U prethodnom tekstu dotaknuli smo se i ukazali na glavnog uzročnika raka, odnosno na važnost prehrane te time ukazali na posljedice nepravilne prehrane koja za krajnji rezultat ima zakiseljenost organizma, te samim time nastanak brojnih što lakših, što težih bolesti među kojima je i rak. U ovo drugom kao i u ostalim dijelovima teksta pokušat ću ukazati na neke, manje više svima dostupne, jeftinih pa i besplatne prirodne lijekove koji su nažalost zbog nemogućnosti patentiranja od strane farmaceutskih kuća, a samim time i mogućnosti zarade, zabranjeni i vješto prikriveni od strane mainstream znanstvenika, zdravstvenih organizacija kao i svih glavnih medija, zbog čega ih i zovem “Zabranjenim lijekovima”.
Jedan od najpoznatijih takovih lijekova za rak, a koji je kao što sam napomenuo dostupan svima, je zasigurno vitamin B17.
Amygdalin ili vitamin B17, prvi puta je otkriven oko 1830.g. u gorkom bademu te su ga počeli na veliko istraživati poznati kemičari Justus von Liebig, Friedrich Wohlwn i drugi. Od 1843. sporadično se koristio kao lijek za rak u više zapadnih zemalja. Godine 1952. biokemičar Dr Ernst Krebs Jr. iz San Franciska zaključio je da je rak metabolička reakcija tijela na lošu prehranu i da bi hranjive tvari koje nedostaju u modernoj čovjekovoj prehrani mogle biti ključ za prevladavanje raka. Njegovo istraživanje dovelo ga je do spoja pronađenog u preko tisuću jestivih biljaka koje nalazimo u prirodi. Taj spoj je amygdalin (Vitamin B17).
Amygdlin je nitrilosid. Nitrilosidi su teški za klasificiranje jer, nalaze se u hrani, a sami po sebi nisu hrana. Kao i nitrilosid, amgdylin strukturom nalikuje grupi B vitamina pa ga je dr. Krebs nazvao B17, s obzirom na to da je dotad bilo izolirano 16 vitamina iz B grupe.
Dr. Krebs je istaknuo da u cijeloj povijesti medicinske znanosti nije bilo ni jedne kronične bolesti koja se uspješno liječila ili sprječavala lijekovima, kirurgijom ili mehaničkim manipuliranjem tijela. U svim tim slučajevima bilo da se radilo o skorbutu, rahitisu, beriberiju, noćnom sljepilu itd. – konačno rješenje nalazi se isključivo u čimbenicima povezanih s odgovarajućom prehranom. Dr. Krebs je smatrao da je u slučaju raka taj faktor upravo amygdalin.
Danas znamo da je suvremena prehrana osiromašena hranjivim tvarima itekako povezana s nastankom raka. Gotovo svakodnevno saznajemo za neku novu tvar iz voća ili povrća koja pomaže u prevenciji ili liječenju raka – kvercatin, sulforafan, resveratrol, likopen i citral samo su neki od njih. Jednako djelovanje imaju mnogi vitamini i minerali. Takoreći, koju god tvar iz prehrane znanstvenici počnu istraživati ubrzo postane jasno da ona u nekoj mjeri pomaže barem kod nekih oblika raka.
Nakon detaljnog istraživanja svojstava i djelovanja amygdalina (vitamina B17) na pacijente s rakom Krebs je skupio dovoljno dokaza da promovira vitamin B17 kao lijek za rak, registrirani su mnogobrojni uspješni slučajevi izlječenja raka s visokim dozama vitamina B17. Dr. John A. Richardson i Dr. Harold Manner uspješno primjenjuju terapiju vitaminom B17 na pacijentima s rakom u terminalnoj fazi potvrđujući Krebsovu teoriju.
Dean Burk ugledni biokemičar u američkom Nacionalom Institutu za istraživanje raka je podržao vitamin B17 nakon uspješnih pokusa na životinjama. Linus Pauling izjavljuje da podržava upotrebu vitamina B17 u liječenju raka (The New England Journal of Medicine, 8 July 1982).
Amygdalin zajedno s neophodnim enzimima u najvećim koncentracijama pronađen je u jezgri sjemenke marelice. Činjenica je da je ‘moderni’ čovjek tzv. zapadne civilizacije zbog načina ishrane izloženiji raku nego ‘primitivnije’ kulture, primjerice, pripadnici plemena Hunza poznati su po konzumiranju velikih količina jezgri iz sjemenka marelice, a isto tako poznati su i po zdravlju i dugovječnosti. Nije poznat niti jedan slučaj raka među pripadnicima tog plemena.
Veliko istraživanje o laetrilu (leatril je koncentrirani i pročišćeni oblik vitamina B17) napravljeno je i 1972.g. na Rockefellerovom institutu Sloan Kettering Memorial (MSK) Hospital u New Yorku. Dr. Kanematsu Sugiura je izabran kao direktor ove petogodišnje studije. S više od 60 godina iskustva u istraživanju Dr. Kanematsu je bio jedan od najprestižnijih svjetskih istraživača raka.
Zaključci petogodišnjeg studija leatrila Dr. Sugiura su sljedeći:
-
Laetril inhibira rast tumora
-
Zaustavio je širenje (metastaze) raka u miševa
-
Olakšava bol
-
Djelovao je kao preventivno sredstvo protiv raka
-
Poboljšava opće zdravlje
Njegovo službeno izvješće glasi: “rezultati jasno pokazuju da amygdalin značajno inhibira pojave plućne metastaze u miševa i povećava značajno inhibicije rasta primarnog tumora ..”. Također se čini kako laetril u manjoj mjeri sprječava pojave novih tumora .. Poboljšava zdravlje i izgled tretiranih životinja u odnosu na kontrolnu grupu. Dr. Sugiura nikada nije primijetio potpunu regresiju ovih tumora s drugim kemoterapijskim supstancama u svojoj dugogodišnjoj karijeri”
Način djelovanja vitamina B17
Vitamin B17 se sastoji od 1 molekule benzaldehida (benzaldehyde), 1 molekule hidrocijanida (HCN – hydrogen cyanide) i 2 molekule glukoze (šećera). Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u spoju vitamina B17 s molekulama glukoze su inertni (zaključani) odnosno nemaju toksično djelovanje. Da bi se cijanid i benzaldehid mogli osloboditi iz vitamina B17 potrebno je da dođu kontakt s specifičnim enzimom beta-glikozidom (betaglucosidase). Ovaj enzim je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, ali najviše ga ima u stanicama raka (do 3000 puta više).
Princip djelovanja je jednostavan: stanice raka za svoj rast trebaju ogromne količine energije, odnosno glukoze-šećera. (Šećer hrani stanice raka, zbog toga izbacite šećer i time ćete odstraniti vrlo značajnu hranu stanicama raka. Umjetne zamjene za šećer tipa aspartama su također štetne, bolje su prirodne zamjene u vidu meda ili stevije, ali u vrlo malim količinama) Kad se vitamin B17 konzumira, stanice raka u potrazi za glukozom abosrbiraju molekule glukoze iz vitamina B17, a s enzimom beta-glikozidom ‘otključavaju’ benzaldehid i cijanid iz vitamina B17, uzrokujući vlastitu smrt. Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glikozida i velikoj potražnji stanica raka za glukozom, može se reći da je vitamin B17 precizno navođeni lijek koji izrazito smrtonosan za stanice raka, dok za ostale zdrave stanice nije toksičan. Princip rada vitamina B17 podsjeća na trojanskog konja: stanice raka se polakome za glukozom, a kad je apsorbiraju bivaju terminirane.
Enzim beta-glikozid je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, stoga je moguće da se ‘otključavanje’ toksičnih elemenata cijanida i benzaldehida u manjoj mjeri dogodi i tamo gdje su zdrave stanice. Ljudsko tijelo ima prirodne mehanizme za detoksifikaciju pomoću enzima rodenaze (rhodenase). Ovaj enzim omogućava zdravim stanicama da neutraliziraju cijanid i pretvore ga u tiocianat (thiocyanate), dok se benzaldehid konvertira u benzoičnu kiselinu. Oba nusprodukta se izlučuju kroz urin. Enzim rodenaze nije prisutan u stanicama raka stoga one nemaju ovakvu ‘zaštitu’.
Preporučene količine
Dr. Krebs je uvijek savjetovao da je za prevenciju raka sirovi oblik amygdlina (naprimjer iz jezgre marelice) bolji od pročišćenog oblika. Kao minimalnu razinu za održavanje zdravlja predložio je 50 miligrama dnevno za odraslu osobu. Naravno doza ovisi o tjelesnoj težini. Osobe sklone raku trebale bi uzimati više, a posebno one osobe koje su već oboljele od raka. U prosjeku, koštice marelice sadrže 4-5 mg amygdalina, držimo li se te brojke, to bi značilo da je optimalna doza za održavanje zdravlja 10 do 12 koštica dnevno, po mogućnosti ne odjednom. Mnogi ljudi s vremenom povećavaju dozu i do nekoliko desetaka koštica dnevno, podijeljeno u više obroka. U svakom slučaju, dobro je započeti s manjom količinom i postupno povećavati dozu. Kako je pacijentima s rakom potrebna veća doza dobro ju je uzimati u obliku pilula. Pacijenti u teškom stanju uzimaju 1 do 2 grama laetrilea dnevno. Najbolji rezultati postižu se kada se leatrile primjenjuje i intravenozno. Dr. Krebs je smatrao da je u slučaju raka za kontrolu bolesti potrebno kroz određeno vremensko razdoblje u organizam unijeti barem 300 grama leatrilea. Da bi se postigla maksimalna reakcija potrebna su četiri mjeseca do jedna godina. Međutim, ako pacijent dobro reagira koristi se mogu vidjeti već u prvim tjednima tretmana.
Brojna svjedočenja o izlječenjima od raka uz pomoć amygdalina mogu se naći u knjigama kao što su Leatrile Case Histories, i World Without Cancer. Evo jednog primjera:
Dragi dr. Krebs,
Hvala vam što ste mi poklonili novi rođendan (17. svibnja). Podsjećam vas, 15. studenog 1979. moj liječnik i četiri druga urologa prognozirala su mi najviše četiri mjeseci života s mojim rakom prostate i zakazali su mi termine za zračenje i kemoterapiju, za koje sam znao da će me ubiti ako me ne ubije rak, pa sam odbio njihove tretmane. Onda sam vas jedne nedjelje popodne kontaktirao telefonom i započeo s vašim jednostavnim programom. Sada mi je 71. godina i u 13. sam godini (preživljavanja).
Vaš prijatelj,
H. M. Bud Robinson
Izvori vitamina B17
Vitamin B17 se nalazi u prosu, lanu, gorkom bademu, indijskim oraščićima, sjemenju jabuke, limuna, trešnje, šljive, kruške, breskve… Skoro sve koštice iz familije ruža (Rosaceae) imaju B17. Najveći i nama najdostupniji izvor vitamina B17 su spomenute koštice od marelica i breskve. Lan je skoro neiskoristiv ako se sjemenke samo progutaju, preporuka je da se sjemenke prije jela samelju.
***
Imajte na umu da industrija koja se bavi rakom, prema realnim procjenama, raspolaže godišnje sa preko 200 bilijuna dolara širom svijeta. Postoji mnogo različito pozicioniranih udruženja u sklopu te industrije koji bi ostali bez posla kad bi presušili izvori novca zajedno sa objavom vijesti da su se pojavili jeftiniji, mnogo manje štetni i mnogo efikasniji lijekovi koji su uz to i lako dostupni.
Sjetimo se i riječi velikog američkog kemičara i dvostrukog nobelovca Linusa Paulinga:
“Svi bi trebali znati da je većina istraživanja raka prijevara i da se glavne organizacije za istraživanje raka oglušuju o svoje dužnosti prema ljudima koji ih financiraju.”
U nastavku pogledajte dokumentarni film “Svijet bez raka”, film koji na svijetlo dana iznosi prikrivenu istinu o VITAMINU B17. Dokumentarac je baziran na knjizi “World Without Cancer” autora G. Edwarda Griffina.