Samoprijekor i još ponešto umjesto uvoda
Dakle, ne znam da li nekog moje kolumne ljute, no mene je naljutila zadnja. Čitavši je nakon objavljivanja, opet sam se uhvatio za glavu uvidjevši da imam nekoliko povećih tipfelera koji čak mjestimice nekim riječima daju drugo značenje. Moram pod hitno nešto poduzeti protiv vlastite šlampavosti, jer u protivnom bi bilo najbolje da prestanem piskarati ovdje i prebacim se na sistem „marker po zidu na stepeništu kod Hollywooda“. Neki vele da zlonamjerno iskorištavam ovaj medijski prostor kako bih pljuvao po ljudima, a jednoj djevojci nikako se nije svidjelo što sam dobar dio ženskog roda razapeo na križ povodom Valentinova. Dometnut ću samo da je ta kolumna napisana u petak, a objavljena u ponedjeljak, a između sam proveo poslijepodne s jednom simpatičnom curom koja se odjednom pretvorila u luđakinju i napravila mi niz incidenata, pa sam joj se morao zahvaliti na druženju. Eto, na žalost, moja teorija i dalje stoji, a ja i dalje stojim iza svojih riječi .
Udruge bez krova nad glavom
U Koprivnici djeluje gotovo stotinjak udruga. Neke se bave kulturom, druge mladima i djecom, treće zlokobnim bolestima, četrte akoholizmom, pete antialkoholizmom i tako unedogled. Većini njih zajedničko je jedno – nemaju svoj prostor. Jedan dio ga ni ne treba, dok one s većim brojem članova i organiziranih programa imaju ogroman problem u vidu sastajanja, realizacije programa i prostora za rad i sl. Povučemo li neke paralele, idealan primjer je grad Pula u čijem se neposrednom centru grada nalazi ogromna napuštena vojarna Karlo Rojc. U vojarni su godinama živjeli prognanici, no nakon deložacije vojarna je ostala prazna i grad je prostorije dodijelio raznim udrugama – od mažoretkinja, do branitelja i sl. S obzirom da mjesta ima dovoljno za sve, dio prostora namijenjen je probama bendova, dio je namijenjen za sastanke i radionice, dio podruma pretvoren je u noćni klub Monte Paradiso koji vodi istoimena udruga mladih i sl. Nešto slično u Koprivnici je bila stara glazbena škola, koja je bila dom KUD Koprivnica, udrugama branitelja i pčelara, mažoretkinjama i sl. U podrumu su bile probe bendova, tako da su u toj harmoniji svi našli neko mjesto, a režije je, koliko sam čuo, plaćao grad. No, jednom sam imao prlike obići zgradu iznutra i zamijetio da je u katastrofalnom stanju. Shodno tome, daljnji scenarij bio je logičan – zgrada se srušila, tako da su od legendarne glazbene ostale samo uspomene. Uspomene, da, jer se na stepenicama i klupicama pred školom godinama okupljalo, reći ćemo fino „zabavljalo“, slavili su se rođendani, upisi na faks, mature i diplome… Nerijetkima je suza kapnula iz oka ljetos pri pogledu na rupetinu na čijem je mjestu donedavno bila zgada išaranih zidova, na koje se valjda svatko barem jednom potpisao. Udruge iz škole doslovno su završile na ulici, skupa s ostalim „beskućnicima“.
Postoji još jedan adekvatan prostor koji koristi nekoliko udruga, a to je Dom mladih. Dom mladih vodi neku svoju politiku koja mnogima ne odgovara zbog „zategnutih“ pravila i djelomičnog uznajmljivanja, a udruge s novcem jedva krpaju kraj s krajem. Radi pomicanja zdravog života zabranjeno je konzumiranje cigareta i alkohola, iako aktualna Martina Golčić nema hrabrosti da to isto pravilo primijeni i na bendove (presmiješna scena u kojoj osoblje Doma mladih ide po dvorani od čovjeka do čovjeka sa zapovijedi da se cigareta ugasi smjesta, dok je onaj nekakvi Ripper iz Pipsa palio na bini jednu za drugom). Nekada je u podrumu zgrade djelovao Green mile, prostor namijenjen mladima u kojem su s eodržavali i koncerti, no nakon obnove zbog nekih građevinskih poteza postao je neadekvatan. U Domu je svoje utočište, nasreću, našla udruga mladih MAK (mladi:akcija:kultura), koja spada među najaktivnije u gradu po pitanju programa za mladež. Problem nije samo u tome što grad ne želi dati neki prostor, jer ga ne može dati kad prostora zapravo – nema. Pojavile su se neke teorije kako će se graditi Vatrogasni dom na rubu grada zbog sadašnjeg prometno neadekvatnog položaja, te da bi se u toj zgradi mogle smjestiti kojekakve udruge. Dio ljudi se nadao da će na mjestu glazbene škole niknuti nova zgrada namijenjena udrugama, no čini se da ni od tog scenarija neće biti ništa. U međuvremenu pojavio se niz osoba željnih realizacije nekih programa u svojoj režiji, pri čemu ih sprečava nedostatak adekvatnog prostora. Oni koji žele raditi, prisiljeni su na sastajanje po kafićima i slične egzibicije, što i nije uvijek toliko loše (bio sam na masu takvih sastanaka koji nerijetko završe kolektivnim opijanjem, pa na kraju ne znamo ni kako smo došli doma, a kamoli što smo se dogovorili).
Koncerti
U posljednje vrijeme javljaju se mnogi entuzijasti koji bi radili koncerte u svojoj režiji, no nedostaje adekvatnih kafića i prostora. Mnogi nisu adekvatni za svirke, tako da izbor jednostavno pada isključivo na Kuglanu, što sa sobom donosi određenu odgovornost i troškove koje se mnogi boje da neće moći nadoknaditi. Dom željezničara u blizini kolodvora je velik prostor koji svojom veličinom također stvara teško nadoknadive troškove. Nekada je u koprivnici na Trgu bana Jelačića postojao klub Kameleon, po mnogima najbolje mjesto za održavanje manjih koncerata u gradu ikad, no djelovao je samo neko vrijeme (u njemu nastupali Kojoti, Zabranjeno pušenje, njujorški Earth crisis, kultni španjolski Pleasure fuckers, Hladno pivo…). Ponekad bi se svirke održavale i u manjem bircu Cvrčak u zgradi gdje se sada nalazi Radio Drava, no i on je zatvoren. Inače je to bio prostor nekadašnje pošte, ne pretjerano prilagođen živoj svirki, ali mnogima drag.
Iz grada u – Virje!
Iskoristio bih priliku da napravim kratku najavu koncerta u obližnjem Virju. Dakle, u društvenom domu ove subote udruga mladih predvođena ćelavim, no izuzetno slatkim entuzijastom (najslađi dečko kojeg poznam, ponekad je toliko sladak da se mora bockati inzulinom), organizira koncert čak 6 bendova. Iz Đurđevca dolaze mladci Last stand, zasad bi počeli s punk obradama, a dečki su odrasli slušajući žestoku muziku, a i dan danas se po Zagrebu neki sjetno prisjećaju kako su s pojedincima iz benda u djetinjstvu gađali kokoške jabukama (veli kolega „jeee normalno, ide kokoška bog te, pa zemeš jabuku i zgodiš je… onda ve šepa, pa baka dela za obed piletinu“). IZ koprivnice publici će se prezent
irati svima dobro poznati Pillow pack. Svirat će i đurđevački Atentat, dobro poznat lokalnim hardkorašima (koprivničanac basist, neću mu spominjati godine i glazbeni staž da me ne napadne riječima „Kaj da ti čovek veli?!“), a iz Zagreba dolaze čak tri benda. Passive progresive koji prži street punk, Oi front koji svira himnični oi/punk (iliti street rock’n’roll, kako vam je draže), te legendarni No more idolsi, šaljivđije uvijek spremne za feštu, na prošlom koprivničkom koncertu završili su na svatovima, neopisivno nešto! U Virju, dakle, nakon dugo vremena opet nešto zanimljivo – mnoge današnje generacije ne znaju da je nekadašji klub Podravac bio vitalni lokalitet koprivničke rock scene, prostor u kojem su nastupali Overflow, Majke, Hladno pivo, u kojem su se osim koncerata organizirale i grandiozne fešte o kojima najbolje govori ocjena „sav alkohol je otišel“. Nažalost, čini se da je ovo tek kratak bljesak u svakodnevnoj virovskoj letargiji. Budite solidarni i dođite podržati koncert, vidjeti drage ljude i čagati uz dobru muziku – upad je nevjerojatnih 20 kuna. Po želji, možete ići na organizirani afterparty u krčmu Crna mica u Hampovici – tako da vam večer bude prožeta podravskom kulturom u svim segmentima: od čaganja na podravski punk i hardcore, do upijanja autohtone lokalne kulture u pravoj pravcatoj krčmi, iz koje nerijetko gosti završe ili na Hitnoj ili u pritvoru do otriježnjenja. Podravino moja mila moj premili rodni kraj!