KARTE BROJ 66 // ISPRAVAK NETOČNOG NAVODA: Nije grad kupio prostor Večernjaku, kupio je samo automobil // Pomoć Večernjaku u kupnji digitalne opreme dočekan 1996. godine u uvodniku lokalnog tjednika ”na nož”, kao podilaženje tvrtkama iz metropole, a pisao ga je osobno glavni urednik // Večernjak je ipak opstao // Sve ima svoje korijene i olako zaboravljamo da nije samo sustav pridonosio napretku, već su napredak stvarali ljudi.

Pišući o ukidanju dopisništva HRT-a u Koprivnici posredno sam iznio povijesnu neistinu oko kupnje prostora za dopisništvo Večernjeg lista u Koprivnici, navodeći da je grad kupio prostor. Kontaktirali su me ”visoki izvori u gradskoj vladi”, ma što visoki: najviši. Novinari su se, naime, zanimali za tu kupnju, pa su, usput, rekli da bih ja to morao znati, jer sam tada bio šef dopisništva. Najviši izvori rekli su mi da u knjigama te kupnje nema.

Nema ni mene, jer naravno da nisam bio šef, tko bi mene htio za šefa, pa sam kontaktirao kolegu koji je to bio. A to je Jovo Rojčević, koji je naveo pravog vlasnika prostora: to je Večernji list onda i dan danas.

No, i grad (gradonačelnik Mladen Godek) pridonio je općoj sreći novinara, kupivši auto za potrebe dopsiništva Večernjaka. Priključila se i Koprivničko-križevačka županija (župan Nikola Gregur), koja je osigurala novac Večernjaku (54.000 kuna) za opremu za slanje digitalne fotografije.

POMOĆ OCIJENJENA KAO PODILAŽENJE TVRTKI U METROPOLI

Izgleda da ostalim kolegama potez županije nije ”najbolje sjeo”, jer je u Glasu Podravine od 23. veljače 1996. (koštao je samo 5 kuna, primjećujemo) napisano na prvoj stranici u uvodniku glavnog urednika i to kurzivom (kosim slovima, italik):

“Onima koji na račun poreznih obveznika naše županije podilaze tvrtkama iz metropole, priljučili su se i članovi Županijskog poglavarstva županije. Oni su pod točkom dnevnog reda, koja je glasila Razmatranje ponude za nabavu opreme dopisništva Večernjeg lista, donijeli jednoglasnu odluku kojom se zagrebačkom dioničkom društvu Večernji list dodjeljuje 54.000,00 kuna za nabavu opreme za vrlo kvalitetnu (kako stoji u ponudi) grafičku opremu-prijenosno računalo, scanner i modem, koju bi koristilo dopisništvo Večernjeg lista iz Koprivnice za slanje slikovnih informacija u digitalnom obliku.”

Tako je “na nož” dočekana modernizacija informiranja, u listu kojem je 15-ak godina ranije naš londonski Koprivničanac Anđelko Zgorelec predlagao da i naše tada jedine lokalne novine uđu u svijet elektroničke jednostavnosti, bez daktilografkinja na pisaćoj mašini, diktiranja iz glave i prepisivanja novinarskih “švrljotina” pisanih rukom, a one su se i dalje tiskale na klasičnim rotostrojevima s fotografijama koje smo nazivali ”Crnci u tunelu”.

DOPISNIŠTVO VEČERNJEG LISTA U GENERLIĆEVOJ OD 1998. GODINE

Dvije godine poslije otvoreno je dopisništvo u Generalićevoj ulici u Koprivnici. Prije toga bilo je smješteno u dvorištu Galerije Koprivnica, a imao sam čast da još ranije budem prvi službeni dopisnik Večernjeg lista i Vjesnika (u tzv. IPC-u, Informativno-poslovnom centru Vjesnika) sa sjedištem u Gupčevoj 2. E, tu sam jedno vrijeme bio šef IPC-a u Koprivnici. Tj. samom sebi. Počelo je od travnja 1981. godine, napuštanjem Podravke, kad sam se umjesto s tiskarskim slogovima, uređivanjem Podravkinih listova i novinama, morao boriti s politikom i ljudima.

Bilo je to prije ”afere Gaži”. Opet citiram Glas Podravine, jer je nakon digitalizacije, koja doseže do zaključlno 2007. godine, vrlo lako pronaći podatke iz bliže povijesti grada na internetu. Objavljeni tekst je iz tjednika od 27. veljače 1998. godine

NA OTVORENJE POHVALA ZA POHVALOM

”U nazočnosti brojnih gostiju, u prošli petak, 20. veljače, otvoreno je novouređeno dopisništvo Večernjeg lista u Ulici I. Generalica. Svečanosti su bili nazočni i gosti iz Zagreba, glavni urednik Večernjeg lista Branko Tuđen i urednik Županijskog izdanja g. Grga Tomljenović.

Agilni Jovo Rojčević, koji već dugi niz godina uspješno vodi dopisništvo, u svom govoru osvrnuo se i na protekle godine kada se radilo u mnogo težim uvjetima. Sve je počelo još prije 18 godina, kada je u Koprivnici osnovan IPC u sklopu kojeg je radilo dopisništvo Vjesnika i Večernjeg lista, a prije 12 godina otvoreno je i dopisništvo samo za Večernji. Otada su Večernjakovci uvijek bili nečiji podstanari, često radivši u neadekvatnim i skučenim prostorima. Uspješnom organizacijom i marljivim radom, Večernji list dobro je prihvaćen na našem području te je 1996. godine došlo i do uvođenja regionalnih stranica. Gradska i županijska stranica dobro su prihvaćene pa je povećana i prodaja. Uvođenjem informatičke opreme, umnogome je olakšan rad u dopisništvu, a informacije se istovremeno šalju u Zagreb, čime se uz brzinu, smanjuju i troškovi.

Predstavništvo je i kadrovski ojačalo, pa sada u njemu radi sedmero stalno ili honorarno zaposlenih ljudi, što se odrazilo i na prodaju novina. Primjerice, u siječnju protekle godine, prodaja je iznosila 5997 primjeraka, dok je u travnju porasla na 11.994 primjeraka. Iako je uvođenjem PDV-a cijena porasla, prodaja je tek neznatno smanjena, i na ovom području iznosi približno 2200 primjeraka dnevno. Mjesečno se s ovog područja objavi oko 492 naslova i 238 slika, od kojih dio završi i na naslovnoj stranici.

Stoga i nije čudno da se o ovome dopisništvu pohvalno izrazio i glavni urednik Večernjeg lista g. Branko Tuđen, a kako smo čuli, prodaja Večernjaka u našoj županiji među najvećima je u Hrvatskoj. S lijepim željama u daljnjem radu, nazočnima se obratio i župan koprivničko-križevački, g. Nikola Gregur te koprivnički gradonačelnik Mladen Godek koji je tom prigodom predao sliku koprivničke autorice Nade Dombaj. Ovaj poklon Grada Koprivnice ukrašavat će pedesetak kvadratnih metara novouređenog radnog prostora dopsiništva Večernjeg lista iz kojeg za naše građane (i županiju), svakodnevno stižu nove zanimljive informacije.”

MEDALJA GRADA ZA VEČERNJAKOVOG JOVU

Pet godina kasnije zasluženo kolega Jovo Rojčević dobiva Medalju grada za sveukupni doprinos koprivničkom novinarstvu. Kako je njegovo djelovanje, uz ono u Glasu Podravine i Podravki, nerazdvojno s Večernjim listom evo jednog dijela obrazloženja nagrade:

”Jovo Rojčević cijeli svoj vijek proveo je u koprivničkom novinarstvu – od novinara početnika do urednika. Radio je i uređivao Glas Podravine u njegovim najnakladnijim danima, bio direktor Službe za informiranje u Podravki, dopisnik TV Zagreb, dopisnik Večernjeg lista i u konačnici urednik dopisništva Večernjeg lista u Koprivnici. Upravo u vrijeme kada je vodio dopisništvo u Koprivnici, Večernji list je definirao posebno izdanje za našu županiju s posebnom stranicom za Grad Koprivnicu. Na taj način i grad i Županija dobile su svoje dnevne novine koje svakodnevno čita više tisuća ljudi. U okrilju redakcija u kojima je radio, Rojčević je prepoznavao mnoge mlade novinare, davao im prve upute i mogućnost da objave prve tekstove. Neki od njih danas su poznati novinari i spisatelji.”

I ovo je točno. Ali i to da je mnogima, pa i tim istim kolegama. Jovo smetao, a teško im je (bilo) priznati da ih je on uveo u novinarstvo. Ali to je za neku drugu priču.

Ova priča o Večernjaku je povijest u naznakama. S napomenom da sve ima svoje korijene i da olako zaboravljamo da nije samo sustav pridonosio napretku, već su napredak stvarali ljudi.

Pa i da je Grad kupio prostor Večernjaku, ne bi to bilo ”podilaženje tvrtkama iz metropole”, već naprosto ulaganje. Kao što je to danas u lokalni medij na ovaj ili onaj način.

Kao i automobil koji je odavno odslužio svoje, ali je i on pridonio da informacije budu, ako ništa drugo, brže.

”Visoki izvori” neka spavaju mirno: kupili su samo auto kojeg više nema i darovali sliku koje valjda još ima.