KOLUMNA: Glas s ulice // Vruće, ljeto bilo je vruće…
Nakon duljeg vremena izbivanja, eto me opet u najdražem mi gradiću! Prvo se neki kreten u Zagrebu bacio pod vlak, pa smo čekali pola sata u vlaku ugrijanom od sunca. Znojili smo se ko male svinjice, proklinjavši nesretnika koji je, odlučivši skončati svoj život, također odlučio zajebati čitav željeznički promet i njegovih nekoliko tisuća korisnika koji su tog kobnog petka išli kojekamo na vikend.
Po izlasku s kolodvora pravac Bašća – održavao se četvrti po redu Roštilj fest. Za one koji ne znaju, riječ je o tradicionalnom okupljanju i koncertu domaćih bendova (rock, punk, metal) s roštiljanjem. Nema bolje od spoja glazbe i mrtvih životinja na žaru! Roštilj fest organizira udruga MAK, a ove godine osim koprivničkih bendova nastupao je i zagrebačko-šibenski ska/punk orkestar Beetan tone. Nakon uspona na koprivničke bedeme spustili smo se prema sajmištu, gdje nas je ošamutio zadah stočne balege i nekakve crkotine. U tom idiličnom okružju izvadili smo iz najlonskih vrećica hladne pivice i fešta je mogla početi. Na svakom koraku neko poznato lice, uglavnom ljudi koje nismo vidjeli jako dugo. Osim Koprivničanaca, bilo je također posjetitelja željnih plesa iz Virja, Đurđevca, Ludbrega, Zagreba, Križevaca… Je je, Podravina united! Prvi bend koji je nastupao čuo sam još kod gradskog muzeja. Bila je to grupa nabrijanih curica koje su se drečale kao mali ježeki pri parenju, a njihovo zvučno ime glasi Jutarnja mučnina. Dok smo stigli klinke su već odsvirale i izdrečale što su imale, pa ih nismo imali prilike gledati. Napokon da i koprivnica ima ženski punk bend!
Te večeri gitarist Barkoda imao je nastup sa svojim novim bendom What matters most, riječ je o nabrijanom melodičnom hardcoreu gdje se dotični momčić predstavio koprivničkoj javnosti kao vokal. Nije loše, kritike su bile pozitivne! Nije baš moj đir da vokali urlaju kao da su upravo navijali 90 minuta na utakmici, ali moje mišljenje je ionako nebitno. Spomenut ću još i nove punk klince Red edition koji su se tijekom nastupa gotovo tri puta raspali, ali izdržali su do kraja. Momčići su svirali uglavnom obrade poznatijih hrvatskih punk bendova. Njec je bio presretan što su odsvirali i Abergaz, dok su obožavatelji Overflowa jedva prepoznali pjesmu omiljenog benda u obradi ove simpatične mlađarije. Od domaćih snaga iznenadio me nastup benda Pubic Bunny, benda koji piči nekakav rock. Na vokalu je Relja Kekez, inače bubnjar po struci, a za bubnjem je onaj mali što više nije mali nego je prerastao sve nas skupa – Stipan iz Barkoda. Dečki su imali zanimljiv nastup, pogotovo mi se svidjela zadnja pjesma na kojoj su pjevač Relja i bubnjar Stipan bubnjali zajedno. Kaže se „Puno babica – kilavo dete!“, no ovo je bilo zbilja fenomenalno! Sve pozitivne kritike i veliki aplauz pokupilo je bend Lolita. Frontman Ivan Grobenski pokazao je da zna znanje, a ovaj bend koji svira „indie rock alternative nešto nešto“ ima velik potencijal. Zasad dečki imaju repertoar od čak 14 pjesama, nedavno si izdali EP s osam snimki. Dosad najbolji projekt mladog Grobenskog – znam da će mi zamjeriti, ali puno zanimljivije i bolje od Moskau. Publika je svaku pjesmu nagrađivala pljeskom i ovacijama, što je itekako bitno – nije isto svirali pred publikom koja te voli, ili pred tri čovjeka koji nezainteresirano stoje jer su „malo došli videti kaj ima“. Vruća ljetna večer privedena je kraju nastupom gostujućeg benda Beetan Tone.
Ajme baš smo se naplesali dok je simpatična Duška svojim glasićem pjevala o tome kako je ljeto vruće i kak je teško biti kod kuće, kako više nema revolucija, kako skačeš ti i skačem ja. Stvarno je bila dobra zezancija, jedina crna mrlja su tužne oči pjevačice dok me zabrinutim glasom pitala “Što bih ja trebala misliti o ovome – nije prvi put da imam koncert, a dečko mi ovo napravi…“ Nije mi bilo jasno što joj je napravio, pa je samo pokazala prstićem na pijanu nakupinu koja je spavala u travi i rekla „Eto vidiš, o ovome ti govorim! Skoro uvijek to napravi!“. Tako je to u životu moja Dule, svi imamo svoj križ. Netko je ginger, netko ima prosijedu kosu u 27-oj, netko ima povišen šećer, nekom je otac u HDZ-u, nekom je cura poremećena luđakinja, a tvoj momak je pravi mali bećarac! Uslijedio je afterparty u Kuglani, gdje me šokiralo to što su neki moji stari prijatelji gotovo promijenili fizički oblik (udebljali se). Naiđoh na jednog starog frenda koji ma razveselio filozofskim razglabanjima na stepenicama Kugle u 6 ujutro (čovjek me pročitao kao knjigu), a zatim me drugi kolega otpravio na spavanje kod neke gospođe koja se čak ponudila da nam napravi doručak.
Osvanula je subota – vruće, ljeto bilo je vruće.. Prepričavali smo događaje od prethodne večeri, a jedna mlada dama nam je pričala kako je sinoć u Nautilusu mortus pijana uletjela nikom drugom nego baš gradonačelniku Mrletu Mršiću koji se spremao kući, i to maznim riječima „Ej ribek, pa nejdeš valjda doma? Pa nejde se doma, još malo ostani…“, a Mrle Mršić se svim silama trudio otključati lokot bicikla. Odlučio ja potražiti spas u bijegu, čak ga nije bilo ni briga hoće li mlada dama na idućim izborima zaokružiti neko druge ime umjesto njegovog. Dakle, tog smo se jutra rastapali u pubu ispijajući hladni Pan radler, no nije pomagalo. Pala je ideja da odemo na kupanje u Gabajevu gredu, pa ajmo! Bilo je to kupanje koje nam je spasilo živote, a bućnuo se čak i picok Vuki koji je prekršio sve krasterske običaje o nepranju. Neki su se čak mazali u ljekovitom blatu, a pala je i partija vaterpola s plastičnom pivskom bocom. Po povratku u predivni nam gradić sjeli smo u kebabarnicu u nahranili se. Sunčeko je zalazilo, a vruće, ljeto bilo je vruće! Nakon kupljene hladne cuge odlazimo na Bašču – drugi dan festivala, drugi bendovi, čak i druga ekipa, samo je smrad balege ostao isti kao jučer (ipak se na sajmištu prodaje stoka). Bendovi druge večeri bili su nešto manje zanimljivi nego prethodnog dana (kako kome)… Polovinu večeri zvučnu podlogu stvarali su metalci i rokeri. Nisu me previše zanimali, ali posebno me iziritirao tip iz nekog benda koji je počeo urlikati neizostavnu pjesmu o tome kako se „oni“ čuju u daljini kao gromovi, i nitko ne zna kamo idu ni ko su ni kaj su, ali eto zna samo stoper koji ih prstom prati. I onda onako iritantno na maksimum „Motooori, motoooori, moooootooooriiii!“, pa mi je došlo da uzmem prvi kamen i zavitlam ga na pozornicu. Dečki, zar zbilja ne može bez toga? Dok idući put budete imali koncert, javite mi se i dat ću vam svakom novce za pijaču, samo mi nemojte to više svirati. Ima nas koji smo u pristojnim godinama i nemamo želju umrijeti uz lošu muziku. Nakon godine dana Pišpekovog nagovaranja „Buš došel nas gleti, buš došel na koncert..:“ uspio sam pogledati i novi koprivnički bend Kaje z glavom?!. Dečki su žestoki, trude se, postava je malko falična pa su se skrpali zamjenama. Bilo je pjesme za Straussa, za Totku, za Gapsovu mamu koje je mene i brata šišala dok smo bili klinci. U toj hrpi kaotičnog zvuka ipak se nazire nekakva strast, pa dečkima dajem prolaznu ocjenu. Zadnji
bend večeri bio je mladi EPEPE, zvjezdice u usponu koje praše punk’n’roll u svom originalnom stilu. Bolji i zanimljiviji nego ikada sa bogatim repertoarom, te publikom u prvom redu koja ih je nagradila ovacijama i pljeskom. Na posljednjoj pjesmi svi su se popeli na binu i bili jako sretni. Nijednu pjesmu ne mogu izdvojiti jer su mi baš sve dobre, a posebne pohvale idu gitaristu Pavlu Bojaniću koji nas je sve skupa očarao svojom svirkom i svojim nastupom na bini.
Na kraju slobodno možemo reći da je i ovaj Roštilj fest totalno uspio – sve pohvale MAK-u na organizaciji, bendovima na trudu (samo više nemojte svirati Motore ko boga vas molim). Čestitke dečkima iz benda Deadfisha koji su pokazali da se ne mora uvijek nastupati s instrumentima u rukama – ponekad je dovoljno imati veliki pleh, par litara ulja i nekoliko kila ribica (odlične, svaka čast kuharu!). Nakon svirke na Bašči otišli smo u Kuglanu na Rock live party. Naime, početkom rujna u prostoru bivše vojarne održat će se veliki Rocklive fest s nekoliko pozornica, pa su momci iz udruge Rocklive promovirali event i prodavali karte. E sad ne znam kako je taj „warm up„ party zamišljen, ali set lista u Kugli je bilo očajna – dakle apsolutno ista kao posljednjih nekoliko godina. S obzirom da mladi vole biti inovativni, pjevali su pjesme na svoj način. Dakle dok je DJ u Kugli puštao od Kawasaki 3P „Antonija“, mladež na stepenicama je zborno pjevušila „Antonijaaa, pokupio te Paravinjaaa…“. Bilo je i još nekih dodataka, ali neću ih spominjati da mi ne dođe Antonijina rodbina na vrata. Na kraju cijele ove ljetne priče doživio sam blagi šok kada me jedna Varaždinka osramotila na kolodvoru. Pijana izgrednica, koja je već imala incidenata po Koprivnici i prolijevala pred Kuglom krv (uglavnom svoju), pala je pod kotače autobusa izvikujući moje ime i prezime. S obzirom da mi takav publicitet ne treba, s dotičnom više nisam prijatelj. Pomirili smo se, ali sam je pogledao u budalaste oči i rekao „Drugi puta, Iva, će se ti kotači vrtjeti!“. To vam je moj osvrt na Roštilj fest i popratne događaje, čiča miča gotova priča. Ako nešto nisam spomenuo nadopišite si sami. Slobodno i nacrtajte prizore s Roštilj festa koji su možda bili prešokantni da bi se opisali riječima.