FOKUSIRANJE NA LUKRATIVNIJI BIZNIS UZ INTERESNO INTEGRIRANJE INTELEKTUALNIH RESURSA U SMART INVESTICIJE // O novom novogovoru // New englo-esperanto //  Koliko tome pridonosi usmjereno informiranje // Naš dugi put do Europe i natrag

Put do Europe bio je dugotrajan. I nije to bio put samo zadnjih dvadesetak godina. U Europu, kao sinonim za slobodu mišljenja, izražavanja, otvorenosti i preglednosti (kažu u novom anglo-esperantskom jeziku – transparentnosti), težilo se i ranije. Neke tadašnje tendencije, osobito u kulturi, znale su biti na meti politike, koja je čuvala lažnu čednost u izričaju, pa je bila protiv svega što je bilo nalik na revolucionarno: filmovi u podrumima, moda na stupu srama, a, oka s boka, bili su i protiv rocka. A vlakovi su kasnili kao i danas. Ili nisu!

CRTICA

Točno oko...

KOPRIVNICA – Obično se msili da vlakovi kasne. Nije uvijek tako – ponekad i porane. Tako se dogodilo u utorak ovoga tjedna da je novouvedeni ubrzani vlak na pruzi Koprivnica – Križevci – Zagreb, krenuo iz Koprivnice dvije minute ranije.

Duhoviti putnici odmah su primijetili da se sada više ne može govoriti za taj vlak da dolazi u Zagreb oko osam sati, već i da kreće oko 6,50 sati.

Sva sreća da je cijena povratne karte bagatelna – između 80 i 90 dinara!

Zapravo točno oko 85 dinara!

(Autorov tekst iz Večernjeg lista, 10. izdanje. 15. lipnja 1981. godine)

A s kulturom smo još uvijek na sličnim pozicijama: ponuda europska i svjetska, a ”konzumiranje” ”iste” ostalo na goričkom mentalitetu. Ne prepoznavajući smisao kulture u širem smislu, svjesni smo odmahnuti na Picassoa (jer ”to ne razumijemo”, ”što to predstavlja”, ”što je to na slici”), a glorificirati kojekave nižerazredne naivne ”umjetnike”, jer tamo se, zaboga, kravica i travica jasno vide i pašu uz stilski namještaj ”za nas i djecu naše djece”. O ukrašavanju gorica da i ne pričamo.

A spremni smo ismijavati i svrstavati u kategoriju ”neumjetnosti” našu svjetski poznatu i priznatu Vlastu Delimar. Jao si ga nama ako takvi ignoranti (neznalice) dođu na vlast, pa se pri spomenu riječi kultura figurativno rečeno, počnu hvatati za pištolj. Kao neki ”goebbelsi” u totalitarnom nacističkom režimu.

Put u umjetničku Europu je dugačak. A Galerija Koprivnica sedamdesetih i osamdesetih nam ga je nudila.

NA NIŠANU

Jedan je došao

”KOPRIVNICA – Presjednici kućnih savjeta stambenog naselja ”Edvard Kardelj” iz Koprivnice s oduševljenjem su prihvatili da sudjeluju u akciji ”Stanovanje” koju organizira Galerija Koprivnica. Međutim, kad je na osnovi zajedničkog dogovora početkom ovoga tjedan održan razgovor o temi ”Stanovanje u naselju” s poznatim sociologom Ognjenom Čaldarevićem, odazvao se samo jedan jedini predsjednik kućnog savjeta, a ni jedan stanar iz naselja koje broji oko 1500 stanovnika. Ostali prisutni, od devet ukupno, bili su predavači, organizatori i novinari.

U Galeriji se pitaju isplati li se uopće organizirati nešto za što ljudi ne pokazuju interes.

Međutim, bolje poznavaoce odnosa među stanarima to i ne čudi. Naime, u novim su naseljima stanari – otuđeni, pa se ni ne pomišlja na zajedničko druženje. Stoga nije čudno da nema stalnih sastajališta i da grad ne posjeduje intimnost koja mu pripada. To je vjerojatno zato što ovdje  vlada ”gorički mentalitet” – bijeg iz grada u prirodu u vlastito okruženje, daleko od tuđih očiju…”

(Autorov tekst iz Večernjeg lista, 26. travnja 1984. godine)

No, u nečem su i ranije dostizani današnji hrvatski standardi. U informiranju, primjerice. Zbog zapažanja o rupama u netom donesenom Zakonu o informiranju krajem zime 1983. godine, moj tekstić našao je mjesto čak na 3. stranici Vjesnika. Prema tretiranju provincije i provincijalnih novinara, to je izrezak za okvir i stavljanje na zid.

Kod čitanja pokušajte si samo malo prispodobiti današnje PR službe u tvrtkama i njihov način razmišljanja i rada. Je li se što promijenilo? Malo ili ništa. Ne tvrdim uzalud da naš put u Europu nije samo unatrag dvadesetak godina. Mi smo s nekim restriktivnim rješenjima, osobito u informiranju, tamo bili i točno prije 30 godina. Ne vjerujete? Pročitajte.

INFORMIRANJE

Samo ”ovlašteni”

”Netom što je donesen Zakon o javnom informiranju u SR Hrvatskoj, on očito donosi i neke nedoumice. Ne sam Zakon koliko njegovi tumači. U toku prethodnih rasprava član 14. Zakona pretresao se sa svih strana, pa je na kraju izašao onakav kakav jest. ”Organi u organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama, mjesnim zajednicama, društveno-političkim organizacijama i društvenim organizacijama mogu ovlastiti osobu koja će u njihovo ime davati informaciju za javnost. Ovlaštena osoba koja daje informacije može izuzetno odrediti vrijeme prije kojeg se informacija ne smije objaviti”.

Taj član, međutim, otvara i druge mogućnosti. Primjer: odluči li SOUR da odredi samo jednog jedinog čovjeka da u njegovo ime daje informacije (što znači da se za tu osobu može otvoriti i posebno radno mjesto), može se dogoditi da ta radna cjelina zapravo fabricira i distribuira informaciju kako joj u određenom trenutku odgovara. Dapače: unutar takve velike radne cjeline može se stvoriti određeni servis informiranja ”prema vani”, pa onda nikakvi izravni kontakti s radnicima, osim preko ovlaštene osobe, nisu mogući.

Tu se negdje krije i mogućnost manipuliranja informacijama i radnicima (uskraćujući im njihovo ustavno pravo), a takvi pokušaji gotovo anuliraju i član 11. gdje lijepo stoji ”javno informiranje slobodno je ” i član 13. koji glasi: ”Ne postoji cenzura javnih glasila i drugih sredstava javnog informiranja i komuniciranja, osim u slučaju neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja.”

Zloupotrebe li određeme tehnostrukture član 14. Zakona o javnom informiranju, moglo bi se dogoditi da se nad informacijom ostvari određeni monopol. Zato je nužno da se prilikom stvaranja pravilnika o informiranju povede računa i toj dimenziji, a osobito dijelu člana 6. Zakona: ”Organizacije, organi i pojedinci dužni su osigurati javnosti rada na način da se omogući ostvarivanje društvenog utjecaja i kontrole nad njihovim radom”.

(Autorov tekst iz Vjesnika, 3. veljače 1983. godine)

Na kraju potvrda i potpora izmišljenom izrazu o anglo-esperantu. Iz nekih priopćenja: aktualno, perspektiva, kompanija, resurs, tim, globalno, efikasno, kriterij, faza, interno, formalno, transparentno, potencijal, benefit, motivirano, sektor, selekcija, profil, investicija, afirmirano, interes, pilot projekt…

Izbacite uljeze i nastavite spisak sami.

Ili!

Á propos (ispričavam se na francuskom uljezu), fokusirajte se na lukrativniji biznis i intelektualne resurse interesno integrirajte u smart investicije. Iako borba za hrvatski jezik nije samo u dilemi strelica i strjelica, nu ili no, korienski ili ne korijenski i tome slično, već je to i borba protiv besmislenog tehnomenadžerskog novogovora s ”mudrošću” sažetom u nekoliko tuđica!

Hrvatski jezik, naime, i službeno je ravnopravan s ostalim jezicima država članica Europske unije.

Ili bi trebao biti.