KOLUMNA Dražen Sačer // Nepotrebno uzimanje lijekova

06:40h
0
KOLUMNA Dražen Sačer
KOLUMNA Dražen Sačer

NEPOTREBNO UZIMANJE LIJEKOVA

Lijekovi // Ilustracija“Najprije riječ, a tek onda lijek” (Hipokrat)

Na sve češću pojavu nepotrebnog uzimanja lijekova, upozorili smo u ranijem napisu o samoliječenju, a obzirom na njen značaj zaslužuje i dodatni osvrt. Naime, prečesto se bez valjanog razloga posegne za lijekom ili ljekovitim pripravkom, a da se pritom ne konzultira s liječnikom. Naravno da takav postupak nosi i određeni rizik, pa umjesto da pomogne može ugroziti zdravlje.

Svaki lijek mora biti kvalitetan, siguran i učinkovit, a pacijent koji ga uzima odgovoran je za njegovu pravilnu primjenu. Koju dozu, način i trajanje uzimanja lijeka određuje liječnik ili ljekarnik.

Osnovno je pitanje kako izbjeći nepotrebno uzimanje lijekova? Uz brojne razloge ključnim se smatraju nedostatna suradljivost liječnika i pacijenta (engl. compliance) i polipragmazija (uzimanje previše različitih lijekova). Upravo polipragmazija postaje sve veći problem jer velik broj istodobno uzetih lijekova može zbuniti bolesnika koji će samoinicijativno procjenjivati koji je lijek važniji i tako će neke, možda čak i neophodne lijekove prekinuti, dok će one manje važne nastaviti uzimati.

Danas postaje sve očitije da kod bolesnika pridržavanje uputa o uzimanju lijeka ali i dijetalnih mjera, te mijenjanja određenih životnih navika nisu na željenoj razini i ne slijede liječničke preporuke. Ovakvo ponašanje pacijenata može biti namjerno (ignoriranje savjeta liječnika) i nenamjerno (nemogućnost pridržavanja zbog „više sile”).

Neke statistike upućuju da se čak do 50 posto pacijenta ne pridržava u cijelosti propisane terapije, osobito kad je riječ o dugotrajnim kroničnim bolestima. Najčešći oblici tog nepridržavanja su : preskakanje doza, predoziranje ili uzimanje premalih doza, pogrešna svrha primjene lijeka te uzimanje nepropisanog lijeka.

Upute koje bolesnik treba dobiti od liječnika imaju za cilj informirati, poučiti i uvjeriti ga u opravdanost i važnost terapijskog postupka. Unatoč tome, što se uz svaki lijek obvezno prilaže i opširna pisana uputa o svojstvima lijeka, djelovanju, načinu uzimanja, indikacijama i kontraindikacijama to nikako ne može nadomjestiti savjet i upute liječnika ili ljekarnika. Štoviše, čitajući uputstva za primjenu priložena uz propisani lijek, oprezniji će pacijent vidjevši “bezbroj” mogućih nuspojava, naprosto odustati od uzimanja lijeka, a ponekad to prešutjeti svom liječniku.

Lijekovi će ispoljiti svoje korisno i očekivano djelovanje samo ako se uzimaju na način kako je to liječnik propisao. Pacijent dakle mora znati što će i zašto uzimati, kako i opravdanost uzimanja propisanog lijeka, o čemu bi trebao odlučivati liječnik.

Jedan od češćih primjera nepotrebnog uzimanja lijekova je primjena antibiotika. Iako bi se trebali koristiti isključivo onda kad se radi o bakterijskoj infekciji, pacijenti ih nerijetko samoinicijativno uzimaju pri respiratornim infektima kojima su uzrok virusi i u stanjima praćenim povišenom tjelesnom temperaturom kojima nije uzrok bakterijska upala. Najveća opasnost od nepotrebnog uzimanja antibiotika je u stvaranju sojeva bakterija koje postaju otporne na antibiotik pa on prestaje biti djelotvoran. Iako Zakon o stavljanju lijekova u promet isključuje nabavu antibiotika bez liječničkog recepta, u praksi ljekarnici i pacijenti to ponekad ne poštuju.

Starije osobe (iznad 65 godina) zbog kroničnih bolesti uzimaju veći broj lijekova, a time je i veći rizik nuspojava pa propisivanje lijekova traži posebnu pozornost i kritičnost liječnika. Za njih je idealan lijek koji se daje u jednoj dnevnoj dozi. Stariji pacijenti često uzimaju preparate nedovoljno dokazanog učinka: za bolju cirkulaciju, za poboljšanje intelaktualnih funkcija i pamćenja, za jačanje imuniteta, za zaštitu zglobova i sl.

Posebnu pozornost treba obratiti na trudnice, jer lijekovi mogu djelovati štetno na plod u bilo kojem razdoblju trudnoće, a posebno u prvom tromjesečju. Stoga lijekove trudnicama treba propisivati samo kad je korist za majku veća nego rizik za plod i kad su apsolutno potebni. Tijekom prvog tromjesečja preporuča se izbjegavati bilo koji lijek, a tijekom trudnoće samo kada je to nužno i treba propisivati lijekove koji su se pouzdano pokazali neškodljivima.

Uz trudnice i dojilje predstavljaju skupinu kod koje je potreban određeni oprez pri propisivanju lijekova, jednako kao i novorođenčad i mala djeca. Kod najmlađih bolesnika preporuča se rektalni put (čepići) uzimanja lijeka a ako se odluči za oralni put prednost imaju sirupi i kapi.

Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr

 

čitam...
Loading...