Krvarenje je gubitak krvi iz organizma zbog oštećenja krvne žile, koje može nastati zbog ozljede ili bolesti.
Gotovo da nema osobe koja barem jednom u životu nije krvarila, no najčešće su to bezazlena krvarenja nakon manjih ozljeda. Čak i obilnija krvarenja – do pola litre krvi ne ugrožavaju krvožilni sustav i čovjekovo zdravlje, a najbolji dokaz tome su dragovoljni darivatelji krvi.
Krvarenje se očituje kao gubitak krvi iz krvne žile zbog ozljede ili patološkog procesa. Postoji nekoliko različitih podjela krvarenja po određenim kriterijima. Tako se prema vremenu javljanja razlikuje primarno (neposredno nakon ozljede krvne žile) i sekundarno krvarenje. Prema vrsti krvnih žila krvarenja se dijele na arterijsko – krv izlazi u mlazu iz rane i svjetlocrvene je boje, vensko – krv je tamnocrvene boje i ravnomjerno izlazi preko rubova rane i kapilarno – minimalno krvarenje koje se spontano zaustavlja.
Prema uzroku krvarenja razlikujemo slučajna krvarenja, u pravilu traumatska: ubodi, rezne rane, razdori, nagnječenja, strijelne rane itd., a druga vrsta prema toj podjeli su patološka krvarenja. I konačno podjela prema mjestu izlaženja krvi razlikuje vanjska i unutarnja krvarenja.
Da bi se zaustavilo krvarenje, učinila hemostaza, potrebno je prvo utvrditi točan izvor krvarenja. Hemostaza se privremeno može učiniti na tri načina: 1. pritiskom gaze na mjesto krvarenja 2. pritiskom prstima i 3. pritiskom zavojem – tzv. kompresivni zavoj. To su postupci prve pomoći koji se pružaju na mjestu nesreće i često mogu spasiti ljudski život. Jako krvarenje iziskuje trenutačnu reakciju. U tom slučaju ozlijeđenog treba poleći da se izbjegne rizik gubitka svijesti. Rana se očisti od stranih tijela i to od rubova prema van i ne ispire se vodom, već se stavi sterilna gaza – tzv. “prvi zavoj”. U iznenadnim situacijama, ako nedostaje gaze, mogu poslužiti i dijelovi odjeće.
Kod svih obilnih krvarenja ozlijeđenog se postavlja u autotranfuzijski položaj: ležeći na leđima a noge su uzdignute iznad razine srca na podlozi visine 20 do 30 cm (vidjeti sliku). Tim postupkom postiže se slijevanje krvi iz ekstremiteta u srce. Na ovaj način zbrinuta osoba upućuje se u bolnicu, jer se rana mora primarno obraditi tijekom prvih šest sati od ozlijeđivanja.
Dijagnostički ali i terapijski vrlo su nezahvalna unutarnja krvarenja, gdje se krv nakuplja unutar tjelesnih šupljina: lubanja, prsni koš i trbušna šupljina gdje je bol prateći simptom, a kod krvarenja u pluća prisutno je i otežano disanje. Pri gubitku veće količine krvi dolazi do opće slabosti, vrtoglavice, mrači e pred očima, koža je blijeda i vlažna, nizak je krvni tlak, puls i disanje su ubrzani. Pri takvim simptomima osobu treba postaviti u već spomenuti autotransfiziološki položaj i osigurati što hitniji transport u bolnicu.
Kod jednog dijela bolesnika s unutarnjim krvarenjem dolazi do izlaska krvi iz otvora na tijelu: usta, nos, uho, mokraćna cijev i debelo crijevo. Kod krvarenja u plućima bolesnik iskašljava svjetlu, pjenušavu krv, a pri krvarenju iz želuca povraća se tamno crvena ili crna krv koja sliči talogu od kave. Također crna je i stolica, kao i kod krvarenja u crijevima. Ako se krvari iz završnih dijelova crijeva javlja se crvena krvava stolica (svježa krv), dok je crvena mokraća znak krvarenja iz bubrega i/ili mokraćnog mjehura.
Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr