PAKAO KAO NIT VODILJA KROZ PAKLENO VRIJEME I KOLUMNU

No, malo i o drugome: odavno sam govorio da nije trebalo napustiti staru sportsku dvoranu i stare kancelarije. Nova dvorana tako je užasno skupa, a i nakon što država odnedavno plaća pola, klubu računi nisu umanjeni, pa ne znam što sada rade inspekcije, ako su svako malo bile u klupskim podrumskim prostorijama punim vlage, i bez mobitela. Provjerite zašto se plaćaju enormne cijene za malo konfora.

Ovaj tekst rađao se u paklu. Kasni 10 dana. Koliko je trebalo da se svladaju paklenske vrućine, da se kupi novi laptop, da se dovrši neravnopravna borba sa starim prijenosnim računalom i da se pokuša probaviti sve što se događalo oko spašavanja ženskog rukometnog kluba. Bio je to pravi pakao, a ne znam iz kojih razloga, nedavno sam kupio novu Dan Brownovu knjigu i po toj groznoj vrućini počeo čitati njegov novi naslov  Inferno, tj. Pakao. Primjereno.

PEDESET GODINA PODRAVKINE BRIGE O RUKOMETU

Kad postoji neutaživa žeđ ignoranata da se ugasi jedan sport, nije loše podsjetiti da za to postoji jedan okrugli datum. Iduće godine 15. rujna bit će točno 50 godina kako je poduzeće Podravka preuzelo brigu o ženskom rukometu. Bilo je to 15. rujna 1964. godine. Evo, dakle, prigode da se na svečan način ugasi sve što je Podravkino. A Podravkino je, jer je odluku o profesionalizaciji kluba i njegovu usponu na europski tron početkom devedesetih donijela tadašnja Uprava d.d. na čelu s pokojnim Štefom Kapustom. Dobro je i to znati, jer novac koji se tada znalački ”upumpavao” u ostvarenje vizije vodećeg u marketingu i rukometu Zvonka Pavleka, neusporedivo je bio veći ovoga što su neznalački pročerdali njegovi sljednici.

Da bi klub opstojao trebalo je postupati zakonski. A ova i uprava RK prije nje (sada Pedersen, a ranije Bešvir) učinila je čudo raščistivši svemirski nemar bivše uprave (Romac, koji je također naslijedio dugove, navodno neprikazane). No, o traženju krivca: ne želim prognozirati, ali vjerojatno će krivac biti šlampavost. A za sve je zakonski odgovoran jedino direktor, sada direktorica(e). Jer, prijavljene male svote kap su u moru generalnog gubitka, a dobili smo dojavu da je zbilja minorna prijava za otuđenje nekih 5000 kuna, ako je ta osoba za premoštenje raznih rukometnih nevolja navodno posudila klubu ukupno 140.000 eura.

IGRATI UTAKMICE U JEFTINIJIM DVORANAMA, ZAŠTO PLAĆATI ”POREZ” NA KORIŠTENJE DVORANE?

Iako je strašno teško sređivati stanje iza menadžerske šlampavosti i sustava ”lako ćemo”, ostaje gorak okus da se država od svih sportskih kolektiva obrušila najprije na najtrofejniji ženski klub, možda griješim, ali tražeći valjda krakove afere Spice i u podrumskim prostorijama rukometnog kluba u Koprivnici, punim vlage i bez signala za mobitel, a u dvorani koju je već dva puta posjetila poplava. Usput, odavno sam govorio da nije trebalo napustiti staru dvoranu i stare kancelarije. Nova dvorana tako je užasno skupa, a i nakon što država odnedavno plaća pola, klubu računi nisu umanjeni, pa ne znam što sada rade inspekcije, ako su svako malo bile u tim podrumskim prostorijama. Vidite zašto se plaćaju enormne cijene za malo konfora.

Na gostovanjima kod drugih klubova da se ponešto i naučiti. Podgorička Budućnost, recimo, osiguravala je Podravki trening nedaleko Podgorice u montažnoj dvorani sa 500 mjesta, s gledalištem na jednoj strani i s popratnim potrebnim prostorijama. Već tada ”bivši, bivši” predsjednik rekao je da se umjesto plaćanja milijuna za korištenje koprivničke gimnazijske sportske dvorane, mogla izgraditi takva dvorana za treninge i tzv. manje utakmice. Ili se vratiti u staru dvoranu. I bio je u pravu.

No, od Crnogoraca i vrlo uspješnog kluba (dobro, on je državni, pa nema problema kao klubovi u našem sustavu) vidjeli smo (bojim se reći naučili, jer ne učimo, prepametni smo) da se štedi i na druge načine. Dvorana Morača u Podgorici višenamjenska je, često i zauzeta, ali zato Budućnost, neosporni vladar ženskog rukometa na crnogorskim prostorima, igra utakmice Regionalne lige u Baru, u Danilovgradu, a Final Four Regionlane lige smjestila je u Tivat. Gradovima, bez obzira na spretnost ili nespretnost u organizacijskom smislu, to je čast i veselje, a organizatoru ušteda.

Pa se pitamo, ne bi li se kod nekih utakmica mogao zaobići trošak velebne sportske koprivničke dvorane, plaćati ”porez” na korištenje, pa odigrati u Novigradu Podravskom, Molvama, Virju, Križevcima, izbjegavajući dvorane u kojima gledatelji ne vide rukometno igralište, već im je pogled sužen na košarkaške formate.

UZ BOLJU ARGUMENTACIJU – MANJE BUKE

No, u nasljeđenim uvjetima dvije uprave su učinile čudo. Ne tvrdim to da bih opravdao svoj rad u tim upravama (uostalom, budimo realni, tko mene sluša, ipak sam ja samo usputna građanska brojka, koja osim što prva uplaćuje članarinu svake godine, ne može klubu financijski pridonijeti), već zato da se ublaži status ”lopova” i ”pedera”. Eh, kako me zanima na koga će se vikati kad nakon problikovanja neće biti uprave, već će uprava biti jedna osoba u funkciji direktora, a Nadzorni odbor bit će vlasnici, oni koji su uložili novac u temeljni kapital kluba, odnosno oni koji su iskoristili mogućnost koju je zakon dao i koji su spasili klub od stečaja i nestanka. Zato, u ime sporta s dugom tradicijom i izuzetnim uspjesima kroz desetljeća, hvala gradskim vijećnicima, niste pogriješili.

No, nisu protiv sporta ni oni koji nisu za. Imaju na to pravo. Nerealno je samo da su njhova mišljenja u javnosti prikazana kao prevladajuća. Nerealno je da netko ulaganje proglašava zločinom. Možda je ulaganje kazna, ali zločin sigurno nije.  Ali, ima tu i podravskog, ne znam čega ono. Ako mi Mršić nije darovao novogodišnji paket, moram li zbog toga biti protiv Podravke? Uvijek ima i ono: kaj budu rekli radnici? To je bilo pitanje kada je Penezić trebala ostati u klubu, a nije. Nismo znali da se radnike bilo što pita!

Da bi se preoblikovanje do kraja ostvarilo potrebno je tek malo strpljenja, a gradski novac nije bačen uzalud, jer će poslužiti kao temelj za školovanje mladih sportašica. S tim da je teško nakon početka preoblikovanja iznašati argumente za. S time se zakasnilo i pomalo nepripremljeno izašlo pred vijećnike. Uz bolju argumentaciju bilo bi manje buke.

SVA SREĆA: KOPRIVNIČKI RUKOMET JE BEZ POTPORE DRŽAVNIH TVRTKI

Budući dioničari, zastupani po svojim izabranicima u Nadzornom odboru, vodit će brigu o otvorenosti poslovanja, nadamo se i informacija. Pogrešna je politika rezanja troškova samo na ljudstvu, kad se već ne može smanjiti cijena usluga dvorane, jer to je najlakše: otpusti skupe i – eto uštede! Tako se posluje u tvrtkama, ali se ne pravi sportski uspjeh. Nažalost, RK Podravka nije privilegirana poput klubova koje financiraju državne tvrtke, pa se kod nekih trenutno odvija renesansa.

Mada, i u državnim tvrtkama od 1. srpnja nova su pravila. Piše Novi list: tvrtke poput HŽ-a, Croatia Airlinesa ili Jadrolinije nijednu kunu iz državnog proračuna neće moći potrošiti mimo onoga za što je taj novac odobren, pa tako njime neće moći pokrivati ni troškove plaća. Posebno će to biti teško za tvrtke iz HŽ-a: Putnički prijevoz i HŽ Cargo, te za Croatia Airlines, kojima je novac iz državnog proračuna, makar bio namijenjen investicijama i subvencijama pojedinih neisplativih linija, pomagao da uopće isplate plaće.

U RK Podravki nema državnog novca, ima sponzorskog, a uz plaćene sve tekuće obaveze (a velike su svote uplate za sudjelovanje u raznim natjecanjim) svakog 20-og u mjesecu plaće redovito stižu na račune zaposlenih. Dakle, nema renesanse, ali sreća je da se ne ”sisa” od majke države, jer pitanje je do kada će biti mlijeka.

Jasno, pitanje je i do kada će sponzor financirati klub. Treba izdržati, jer sadašnje stanje na rukometnom tržištu pokazalo se – neodrživim. Propast klubova zvučnih imena samo je posljedica napuhanosti i nezajažljivosti. I od krovne europske rukometne organizacije, EHF-a, očekuje se bilo kakva pomoć. Sada su to samo davanja i klupski troškovi, ženski rukomet nije ni na tragu muškom, a da ne pričamo da svaki autsajder u nogometu, koji pomiriši Europu, napuni blagajnu. O nepostojanju plaćanju trasnfera igračica u drugi klub da i ne govorimo. Veliki i bogati su zaštićeni.

Ipak tvrdimo da se neće zauvijek preskupo plaćati usluge ugovorom zaštićenih poluzvijezda. Podravka ima iskustva s takvima. Ako je povijest učiteljica života, onda se iz povijesti imalo što naučiti.

NAKON PAKLA SLIJEDI RENESANSA

I kao što rekoh na početku, bio je to pakao, on se nastavlja, ali što slijedi iza toga?

Kad sam već spomenuo Dan Browna i Inferno (latinski: Pakao), evo djelomičnog citata:

”Ovo je novo mračno doba.

Prije mnogo stoljeća Europa se našla na samome dnu vlastita jada – stanovništvo se smrzavalo, skapavalo od gladi, utapalo u grijehu, beznađu. Bili su poput zagušene šume, davljene mrtvim stablima u očekivanju Božje munje – iskre koja će konačno zapaliti vatru što će bjesnjeti diljem zemlje i počistiti mrtvo drvo, ponovno donoseći sunčev sjaj zdravome korijenju.

Žetva je Božji prirodni poredak.

Upitajte se – što se zbilo poslije Crne smrti?

Svi znademo odgovor.

Renesansa.

Ponovno rođenje.

Tako je oduvijek bilo. Nakon smrti slijedi rođenje.

Da bi se dostigao Raj, čovjek mora proći kroz Pakao…”

IZA SLAVEN – ISTRA RENESANSA, ILI ”OGENJ PEKLENSKI”

I na kraju o tužnim stvarima. Odgledao sam sve utakmice našega i mojega Slavena. Za razliku od rukometa, gdje se svi razumiju u upravljanje i svi bi upravljali i, u pitanju nogometa svi su stručnjaci za teren, pa nitko ne pita kako se upravlja resursima. Pa ću i ja tako biti ”stručnjak”.

Ne znam zašto imam osjećaj da se tamo rađa novi Pakao. Naravno, sve su krivi igrači. Jasno, do prve pobjede! Onda će se na rukama nositi stručni stožer. I trener. Koji kaže da momčad ima gubitnički mentalitet od sezone prije. Ja to ne razmem: pa u momčadi igra 7-8 pridošlih novih igrača po trenerovu ukusu i ukusu stručnjaka! Nadam se da trener neće zamjeriti što o tome pišemo u kolumni. Pa i on je svojedobno pisao kolumne u jednoj sportskoj reviji i Slaven Belupo mu je, ne jedanput, bio meta kritike, gotovo da smo shvatili: kao trn u oku.

Sada očekujemo suprotno, ali svakako ”malo više života” i njega i pomoćnika, jer kad ih gledam na teve kako sjede na klupi gotovo pokajnički upitam se: pa gdje je tu radost igre, gdje je tu živost, gdje je tu animacija? Ne, dragi dečki, nisu igrači jedini krivci. Oni trče. Možda su krivci oni koji sjede? Bio bi red da to priznaju i krenu u novi početak, jer sada su na dnu dna. Pakao. Deveti krug.

Ima jedan primjer izvanredne komunikacije s javnosti. To je NK Lokomotiva od koje dobivam puno priopćenja i video snimaka. Jedna od zadnjih poruka je javna zahvala trenera Tomislava Ivkovića medijima i gledateljima nakon ispadanja Lokomotive iz Europe. Klub otvoren javnosti. Malo toga ima ”iza”. Sve je tu. Kad si kriv, kriv si. Kad si pobjednik, podijeliš i s drugima.

Sve to jednom je bio i Slaven Belupo.

No, možda iza subotnje utakmice s Istrom slijedi renesansa.

Inače bu ogenj peklenski.