Susjed-problematik, drugi dio!

I tako prođe neko vrijeme, mir i tišina zavladaju kraljevstvom… Hm, očito samo u bajkama! Naime, već sam pisala o ex đankozi susjedu i njegovoj curki, ali su se s vremenom i učestalim upozorenjima stambene agencije – malo smirili. Do nedavno. Znači, ovo je patern. Deru se, ševe se u 4 ujutro, usisavaju oko 11 navečer, u stan im dolaze neki likovi iz polu-svijeta, a zidovi su toliko tanki da bez beda možeš čuti muhu u letu. No, fala strini, u Škotskoj su muhe rijetkost. Malo im je zima.

Nakon nekoliko žalbi koje smo uputili zajedno sa stanarom s trećeg kata, koji jadan, živi direktno iznad njih i također je žrtva anti socijalnih trutova, situacija se zapravo ne mijenja. Priča ide ovako – stambena organizacija koja brine o zgradi pošalje đankiju nekoliko pisama na bazi tete u vrtiću. „Ako se ne smiriš i ne ponašaš lijepo, budeš se morao preseliti u drugi vrtić!” Onda se susjedi skuliraju na tjedan, dva, tri. No, poput plime i oseke – ponovno urone u tipično ponašanje za takvu vrstu. Sorry na nedostatku razumijevanja prema takvima, ali ovo pišem nakon tri neprospavane noći. Ovo je država koja toliko pomaže narkićima i alkićima, da se pitaš – jel’ možda bolje sjebati karijeru i otići po sanduk pive! Dobivaju mjesečnu naknadu, stanove, besplatni namještaj, dolaze im konzultanti, imaju volontere koji s njima hodaju okolo ako trebaju bilo kakvu pomoć i tak…superiška im je! Ova zemlja čini sve da ih socijalizira, i onda ih lijepo uguraju u zgradu s ljudima koji se dižu u 5 ujutro i rade po 12 sati.

Drago mi je za sve ex đankije koji su se re-socijalizirali i na vrijeme skužili da se nemru urokavat do kraja života, ali ovi koji su kao ‘izliječeni’, a jebu druge u zdrav mozak i nikako da se unormale – e to ne podržavam. Evo baš se prije nekoliko dana njegova otužna đukela popišala po stubištu, a mr. Antisocijala ni da trepne. Tako je mokraća bazdila dva, tri dana, dok stari susjed s drugog kata nije popidzio i uhvatio Đankija u prolazu i održao mu bukvicu. Đanki je samo nešto promumljao i malo pobrisao lokvice od urina, no smrad se još osjetio.

U međuvremenu – ja umorna ko pes. Znakovi neprospavanih noći: obukla tajice naopačke (fala Bogu, primijetila prije sata Yoge), profulala tri busne stanice, ispustila cijelu soljenku u juhu, na istom satu Yoge zaboravila kak’ se kaže “koljeno” na engleskom!

Muž koristi čepiće za uha, ali ja sam jedna od onih koja treba idealne uvjete za normalan san, tako da i čepići smetaju.
Možeš biti skuliran koliko hoćeš, meditirati, yogirati, ali ako se ne možeš normalno naspavati i ako te u 3 ujutro iz tvrdog sna probudi životinjsko urlanje tipa: “Fuck off you asshole, get off me, shut the fuck up!” – onda je to već mučenje kojeg se ne bi ni Al Qaeda posramila.

Ovo im je zadnje upozorenje koje su dobili, mada to u ovoj zemlji ništa ne znači. Možda će samo biti premješteni u neki drugi miran kvart i nastaviti u istom ritmu. Kako je jedan policajac rekao (koji je došao u pola noći smiriti situaciju): „Svaka zgrada u ovom gradu ima barem jednog niš-koristi stanara zbog kojeg svi ostali ispaštaju!” Izjava na mjestu!

Usred pisanja ovog bloga, zijevam ko gladna riba, glava mi pada i mislim da je pravo vrijeme za krevet, bez obzira kaj ni dnevnik nije završil. Taman da odspavam prvu rundu do ‘đanki apokalipse’. Da mogu, uploadala bih ovdje zvukove koji dolaze s druge strane zida. Zapravo, pogledajte jednu epizodu Jerry Springera i sve će vam biti jasno. Laku noć.