Stric
Zvonko Pandurić poznatiji pod nadimkom Stric bio je poznat mnogim koprivničancima. Bivši branitelj bio je ikona koprivničke 117. brigade, mnogi su diljem zemlje upamtili njegovo lice s brojnih različitih plakata koji su pozivali na dobrovoljni pristup u vojsku. Nakon rata Stric je bojišnicu zamijenio drugim lokacijama, lokacijama s kojih ga se zacijelo mnogi i dan danas sjećaju. Jedna od njih bila je stari Slavenov stadion, onaj zabetonirani humak gdje su generacije koprivničanaca strastveno pratile drugoligaške i trećeligaške utakmice Slavena koji je tada ima sponzorski pridjevak Bilokalnik. Druga lokacija bila je stara koprivnička sportska dvorana, tijekom devedesetih dok je zlatna ekipa (kakvu ovaj grad više nikada neće doživjeti) harala Europom, a navijačka galerija se crvenila od šalova i zastava. Treća lokacija bio je koprivnički Zrinski trg, gdje je Stric aktivno sa svojim „biciklinom“ s kotlom kuhao fiš tijekom Podravskih motiva, ili Bašča, gdje je također bio aktivan na Renesansnom sajmu u sklopu gradske turističke zajednice. Svestran, aktivan, s vječnim fakinskim osmijehom na usnama. Dobro ga se sjećam, ponajviše dok smo skupa radili na Podravskim motivima 2007. Ta tri dana bila su izuzetno zabavna, jer sa Stricem nikad nije bilo dosadno. Uvijek bi bila neka akcija, zezancija, a ako bi nešto pošlo krivo, Stric bi se automatski lupio po čelu, zagledao u nebo i počeo redati raznolike kletve od kojih smo se valjali po podu od smijeha. Nerijetko bi mu davali i poticaj „Kaj je Stric, pak su nekaj zajebali?“, a on bi nastavljao u svom stilu, da bi se na kraju svi skupa smijali, zaboravljajući na sve brige koje su nas tog trena okruživale. Strica sam sreo nešto kasnije prije jedne europske rukometne utakmice u novoj dvorani, u kafiću Galerija na Lenišću, ako se ne varam. Sjedio je na šanku, vidio me s crvenim šalom i odmah krenuo nizati kletve, zaključujući svoj igrokaz pitanjem „A kog si ti boga došel iz Zagreba Podravku gleti?“. Rekoh mu „Pa ko bu navijal za Podravku ak ne mi Koprivničanci.. ne budu valjda Mađari?“. Srdačno se nasmijao, a u očima sam vidio koliko mu je drag moj odgovor. Zagrlio me i rekao nek pozdravim doma. S obzirom da U Koprivnicu ne navraćam toliko često, to je bio naš zadnji susret. Ovog ljeta 4. kolovoza bio sam na Cresu, dan je prolazio mirno, navečer smo izašli na sladoled, bilo je prohladno, uvečer smo gledali neki film, grickali čips. Tipičan dan, ni po čemu poseban. Tek kasnije sam saznao da nas je tog dana Stric nzauvijek napustio. Stric je za mene bio ljudina, jedan od „naših“ ljudi, onih koji ne samo da vole Podravinu, već je Podravina neizostavan dio njih. Još jedan podravski vojnik u brigadi legendi koje više nisu s nama. Generalić, Trnski, Jelić… Mnogi ljudi koji su bili veliki ljubitelji Podravine, neizostavan dio svakodnevice sa svojim šalama i vedrinom, više nisu ovdje. Nema više ni Strica, ali pamtit ćemo ga.
Glazbene novice
Ajmo malko na vedrije teme. Nakon dugo vremena, u domu Željezničara opet koncert! Koprivnički street punk Barkod opet je izdao album, s nazivom „Lice TV-a“. Svoj album promoviraju na koncertu s mnogim gostujućim bendovima, pa da ih nabrojimo: mladi koprivnički Kaje za glavom?, zagrebački No more idols (također imaju rpomociju EP-a), Pankreas i Pankerfaust (sva tri benda fenomenalna, isplati se vidjeti), kutinski metal Ashes of Eternity i koprivnički metal Nullified. Upad je samo 20 kn, a koncert je ove subote, 25. rujna u 20h. S obzirom da ima puno bendova počet će na vrijeme, tak da vodite računa o tome. Što se tiče mladih koprivničkih glazbenika, Moskau je nedavno imao promociju svog EP-a u gradskoj galeriji pred pedesetak uzvanika. Novi CD sa šest pjesama možete nabaviti po cijeni od desetak kuna, a ako vas zanima kontaktirajte bend preko myspace-a. Nisam bio nazočan, no klinci iz benda kažu da su zadovoljni sa svime i da je bilo oke. Moskau je jedan od zanimljivijih koprivničkih bendova s obzirom na stil glazbe koju izvode (nekakav eksperimentalni noise/post punk u Sonic youth maniri). 
Milivoj Štefanec u narodu poznat pod jednostavnim nazivom Štef radi također na novom albumu, no zasad ne bih o detaljima. Strpljenja, saznat će se sve na vrijeme, a zasad ću se suzdržati od velikih najava.
„On je sretan kada kiši“
Cijele ove godine najružnija stvar koja mi iskrsne kod planiranja lijepog vikenda je vražja kiša. Kad god ove godine dolazim u Koprivnicu, pada kiša (ajd, jednom nije, dok je bio Roštilj fest na Bašči). Padala je čak i na dočeku Nove godine, pa ak se po jutru dan poznaje, nije ni čudo što je cijela godina takva kakva je. Nabrijem se na neko planinarenje vikendom, kiša. Kolega je na facebook stavio slike nabujalog potoka, čini se da će opet biti raftinga! Ajd, bar će se netko zabaviti. Nemam više ideje što napisati. Rekoh frendu „Daj odi razbij staklo od banke, da imam o čemu pisati.“, a on meni „Paaa, ovaj, to se i dogodilo prošli vikend, netko zafitiljio koš u izlog od Podravske banke, rupa veličine glave…“. Ma prekrasno! Bolje da ne izmišljam vijesti, mogle bi se te izmišljotine ostvariti. Odoh nahraniti kornjače, pozdrav!