Nosite li vi u sebi neku bol? Osjećate li bol u grudima? Boli li vas ponekad tijelo od povrede srca i duše? Jesu li vas povrijedila djeca, roditelji, prijatelji, partneri, suradnici na poslu ili vas
je povrijedila neka situacija ili pak sjećanje na nešto?
Znate da je naša duša i srce kao luk. Svaka povreda i bol je jedan sloj kao na luku, što se skuplja i skuplja. Kroz vrijeme nakupljaju se noviji slojevi.
Zamislite koliko toga ima ako ne čistimo. Tako kako sakupljamo na svoje srce i dušu, bilo bi dobro za nas da i čistimo.
Jer ako nećemo čistiti, puknut ćemo tamo gdje smo najosjetljiviji. Razboljet će nam se tijelo ili psiha. Postat ćemo zločesti, čangrizavi, gnjevni, zavidni , nervozni…
Počela sam svoje slojeve skidati prije pet godina. Nije lako, jer ih je mnogo, možda od moga začeća.Ali uspijevam jer to želim, jer sam uporna.
Radim to učenjem kroz razne knjige, druženjem s pozitivnim ljudima, pričanjem o pozitivnim stvarima. Također raznim pozitivnim afirmacijama koje ponavljam kroz dan, kroz koje svojem umu i osjećajima želim dati nova iskustva i životnog znanja.
Radim to i meditacijama, molitvama samostalnim i grupnim. Doživljavam stalno nove spoznaje i nova iskustva i tako odbacujem stare slojeve bola.
Dolaze u moj život novi divni pozitivni ljudi, novi prijatelji s kojima dijelim zajednička iskustva.
No, nedavno mi je došla mi neka nova bol i zato vam ovo pišem. Možda da nešto naučite od mene, jer danas su moje boli drukčije. Bol je ista, ali moj način razmišljanja i spoznaja učini je sasvim drukčijom.
Bol je krenula u grudima i zujanjem u glavi. Korijen od koje je došla su moja djeca, koja mogu jako povrijediti, ako si mi to dozvolimo. Bol u grudima je bila prestrašna, toliko jaka da je krenula na želudac i u grlo. U nekom trenutku sam pomislila da će izaći van na usta. I to ako možete, to je super, jednostavno je izbaciti na tjelesni način. No, ovoga puta nisam uspjela na taj način.
Bila sam je svjesna i potpuno sam pratila gdje se bol nalazi, kako putuje i jača. A kada postaneš svjestan boli, ti si pobjednik. Pratila sam je, osjećala sam je.
I rekla hvala na boli, nekada je ona za još veći duhovni, mentalni rast. Neka boli koliko želi jer ja ću je iskoristiti na kraju za sebe, bit ću mudrija i iskusnija. Hvala ti boli jer ja tako rastem. Pratila sam bol, pratila sam svoje disanje.
Zamislite, ona je kroz par trenutaka potpuno nestala i moje duhovne i tjelesne oči su se potpuno otvorile. Bolje sam vidjela i tako sam dobila mir i bolji pregled na moju cjelokupnu situaciju. To je jedna vrsta prihvaćanja, kao što sam već pisala o tome. Ali sada ćete možda bolje razumjeti što je prihvaćanje.
To znači da nisam stvorila novi sloj na srcu i duši, jer sam prihvatila bol.
Mogla sam joj se predati, što sam prije i činila. Onda me je izgrizala iznutra satima i danima, tako da me sve boljelo, a u glavi mi je bio roj pčela. I tako sam si dozvolila novi sloj na svoju dušu i srce. A tko mi je za to kriv – kriva sam sama.
Ovaj put nije lagan, ali je zato poseban i predivan. Dati si priliku postati novi čovjek, nova osoba, ponovo rođena osoba, spoznajom o novom životu za koje treba zavrnuti rukave i primiti se posla. Posla koji se stvarno isplati, jer to vam baš nitko ne može uzeti. Kuća, posao, partner, prijatelj, stvari – to sve sutra već možda nije vaše.
Ali novo znanje, spoznaja je veliko bogatstvo koje vam baš nitko ne može uzeti, a uvijek ga možete iskoristiti za sretan život. I s tim znanjem možete pomoći osobama oko sebe. Naravno, samo onima koji žele i traže.
Ne budi onakav kakav misliš da jesi, nego onakav kakav želiš biti.
N.D Walsch