Valja prvo pohvaliti, zatim doći do problema koji treba popraviti i završiti s ublažavajućim dijelom. Kandidati pozitivno reagiraju na takav pristup – govori nam.
Već ovim riječima demistificirala je ideju prema kojoj instruktori isključivo sjednu na suvozačko mjesto, dozvole kandidatu da stane na gas i poput strogog autoriteta ispravljaju pogreške. M. Mihoković kaže kako je potrebno motivirati kandidata, pri čemu nije sklona reći kako je netko loš, čak niti nakon 120 odrađenih sati. Da, toliko je jedna 39-godišnjakinja provela vježbajući prije nego je iz osmog pokušaja položila.
– Mozak joj je stvarao blokade, isključio joj se dio za logiku. Zamislite, na semaforu treba skrenuti ulijevo, nigdje nikoga, a ona stane nasred raskrižja i gleda smjer kojemu je crveno – priča.
“Želim pomoći ljudima, tko sam ja da procijenim da netko nije za vožnju?”
Psihologija je područje koje ju iznimno zanima, na kojemu briljira i koje je presudno u komunikaciji s kandidatima. Nagovorom supruga, koji dolazi iz Novigrada Podravskog, dok je ona rođena Zagrepčanka, prekvalificirala se za vozačicu motornog vozila, iako se isprva željela baviti psihologijom, pa i kriminalistikom. Znanje stečeno, primjerice, tečajevima neurolingvističkog programiranja, komunikacije i govorništva u Zagrebu i Ljubljani te edukacijom za školovanje instruktora vožnje u Londonu, posljednjih godina prenosi kandidatima.
– Na kraju vožnje s kandidatima prolazim sve što smo radili. Moraju imati bilježnicu, zapisivati i crtati što smo radili. Razgovaramo o situacijama, vidim što su i kako shvatili. Želim pomoći ljudima. Tko sam da procijenim da netko nije za vožnju? Postoji jedino liječnička zapreka – govori, dodajući kako su imali problem s kandidatkinjom koja se, doživjevši pad, željela automobilom zaletjeti u zid, što je dovelo do reakcije HAK-a i liječnika čija je dijagnoza potvrdila psihološke indikacije.
Dva se desetljeća nalazi u sferi autoškola. Obučavala je, predavala prometne propise i sigurnosna pravila, tražeći sebe, proučavajući načine poboljšanja obuke i pripremajući se za vlastiti posao, zagrebačku autoškolu koju je preuzela uslijed njezina lošeg poslovanja. Od tadašnja tri, stvorili su lanac sa 60 zaposlenih, s time da je Autoškola Urban, jedna od osam, smještena u Koprivnici. No, to nije sve.
– Želeći educirati mlade, otvorili smo Ustanovu za obrazovanje odraslih – Učilište Laura koje ima sjedište u Zagrebu, a ovdje u Koprivnici je, dakle, podružnica. Educiramo ljude za srednjoškolsko obrazovanje s područja prometa i logistike. Među ostalim, za instruktore vožnje, što me najviše veseli – pojašnjava M. Mihoković te naglašava kako sada rijetko radi s kandidatima jer mora voditi posao.
Mnoštvo sati ulupala je, doduše s uspjehom, u najstariju kandidatkinju koja je svoje automobilističke vještine polirala u 72. godini.
– Riječ je o umirovljenoj gospođi, bivšoj direktorici poznate banke. Cijeli život imala je vlastitog vozača, nije bilo potrebe za vožnjom. U mirovini je to silno željela. Pitala me kako će ići proces, koliko će joj trebati, na što sam odgovorila da su joj potrebni vrijeme, volja i novac. Puno smo radile, drilale. Položila je – prepričava, objašnjavajući nepisano pravilo prema kojemu je osobi potrebna dvaput veća količina sati u odnosu na broj godina.
“Žene su opreznije, ali odgajane na način da muškarcima to bolje ide”
Svesrdno preporučuje zanimanje instruktora, dobro plaćena posla u kojemu po svojoj volji možete organizirati vrijeme. Posebno djevojkama i ženama čiji je položaj danas bolji od onoga s kojim se susrela prije dvadeset godina. Kolege su tada bili skeptični prema njezinu radu i metodama, danas naširoko prihvaćenima i uspješnima.
– Ne volim generalizirati muško-ženske podjele. Puno stvari ide u prilog obiju. Žene su opreznije i pažljivije prilikom vožnje, ali i odgajane na način da muškarcima bolje ide. Smiješno je kada sam dolazila s kamionom i prikolicom. Prolaznici čekaju pogrešku, a kada to super obavim, ostanu zabezeknuti – kaže, smijući se.
Kako je razgovor već prilazio kraju, nismo ostali zabezeknuti činjenicom da je, kako kaže, često na cesti morala “uništiti nokte”.
– Slagala sam akumulator umjesto supruga, a jednom kolegi čak pomogla tako što sam promijenila gumu na njegovu automobilu. I to dok je on držao kišobran – iznosi gotovo filmsku scenu.
Pokušavši izvući kakva je vozačica inače, kao civil, tvrdi kako uvijek vozi po propisima, nikada nije dobila kaznu za prebrzu vožnju, tek pokoju za parkiranje. Ima čelične živce, nikada ne trubi i gotovo je nemoguće izbaciti je iz takta. U skladu s time, apsolutno je protiv alkohola, o kojemu govori na predavanjima, ukazujući kandidatima na moguće posljedice.
– U autoškolama nemamo dovoljno vremena razviti stavove o, recimo, alkoholu i drogama. Mladi vozači, razmislite o vožnji pod utjecajem alkohola s obzirom na situaciju koja se može dogoditi. Je li vrijedno na kocku staviti trošak liječenja i štete koje će osiguranje tražiti? Jedan se dečko zadužio za cijeli život, tražili su 350 tisuća kuna. I dan danas isplaćuje – zaključuje.
