JESTE LI ZA DAN BEZ BICIKLA // Referendum o izolaciji biciklista na jedan dan u godini // O uništavanju ploča s latinicom // Kako glasna grupa proglašava sugrađane pederima  // Ne treba šutjeti i drhtati zbog galame

Nisam dosta dugo pisao kolumnu, jer sam valjda strašljivec i nisam se htio svaditi. Ali, ne može se čekati da se svijet sam od sebe popravi. Treba, makar u mrvicama, pokušati sugerirati bolji i pravedniji. Pa počinjem laganicom: Ministarstvo je nabavilo umjetna pluća, a onda se čulo, otprilike, kaj će nam to kad ih nemamo kam metnuti. Sjetio sam se mojeg kolege tada, osamdesetih, novinara Željka Pazića. On je gradio kuću. Ali je usput kupovao kućanske aparate kad je mogao i kad su bili jeftini i držao ih kod familije u podrumu. I onda kad je kuću sagradio imao je sve potrebno za normalno funkcioniranje.

UNIŠTAVANJE PLOČA S LATINICOM

Dvojezične ploče pomalo gube primat u informiranju javnosti o važnim događajima, U jednom trenutku Nina Morić i Nina Badrić bile su važne osobe u Hrvata. No, kod tih ploča nije mi jasno: je li na njima piše samo ćirilicom ili i latinicom? Ako piše i latinicom, a piše, kontra je pitanje: zašto se razbijaju ploče na kojima je latinica?

REFERENDUMSKO PITANJE: JESTE LI DA DAN BEZ BICIKLA?

I referendum me muči.

Mislim da narod treba izaći i u Koprivnici na referendum. Pitanje za referendum glasilo bi: ”Jest li da se u Koprivnici proglasi Dan bez bicikla?” I onda glasate ”za” i ”protiv”. Očekujem da bi bio brojni odaziv ugroženih pješaka, kojima jureći bicklisti (i dječaci i djevojčice i djede i bake) dolaze iza leđa bez najave, bez zvonjave i mimo biciklističkih staza. Ne da želim to, ali što će organi reda učiniti kad se na pločniku bez biciklističkih staza sudare dva biciklista i, ne daj Bože, teže ozlijede? O ugrožavanju prometa jurenjem preko zebre (na kojima se bicikl smije samo gurati) bolje da i ne govorim, jer po tko zna koji puta upozoravam da je naš grad i previše biciklistički po toleranciji.

Eto, možda bismo to riješili nekim referendumom, jer u nas sve može instalirati i referendumsko pitanje jesmo li za to da se potamane sve kokoši koja ne nose bijela jajca. Da bude svjetonazorski i rasno čisto. Jaje, mislim.

JE LI KAŽNJIVO KAD NAM VIČU DA SMO PEDERI?

A kad smo već kod referenduma i demokracije…

Viču mi da sam peder, jer sam član Uprave RK Podravka i jer sam navodno s.ebao rukomet. Pa dobro, onda ću glasati protiv antipederskog pitanja na referendumu. Kako su među vikačima i pravnici i članovi Skupštine RK Podravke, vjerojatno znaju što bi u normalnim okolnostima trebalo učiniti: svoje zahtjeve artikulirati na pravno reguliranim mjestima, a na vrijeđanje osobno reagirati prijavom. Protiv sebe! Nemoguće, znam. Ali dobro zvuči.

Javio sam se zato, jer je povika na Upravu i spominjanje pederstva skandirano i kad sam (kao na finalu kupa) bio jedini član Uprave u dvorani. Pa što legalno ne predlože novi Upravni odbor? Koji će i onako trajati još koji mjesec, jer tada će, a nakon preoblikovanja, Uprava biti jedan čovjek tj. direktor, odnosno direktorica, a nadzor dioničari. Morat će se mijenjati transparent. Recimo: Dioničari odlazite.

Pobornik sam kod navijanja da se bude za svoj klub, koji se navodno voli, a ne protiv. Je li Podravka d.d. sa sedam milijuna kuna godišnje doista zlotvor  i pogrebnik ženskog rukometa u Koprivnici? A da se nakon nesavjesnog poslovanja bivših uprava, onih prije Pedersena i Bešvira, trebalo raščistiti stanje, vratiti dugove i početi praktički od početka, potpuno je jasno. I zato smo pederi?!

Financijska situacija usprkos nemarnim prethodnicima (ili prethodniku) je pri kraju sređivanja, a rezultat u Europi je bolji nego kad je klub imao znatno jaču i znatno skuplju 1. ekipu. Kak bu doma bumo vidli, još je rano, ali to više neće biti odgovornost ove Uprave. Jer ona – odlazi.

I ekipa ima veću potporu brojne publike, ona koja ne dolazi na utakmice samo kad snima televizija, nego se pojave i u utakmicama Regionalne lige, turnirima… Nekako mi pada na pamet kako su navijači Krima Krimovci došli iz Ljubljane na Bepov turnir. A na Bepu nigdje crne krpe i ”Uprava odlazi”. Prijatelji, stari, gdje ste?

Smatra li se netko pogođenim, ispričavam se. Kao i na ponavljanju imenice koja diskriminira manjinu. Kad već to ne čuju drugi… Prezaposleni su jačim deliktima. Ali uvjeravam vas da sam izuzetno fin. Jer da nisam, objavio bih vašu sliku, ali ne kao vjerne navijače, jer ima puno vjernih, njih 2000, već kao drage dečke koji su me svrstali u grupu Hrvata koju glasno diskriminiraju. A ako su mislili na izraz kao karakter, tek su onda gadno pogriješili, jer povijest moga života ne dozvoljava da se tako netko izražava i da obitelj(i) mora(ju) slušati to na tribinama i da ljudi okreću glavu da nas bolje vide, pedere iz Upravnog odbora.

Ako je popularno pozivati se na demokraciju, onda i ugroženi imaju pravo nešto reći. Osobito oni koji grade koprivnički sport, rukomet osobito, gotovo 55 godina. A taj sam i kažem to javno, ne zbog samohvale, već zbog neoborive činjenice.

Jedanput je i to trebalo reći. Ne treba šutjeti i trpjeti i drhtati zbog galame.