“Ublažiti bolove, božansko je djelo.” (Hipokrat)
Reumatske bolesti najčešće obilježava nepredvidiv i kroničan tijek, obilježen fazama smirivanja i aktivacije, što znatno otežava njihovo liječenje. Svaki lijek, kad za to postoje razlozi, treba uzimati na način i u vrijeme kako to propiše liječnik. Tako je i sa nesteroidnim antireumaticima, lijekovima namijenjenim liječenju artritisa (upalne bolesti zglobova), artroza (degenerativne promjene zglobova s aktualnim nazivom osteoartritis) i drugih bolnih stanja.
Svima su dobro poznati nesteroidni antireumatici : Ibuprofen, Indomethacin, Knavon, Lubor, Lupocet, Neofen, itd. Ti lijekovi imaju dvojako djelovanje: ublažavaju ili otklanjaju bol i smanjuju upalu, a mehanizam djelovana temelji se na blokiranju enzima ciklooksigenaze. Jedna od najvažnijih uloga tog enzima je da pogoduje razvoju upale. Neki od ovih lijekova mogu se nabaviti i bez recepta, a preporuka je koristiti ih u najmanjoj, a još učinkovitoj dozi.
Kako nažalost i djeca boluju od upalnih reumatskih bolesti, a nisu pošteđena ni ostalih bolnih stanja, antireumatici se propisuju i njima. Jasno, tu je potreban primjeren oprez i ograničenja, prilagođena toj životnoj dobi. Ako pacijent boluje od ulkusne bolesti tada je potrebno uz antireumatik koji je podnošljiviji, uzeti i lijekove koji štite želučanu sluznicu, ili je još bolje odlučiti se za druge oblike liječenja boli, primjerice fizikalnu terapiju.
Iako neki liječnici zaziru od ovih lijekova, nema razloga biti nesklon propisivanju u situacijama kad je to indicirano (terapijski potrebno), a pritom ne postoje ozbiljne kontraindikacije za njihovo uzimanje. Ako želimo biti malo rigorozniji, mogli bi se složiti, da općenito nema neškodljivih lijekova, već samo prihvatljivo štetnih, dakle svih onih kod kojih je korist veća od rizika uzimanja.
Treba znati da je najvažnije je da se antireumatik uzimati u punoj dozi, u pravilu poslije jela, u propisanim vremenskim intervalima i dovoljno dugo vrijeme. Kad se uzima u visokim dozama i kroz duže vrijeme, naravno da može doći do neželjenih uspojava i komplikacija. To je i razlog da ih se propisuje u najnižim, ali još uvijek djelotvornim dozama kroz najkraće moguće vrijeme.
2006. godine EMEA ( Europska agencija za lijekove ), u okviru kontinuiranog praćenja i procjene koristi i rizika primjene antireumatika pri terapiji upalnih (reumatskih) njihova korist nadmašuje rizik kad se koriste prema uputama liječnika.
Ne preporuča se niti bezrazložna promjena nesteroidnog antireumatika čemu se često skloni pacijenti, očekujući bolji efekt novog lijeka. Pravilo je da lijek koji još uvijek djeluje i dobro se podnosi ne treba mijenjati drugim. Neopravdana je i istovremena kombinacija dva različita antireumatika jer ne doprinosi boljem učinku liječenja. Prilikom odabira antireumatika, što svakako treba prepustiti liječniku, vodi se računa o kontraindikacijama, posebnim upozorenjima, nuspojavama te interakcijama s drugim lijekovima.
Treba razlikovati jednokratno, sporadično uzimanje analgetika ili antireumatika, u odnosu na trajnu terapiju kroničnih upalnih reumatskih stanja, koja nužno donosi određene rizike. Tada se preporuča biti kritičniji i oprezniji, te koristiti i druge oblike liječenja, ili pak odabrati najmanje rizičan antireumatik, ako je njegova primjena nužna..
Ne treba zaboraviti da bol u određenoj mjeri može ublažiti i lokalna primjena antireumatskih gelova i krema (Ice plus, Luboreta, Neofen plus, itd.), aplikacija hladnih obloga ili pak masaža ledom. Vrlo djelotvorne su i analgetske procedure fizikalne terapije (TENS, interferentne, dijadinamske i galvanske struje, laser itd.)
U jednom od ranijih napisa, istakli smo da je informiranost bolesnika o lijeku često nedostatna, pa stoga pacijent treba imati puno povjerenje u kompetentnost svog liječnika i njegovu odluku o propisanom lijeku. Zajedničko odgovorno ponašanje liječnika i pacijenta, te njihov dobar uzajamni odnos, preduvjet su sigurnog i uspješnog liječenja.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL : 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr