Ljetno razdoblje teče već neko vrijeme, no vrhunac je upravo sada – ljudi idu na more, festivale, kojekakva putovanja, maturalce i sl. Moje kolumne nije bilo već neko vrijeme, uzeo sam si malu stanku. Kolega novinar Slavko Petrić rekao mi je „Mali, dok dojdeš u penziju, buš videl da ne buš imal vremena za ništ!”. Nekako ga i razumijem. U penziji još nisam, no već sam zabrazdio u godišnji odmor i vrijeme leti, a čini se da sam uzeo slobodne dane tek jučer. No dobro, kaj je tu je. Ajmo malo komentirati prilike i neprilike u našem društvu, može? Znam ja da je to ono što vas veseli!
Ovo – ono, bit će super: dođi i ti!!!
Mali Matej, moj imenjak, izazvao je prave salve smijeha i općedruštvenu pomutnju svojom reklamom i pozivom na grafiti susret u Zadru. Mali iritantni debeljuco putuje državom, skuplja skejtere i brejkdensere (koji su, valjda, dio te grafiti scene), da bi na kraju šarali po lukobranu zadarske rive uz famozni poziv „Bit će super, dođi i ti!”. Ubrzo nastaje sprdnja u obliku facebook grupe „Idemo se svi nać u Zadru i prebit onog debelog iz reklame i šarat ga sprejem”, kojoj sam se oduševljeno priključio. Naravno, evo vraga: brojni sociolozi, psiholozi, kulturnjaci i dušebrižnici digli su frku oko toga kako „se prijeti djetetu”, dok su kolumnisti naoštrili pera i sudionike grupe nazvali besposličarima bez ikakvog (naravno, i sexualnog) života koji napadaju sve kreativno. Ha ha ha! Istina je naravno, drugačija: ta facebook grupa je klasičan primjer hrvatske sprdnje, viđene toliko puta do tada, a oni labilni na takve akcije reagiraju i naivno padaju na te provokacije. S druge strane, hrvatske (i druge) tvrtke bi trebale pripaziti kakve reklame rade: cilj im je, valjda, bio napraviti nešto što će mladima biti zanimljivo i natjerati ih da troše njihov proizvod. No, nisu uspjeli: napravili su nešto što je mladima smiješno i iritira ih, te je na kraju izazvalo opću pomutnju. Upravo sam od frendice primio poziv za event „Idemo srat, bit će super dođi i ti!”, kliknuo sam na „attending” i krenuo – ne daj bože da wc papir bezveze stoji u ormaru.
Volim nogomet!
I dok generalno stremimo najboljem nogometu u regiji, realnost je drugačija. Iako novinari tvrde da, eto, samo šačica hiligana stoji na putu planu da na svakom kolu hrvatskog prvenstva stadioni budu dupkom puni, opet u prvi plan izbija porazna činjenica da ljudi stadione zaobilaze zbog 22 budale koje trče za gumenim predmetom. To se otprilike zove tako, jer ono što prikazuju hrvatski nogometaši je sve, samo ne nogomet. Šibenčani su majstorski ispali iz Europe od Anorthosisa kojeg je Slaven prije nekoliko godina nakantao 7:0, Cibaliju su izbacili irski ribari i kotlokrpe, dok je Dinamo umalo ispao od tamo nekakvog Kopra. Hajduk? Još nije nastupio, ali već plaču kao da su ispali. Dinamo, naprotiv strepi od nekakvih tamo albanskih amatera. Eto, došlo je vrijeme da se bojimo i Albanaca, Moldavaca i inih sila nogometnog svijeta. Ove afere s namještanjem utakmica su mi, pak, toliko smiješne da ih je bolje niti ne komentirati. Na kraju će se opet ispostaviti istinitom ona narodna „Izio vuk magare”.
Planinarenje
Nakon dugo godina odlučio sam se vratiti staroj aktivnosti – planinarenju. Spremno sam jučer otišao na Sljeme u namjeri da savladam to brdo i isprobam nove gojzerice. Kako mi je bilo? Pa, zanimljivo u svakom slučaju. Prvo me napala neka baba s letvom urličući „Isus vas ljubi! Prolio je svoju krv za vas!”, da bi zatim na odmorištu najfrekventnije planinarske staze sreo mladi par (ne baš klince) u sexualnom zanosu. Ona na stolu, on se upire u klupicu. Došlo mi je da mu viknem „Majstore, kako ide?”, a odgovor već naslućujem – meštar bi mi valjda odgovorio „A evo, kao što vidiš, guram…”. Šteta, jer bio sam krepan i baš sam se mislio na tim klupicama odmoriti. Kako nazvati takvo ponašanje? Pohota? Sexualna sloboda? Ili…. Zapravo, postoji starohrvatski izraz za to, a zove se „preseravanje”. U svakom slučaju mladi par je skupio materijala da se može okolo hvalisati kako se seksa na javnom mjestu (prezirem takve ljude više od ljubitelja Twilighta), dok sam ja ostao bez klupice za odmor. No dobro, nije mi to uništilo izlet: hodao sam šumom, pričao s drvetom koje šprica pitku vodu, preskakao potočiće i sav presretan lupao žigove u planinarski dnevnik – prve nakon mnogo godina. Ne znam da li uopće ima planinara na voljenoj mi Bilogori, te da li si šumari psojekli sva markirana stabla, postoje li još uopće ikakve staze…
Turizam i sve što uz njega ide (sexy strankinje i sl.)
Ajmo malo kontraturističkih anegdota: inače pljujemo po Česima i Mađarima, te stremimo zapadnim gostima. I čekam ja tako na Trgu bana Jelačića u samoposluzi na blagajni, ispred mene Francuskinja s djetetom. Kupila što je imala i išetala iz dućana – s košaricom. Valjda je to u Francuskoj tako normalno. Tokom godina nagledao sam se ovakvih i sličnih primjera neobjašnjivo bedastog ponašanja kulturnih i naprednih zapadnjaka (frend koji iznajmljuje apartmane imao je slučaj klinke koja je bacala smeće u kontejner skupa s kantom, valjda u Njemačkoj kupuju nove kante svaki dan). Pljuje se po Česima jer troše malo olove – pa joj da, općepoznato je da Hrvati iz Zagreba, Osijeka, Korpivnice, Karlovca i inih kontinentalnih gradova ljeti na Jadranu sveku večer jede tamo nekakvu ribu za 500 kn po osobi, pije butelje od 200 kn ili nasjeda na forice lokalnih birtijaša koji uvaljuju colu i pivo za 20 kn, pizze az 50 i kažu „eee, a prika, sezona je!”. Ti si onda momak lijepo uživaj u toj sezoni, a Matej će lijepo otiću u samoposlugu, kupiti pivo za 10 kn i piti ga na plažici s nogicama u moru, govoreći tu „Taman ću tebi, budalo, dat 20 kn za pivo”. Nakon toga slijedi riblja večera u vidu nekakvih papalina ili lignji za 20 kn, koje se zalijevaju tradiocionalnim hrvatskim vinima „Ribar”, „Venus”, „Vranac”… Pomiješano s Sky colom, naravno. Ja uživam i pametno trošim pare koja sam teškom mukom zaradio, a ko hoćeglumiti gospodina s prosječnim hrvatskim rpimanjima, neka troši! Kampiram sa šatorom, naravno, ne plaćam ni mjesto ni boravišnu pristojbu. Meni je dobro, a dok je meni dobro, neka me po novinama kritiziraju do mile volje kao i inače, u stilu „pun Jadran turista koji ne troše”. Ne samo da ne trošimo nego i krademo smokve dok nas gazda ne gleda, švercamo se po busevima i vlakovima, neki se doma vraćaju i s više love nego što su na more ponijeli. Ajmo malo o ženama. Jedan fascinantan izraz redovito vezan uz turizam na našem području je čarobna riječ „strankinja”. Čehinje, Mađarice, Engleskinje, Njemice… Zamišljaš Zsanett Egerhazi, Marketu Belonohu i slične starletice, a kad tamo…Kako da vam to objasnim… Hodaš gradom, vlakom, kolodvorom, čuješ engleski jezik… Okreneš se u nadi da ćeš vidjeti prezgodnu plavušicu slađu od Dolceline kemije, a ono debeli gabor. Bijel poput sira ako ide na more, crven poput petokrake ako se vraća s mora. Toliko sam se nagledao takvih prizora da mi riječ „strankinja” označava nešto iznimno negativno. I onda se takve spodobe, naravno, žale da u Dalmaciji više nema nekakvih galebova, koji onda ljeti, kao, letaju oko njih i ispunjavaju im želje iz dubina duše (i tjelesa). Nisu galebovi nestali nego imaju pametnijeg posla, ili su se naučili birati. Kad smo već kod seksa, kojom je hrvatska nacija neobjašnjivo ugrožena, pa kad već spominjemo strankinje, galebove, seks na plaži (ili u planinama), mnogi odlaze na more u nadi da će im se posrećiti pa će negdje nešto već „upiknuti” (ili strpati u sebe, ako je o ženama riječ). Da ne ispadnem neki seksist, neka žene same komentiraju strance, ja nisam dovoljno kvalificiran da komentiram muške ljepotane ili spodobe. Ne zanimaju me, iako dio gradske javnosti ponekad pomišlja na suprotno jer me nije sram reći da volim šivanje i knjig
e o Harryu Potteru. Na kraju se to ne događa tako često pa mnogi dođu doma razočarani. Nije to ništa neobično, zato su u Dalmaciji i smislili izreku „Ko nije jeba ovo lito, jebaće iduće!”. Odoh ja lijepo na more, a vama malobrojnima koji imate živaca čitati moje budalaštine želim da se lijepo provedete i uživate! Čitajte me opet početkom rujna.