Koprivnički župnici sa svojim kmetovima nisu imali pismenim putem regulirane odnose sve do 1653. godine. Nakon rasprave koprivničkog župnika sa crkvenim kmetovima dana 31. kolovoza 1653. godine uređena su njihova podavanja. U ime štolarine je 1659. godine koprivnički župnik dobivao 12 denara za svako krštenje.
Kada se tko želio oženiti tada je župniku morao platiti 16 denara za “ozove” i za vjenčanje. Ako je župnik bio poslan k bolesniku radi ispovjedi dobivao je 4 denara, za posljednju pomast 12 denara. Kod pokopa na groblju pri kapeli Sv. Lucije je dobivao 12 denara, a za sprovod na groblje kod udaljenije kapele Sv. Duha 20 denara. Za služenje tihe Sv. Mise dobivao je 12 denara, a za pjevanje zadušnice 20 denara. Kada je za blagdan Sv. Tri Kralja obilazio kuće župljana dobivao je 4 denara od svake kuće, te 1 kruh, 1 povjesmo lana, 1 kobasicu ili svinjsku nogu.
Leander Brozović smatra da je koprivnički župnik imao kmetove «u Velikom i Malom Popovcu (Pavline, Krupčina – Kmetija) što bi se slagalo s podacima dobivenim u izvorima koji pokazuju da su koprivnički župnikovi kmetovi obitavali u sjevernom dijelu grada.
U vrijeme kada su koprivnički župnici vršili službu vojnog kapelana, tj. do 1668. godine, imali su za tu dužnost plaću od 20 forinti godišnje. Taj su iznos kasnije dobivali koprivnički franjevci.
Uz ranije spomenuto, glavni prihod župnika je bio tzv. štolarina. Za krštenje se 1680. koprivničkom župniku se plaćalo 3 groša, za “ozove” i vjenčanja 4 groša, ako je sprovod bio na groblju kod kapele Sv. Lucije ili kod kapele Sv. Marije Magdalene dobivao je 3, a ako je bio na groblju kod kapele Sv. Duha ili kod kapele Sv. Triju Kraljeva dobivao je 5 groša. Uz to je od stanovnika Jagnjedovca dobivao i 9 vagana zobi, od žitelja Herešina 2-3 voza drva, a Bregovci su morali dovesti 15 vozova drva tijekom godine. Kada je o Božiću obilazio kuće župnik je u svakoj kući dobivao jedan groš. Svi spomenuti prihodi su najvjerojatnije bili dovoljni za relativno kvalitetan život i djelatnost koprivničkih župnika.