KOLUMNA: Glas s ulice // Proljetna kolumna
Kaže Imbra…
Neki dan me na Facebook dodao neki tip nadimkom Imbra Grabarić – Presvetli. Na profilnoj slici slika gruntovečkog junaka, a u poruci tekst sljedećeg sadržaja: „Kaj god da pišeš daj narodu snage i volje za život. Mislim da nemreš bolju stvar napraviti nego to im dati. Narod je vezda gladen toga. Ima lepi temi kolko očeš. Išči pozitivno kaj se događa. tuliko talentov, tuliko bistre dece, pa toga nega nigde, a kojekakvi snagatore se prepucavajo oko bedastoči.”.
S obzirom da je proljeće već naveliko došlo, sunce sja i grije nas – pa nek stoga bude ovo jedna pozitivna kolumna.
Dan narcisa
Već nekoliko godina zaredom u Hrvatskoj se održava Dan narcisa. Tog dana diljem države na javnim mjestima volonteri i volonterke prodaju narcise kako bi prikupili novac za borbu protiv raka dojke. Sjedio sam na klupi na trgu i sunčao se kao gušter, žvačući hamburger i zapazivši štandove. Rak je bogme opaka boleština – mnogi su bolesni, te nisu u mogućnosti uživati u ovom lijepom danu. Sjetih se i Vide Borš, zagrebačke pankerice koja je o svojoj bolesti nedavno pričala u emisiji HRT-a „Generacija Y.” Zdravlje je najveće bogatstvo a tako malo ga cijenimo! Kupio sam stručak narcisa – ako sam imao za grozomorne količine pića u Kugli sinoć, onda će se naći desetak kuna i za dobru stvar. Zaputio sam se na kavu sav ispunjen pozitivnim emocijama, noseći u ruci narcise koje su postale moj novi životni problem. Što da radim s njima? Glupo mi ih je baciti, ne mogu ih pojesti, ako ih spremim u ruksak da odnesem doma zgužvat će se i uvenuti… Kadli, eto kolege s curom, pa poklonih cvijeće mladoj dami, poželim zaljubljenom paru ugodan dan i zaputim se u Art. Evo sad čitam na portalu da je prodajom narcisa skupljeno dosta novca, što me baš veseli.
Modna (samo)kritika
Sjedim u Artu i čitam Podravski list. Ništa novog – incestuozna silovanja i čedomorstva u kalničkim selima, izmučene majke sa smežuranim bebačima snimljene dvadesetak sekundi nakon poroda, prepucavanja lokalnih političara i uhljeba, izvještaji s prosvjeda fejsbukovaca koji su svima poručili da su nepoželjni na vlasti, Romac u pritvoru… Kadli, negdje po sredini izvještaj one modne mačke ili kako već. Znate, ona osoba koja poput paparazza hoda gradom i komentira ljude. Inače odabere neku zdepastu žensku za kojom se ni pijan ne bih okrenuo i krene komentirati „fatalnu crnku koja se zaputila gradom u nepoznatom pravcu” i slične spike. Tko piše za tu rubriku, ne znam – ali ovog puta je na meti bila plavokosa Nikica, moja velika simpatija iz dana dok sam još imao živaca odlaziti na rukometne utakmice i baviti se marketingom lokalnog nam kluba umjesto ljudi koji su za to bili plaćeni. Naime, dežurnoj kritičarki je zasmetalo što je rukometašica Podravke zasjala gradskom špicom poput sunca, i to baš u tenisicama! Kritičarka se snebivala od čuđenja i preporučila žutoj Nikici, zamislite samo, neka si drugi put obuje štikle! Prvo, Nikica je oduvijek super izgledala u patičicama i nek ih samo nosi i dalje. Drugo, kaj se tiče ovog komentara za štikle, sjetio sam se „muških razgovora” s jednim frendom. Pitam ga „Čuj, kak bi ti reagirao da tvoja cura kupi štikle?”. Ovaj me namršteno pogleda te bijesno procijedi kroz stisnute zube “Nabio bi joj te štikle u guzicu. Prvo jednu, pa onda drugu!”. Na to smo obojica umrli od smijeha, složivši se kako bi ženama možda trebalo napisati neki proglas kako se treba oblačiti. Sve štikle i balerinke zapaliti na lomači i tako to. No dobro, nije lijepo da guramo neke ideje koje se drugima ne dopadaju. Kao što se meni ne dopada da me netko procjenjuje na temelju mog odijevanja, a u subotu sam bogme bio prizor idealnog mladića, hodajući gradom u raspadajućim martama i sivoj košulji koja je nekad bila crna, a sada je pokrpana prišivcima koji su odavno raščehani na rubovima. No, kako rekoh, hvala nebesima da ne živimo u zatucanom društvu i ljudi nemaju predrasuda o drugima na temelju njihovog odijevanja. Moš’ mislit!
Petak – dan za metak!
Nakon jako dugo vremena nekako sam baš bio raspoložen za izlazak u Koprivnici. Tko kaže da nam je noćni život loš? Koncert mladih punk bendova u Domu mladih bio je odličan! Koprivnički Barkod, đurđevačka Zelena radost i zagrebački Oi front napravili su odličnu svirku, te okupili velik broj ljudi iz raznih hrvatskih gradova koji su se nakon dugo vremena našli na jednom mjestu. Sve to, naravno, možemo zahvaliti novosnovanoj koprivničkoj udruzi Rock live, koja se potrudila organizirati ovaj glazbeno-scenski spektakl koji je rezultirao plesom, cirkusom i brojnim slučajevima samoozljeđivanja u alkoholnom deliriju, pa je morala intervenirati i hitna. Afterparty se odvijao u novootvorenoj Kuglani. Stari noćni klub je nakon kraće pauze otvoren s nekim novim detaljima – ma mjestu gdje je prije stajao DJ pult sada se nalazi šank, a DJ pult je sada na pozornici. Klijentela se nije promjenila, cijene pića su čini mi se iste, crteži po zidovima isti.. Ista je čak i set lista koje nas je držala rasplesanima do zore. Ma baš je bilo ko u pjesmi „To je sve što uistinu želim, u životu ja se veselim!”.