Smisao hodočašća u srednjem vijeku je bilo u pronalaženju duhovnog zadovoljstva u mjestima gdje su se nalazili predmeti štovanja ili moći svetaca. Hodočasnici su na svom putu nastojali napuštati materijalne vrijednosti i okretati se duhovnima. Mase su ljudi na tim putovanjima željele preobraziti duh i tijelo te time ojačati svoju pripadnost kršćanskoj zajednici. Dio je ljudi hodočastio radi pobožnosti, neki zbog kazne ili vlastitog osjećaja krivnje, a neki jer su željeli biti pokopani u blizini poznatih svetišta. Putovanja hodočasnika su mogla biti mala – u lokalna svetišta ili velika – najčešće u Jeruzalem, Rim ili Compostelu. Na hodočašća su putovali svi društveni slojevi, ali ne u jednakoj mjeri.
U Koprivnicu je najvjerojatnije hodočastilo stanovništvo okolnih sela i možda kojeg susjednog grada ili trgovišta u vrijeme proštenja kao primjerice na dan zaštitnika župe Sv. Nikole. Sigurnu potvrdu o hodočašćenju u Koprivnicu imamo u ispravi Grgura koji je kao čazmanski prepozit u gradu sagradio crkvu Sv. Ane i hospital. Kada je Grgur postao čanadski biskup, na njegovu molbu je papa Klement VI. podijelio 16. listopada 1345. godine oprost od 100 dana onima koji budu hodočastili i toj crkvi dali milostinju.
Uz to je zanimljivo vidjeti osnivanje prebenda ili davanje crkvi posjeda na uživanje u ime zavjeta. Još je 1467. godine gradski magistrat potvrdio utemeljivanje prebende u crkvi Sv. Nikole. Očito je koprivnička župa morala biti jačim središtem prošteništa te je najvjerojatnije imala više prihode jer je 1501. godine u njoj boravilo 11 svećenika: župnika Grgura, dva kapelana, rektora oltara Sv. Mihaela Blaža, rektora oltara Sv. Križa Grgura, upravitelja hospitala Nikolu, svećenici Ivan, Stjepan i drugi Ivan, a posebno je zanimljivo što se u gradu nalaze dva misionara – Antun i Ivan, što ukazuje na veze i mobilnost ljudi. Pojedini oltari su imali svoje posjede pa je 1504. godine kralj Vladislav potvrdio oltaru Sv. Jakova posjed u Gredi koji mu je darovao Ivan Porkolab.