Smatramo da hidroenergija više nije glavno energetsko rješenje u Hrvatskoj, sada kada postoje različiti obnovljivi izvori energije s mnogo manjim utjecajem na okoliš i s manje skrivenih troškova, uz dužno poštivanje već postojećih energetskih objekata.
-
Economics of hydro power – Bharat Jhunhunwala - Hidroenergija je u Indiji zastupljena godinama i jedna je od najvećih izvora energije. Ta je zemlja sedmi najveći proizvođač hidroenergije. Kod izgradnje hidroelektrana problem iseljavanja ljudi uvijek je bio velik, kao i nestanak kulturne baštine. Mnogi aktivisti za ljudska prava i za zaštitu okoliša sumnjali su i u pravu ekonomsku korist od hidroelektrana. Sve je više stručnih studija koje potvrđuju sumnje o prevelikoj gospodarskoj cijeni ovih velikih brana. Jedan od stručnjaka koji se bavi gospodarskom evaluacijom hidroenergije je Dr. Bharat Jhunjhunwala, ekonomski stručnjak s Indijskog instituta za menadžment Bangalore (IIMB). On je i autor knjige Economics of Hydropower (Ekonomija hidroenergije) u kojoj predstavlja svoja istraživanja. Njegova središnja tvrdnja je da su koristi od hidroelektrana vrlo preuveličane, a štete podcjenjivane.
On je na primjeru brane Kotlibhel 1B znanstveno dokazao da su troškovi od hidroelektrana zapravo veći nego koristi. Ovdje ne govorimo samo o troškovima gradnje i održavanja, već o cijelom nizu tzv. skrivenih troškova koje energetičari ne ubrajaju u troškove.
Dr. Jhunjhunwala je između ostalog nabrojao: smanjena kvaliteta vode, sediment, emisije metana, potresi, odroni, malarija, ali i nestandardne ekonomske parametre poput biološke raznolikosti i estetske vrijednosti koje posredno itekako ulaze u ekonomsku računicu. Ovdje napominjemo tzv. usluge ekosustava koje tradicionalne gospodarske analize uopće ne računaju, a imaju ogroman utjecaj. One su primjerice prirodna obrana od poplava, samopročišćavanje vode te općenito održavanje cijelog sustava u ravnoteži. Svjedoci smo, primjerice, kako neravnoteže u klimi imaju tragične posljedice, kako ljudske, tako i gospodarske. Usto, rijeke su složeni hidrološki sustavi i poremećaji su dalekosežni i često nepredvidljivi, kako prostorno, tako i vremenski.
Dr. Jhunjhunwala zaključuje da je šteta od ove hidroelektrane čak 7 milijardi rupija godišnje, dok je godišnja korist samo milijardu i pol rupija.
Civilizacija u Indiji traje već tisućama godina. U vrlo suhoj klimi Indijci su uspjeli postići održivu opskrbu vode koja je omogućila razvoj poljoprivrede. Između ostalog, radi se o tradicionalnim branama, ali ne na rijekama, već u suhim kanjonima koji skupljaju monsunsku kišu. Na taj način se održivo koristila voda, a podzemne zalihe stalno se nadopunjavale cijeđenjem. Dolaskom Britanaca, krenuo je državni pristup s velikim projektima izgradnje hidroelektrana i električnim pumpama.
Rezultat je razvoj poljoprivrede navodnjavanjem, ali s ogromnom cijenom: neracionalno gospodarenje iscrpilo je podzemne zalihe vode. Konačno, pod lažnom sigurnošću zaliha vode uvedena je šećerna trska i pamuk koji trebaju mnogo više vode nego tradicionalne kulture što je još više pogoršalo situaciju. Od ovih promjena profitirali su pojedinci, dok se sva težina šteta svalila na lokalne zajednice, a to u Indiji znači na desetke milijuna ljudi.
Ovo svakako nije izolirani slučaj. Primjerice, Asuanska brana poznata je po zaustavljanju poplava uz Nil i plovnošću, uz dakako proizvodnju električne energije. Ali, gotovo da se i ne zna da je nestalo prirodno gnojenje za vrijeme sezonskih poplava što je povećalo troškove umjetnih gnojiva te rezultiralo zagađenjem vode, ali i uvozom. A zbog nedostatka sedimenta tone i zasoljuje se poznata delta Nila s ogromnim posljedicama te brojni drugi problemi. Brana Tri klanca u Kini od samog početka je trpjela od šteta u odronima, masovnim razvojem bolesti stajaćih voda (što je trošak za zdravstvo) i ostalim poremećajima.
Vrlo rado bi vam htjeli prikazati pravu ekonomsku cijenu hidroelektrana u Hrvatskoj. Na žalost, tako nešto ne postoji. Postoje samo djelomična istraživanja i to ponajviše od strane šumarske struke zbog negativnog utjecaja brana na šume. Ali izvjesno je da i u Hrvatskoj postoji cijeli niz “skrivenih troškova” poput zapriječenog prijenosa sedimenta, ukopavanja rijeka i poremećenih podzemnih voda što dovodi do suša, poplava, gubitka turizma, uvoza skuplje struje za vrijeme suša i ostalo.
Postoji međutim marketing HEP-a koji hidroelektrane proglašava “zelenim i jeftinim” izvorima energije. Također su u neopravdanoj upotrebi “višenamjenski objekti”. Najflagrantniji primjer su obrane od poplava i navodnjavanje, i baš u godini gdje su i suše i poplave pogodile Hrvatsku. Čak 22 hidroelektrane uzvodno nisu spasile područja uz Dravu od poplave, štoviše upravo su one uzrokovale vodeni val. Uz preko 30 velikih brana u Hrvatskoj, suša je stvorila ogromne štete. Klimatski modeli predviđaju još gore stanje (atmosferski ekstremi), uz naravno smanjenje proizvodnje električne energije uslijed u globalu manje padalina i do 10 posto.
Hrvatska treba što razumnije i održivije koristiti prirodne resurse od kojih je voda najvažniji. Smatramo da hidroenergija više nije glavno energetsko rješenje u Hrvatskoj, sada kada postoje različiti obnovljivi izvori energije s mnogo manjim utjecajem na okoliš i s manje skrivenih troškova, uz dužno poštivanje već postojećih energetskih objekata.