Iako sam se zakleo da će kolumna stići mom gazdi svakog ponedjeljka, spriječila me ideja. Ideja da izletim sa uskrsnim čestitkama starim od 50 do 110 godina. Je, ali kako imam kolekciju s više od tisuću razglednica (Bože, što sve čovjek ne čuva), a nisu sortirane kao što bi bile u (ne)dogledno vrijeme da sam ih darovao nekom muzeju u Koprivnici, to sam izgubio pola dana u traženju, eliminiranju, skeniranju, obrađivanju, a baš mi se na početku proljeća i ne piše. Sve u svemu darujem vam oku ugodne starine. Mene uvijek te pastelne boje raznježe, a divim se dobroti koja izvire iz tih crteža.
Koprivnice je važna samo kad je pogodi zlo
Ovo što slijedi zapis je iz Večernjeg lista koji sam napisao u rubrici Koprive, koji je pod naslovom Vijesti objavljen 4. lipnja 1998. godine. I nije tako davno. No, da vidimo što se promijenilo?
”Koprivnica u elitnim emisijama elektronskih medija, osim što bogato putem Podravke plaća emitiranje spotova, dolazi s vremena na vrijeme. Za dobre stvari teško se nađe minutaža, ali loše vijesti u udarnim su emisijama. Na takvu pomisao nagnala nas je prekjučerašnja posljednja vijest u Motrištima, kada je emitiran izvještaj o potresu. U te emisije dolaze vijesti poput smjenjivanja članova Gradskog poglavarstva, potom izjave čelnika stranaka kada ‘kure’, a kasnije demantiraju, jer im je naglo nestalo pamćenje o tome što su rekli, i uglavnom vijesti koje koristi ‘žuti tisak’, inače stalno napadan u tom istom mediju. A mi bi da nam grad bude prikazan i u lijepom svjetlu, ne samo kada je potres ili ‘frka’ oko Radio Koprivnice”.
Evo! Pa razmislimo funkcionira li ova Kopriva i danas u, recimo, prenesenom smislu? Ovo s Radio Koprivnicom bilo je njeno preuzimnja s nekoliko ”kongresa” partijskog stila i karaktera.
Odgovaram dakle na postavljeno pitanje: funkcionira i te kako. Nije se ništa promijenilo, samo se pogoršalo. Koprivnica je postala zanimljiva isključivo po znanim aferama, iz kojih su vrli kolege izvlačili zaključke da su svi ljudi, sav grad i sav kraj sumnjivi do krajnjih granica, pa gotovo da su sugerirali da ne treba kupovati mutnu juhu, sprdavaju se ako netko ovdje nešto kaže oporbeno, jer odmah ti Podravci kukuriču i stvaraju kukuriku koaliciju, premazani Podravkinim paštetama, uz garnirung krumpirove salate iz metropole (uz to, molim, upotrijebiti bedž krumpirove zlatice). U svemu tome, nimalo podravski, nimalo zavičajno, u što se neki zaklinju sve do šovinizma, sudjeluju i naši etnici.
Jasno da je normalno da se istražuje, da se sumnja, pa da se onda i pita naokolo što tko misli o tome. Ali da se zalazi u domove i provocira roditelje, ženu, djecu, prijatelje, poznanike i ine bliske nekom od osumnjičenih, odnosno pritvorenih, na granici je jeftine kupnje i jeftine prodaje informacija, koje to i nisu. Pomalo morbidno. Jer, što će reći nečija majka, nego će braniti sina. Ne, ne branim bivšeg potpredsjednika Vlade, jer ne raspolažem s ni jednim jedinim podatkom o njegovoj krivnji ili nekrivnji, kao i drugih koji se spominju u dugotrajnoj istrazi. Pokušavam braniti onaj čišći dio novinarske profesije, koji mi neće banuti na kućna vrata u potrazi za senzacijom i ”ekskluzivom” i možda zapisati da mi se čarape stilski nisu slagale s pidžamom.
Nedovoljno iskusni novinari moraju raditi po nalozima svojih šefova. Za to će se periodično podizati tiraža i (”zbog recesije”) smanjivati plaće. Iz krugova bliskih razumu, a uoči Uskrsa, doznajemo da bi mjera ljudskosti i poštivanja intimnosti svojih sugrađana ili suseljana mogla učiniti i privatne i one druge medije općim dobrom. Što danas nisu, u službi su profita. U krugovima bliskim stečajevim, ne znaju dokle.
Dakle, i danas se Koprivnica, zahvaljujući samo lovu za senzacijama, medijski sastoji od crnih tonova. I taj trend će trajati dok se sve to, kao kod jakog potresa, ne ulekne. Sporo to ide, ali duboko vjerujem da ću doživjeti i dobru vijest. Skeptici bi, pak, rekli da ljudi odgojeni na ojkanju i cajkama ne mogu svirati ‘dobre vibracije’ (asocijacija na Beach Boyse).
A dotle citiram epohalnu izjavu: ”Neka institucije rade svoj posao”, i stavljam na rever značku Podravkina pijevca, ma što tko kokodakao o njoj i njemu.
 |
 |