KARTE BROJ 60 // ZLATNIM SUNCEM OBJASJANA, PONOSITA SRED BALKANA, OJ KROACIJOOO, OJ KROACIJO

Mi koji drugačije mislimo bježat ćemo, što drugo. Vatrogasci, palite auto, fućka mi se što će o našoj vožnji misliti pozicija ili opozicija. Odavno smo shvatili da nas tak i tak vozaju. I jedni i drugi. Sve su to krivi pederi!

Ovo je satirički tekst pisan u ponedjeljak, u vrijeme kada se mnogi još nisu otrijeznili.

Jubilarne karte 60. po redu, pisane su u jednoj sasvim novoj državi. Čekam kad će se potpuno problikovati i kad će nam staviti žute ili neke druge boje, crvene valjda, ili crne, trake ili zvijezde. To bi bio prvi znak ozdravljenja BDP-a nove države, jer bi naglo krenula tekstilna industrija krojeći oznake prema već viđenom modelu iz prošlosti. Mislim da su prvi na redu (osim naravno osoba koje su rođene kao homoseksualci) kao manjinska populacija novinari, jer mržnja, koja će službeno ući u ustav nove države, uz blagoslov ustavne liberalizacije i demokracije, prema novinarima koju desničari okupljeni oko opusdeiske tvrđave iskazuju na neviđen necivilizacijski način, ne može se tumačiti drugačije nego nekom budućom novom ustavnom izolacijom. Time je ujedno naznačeno, kada buduća premijerka dođe na vlast, čiju će majka crnu vunu presti.

Natražnjački bendovi, koji su se izjasnili ”protiv” sa zborom Židova, pardon, novinara (ja pjevam tenor II), pjevat će korsku pjesmu ”Zlatnim suncem obasjana, ponosita sred Balkana, Oj, Kroacijooo, oj Kroacijo!” i ”Evo zore, evo dana, evo nam sad Balkana”. Prekrasni spoj fašističke ideologije drugog svjetskog rata i socijalističkog hita, u oba slučaja, kažu povjesničari i analitičari, totalitarnih sustava.

Bit ćemo svjetonazorski otvoreni za nove istočne integracije, i zajedno s njima u frulicu i doboš pjevati protestne pjesme o ružnim pederima i prekrasnim  lezbijkama, ili upjesničiti ljubavne uzdisaje, kao nekad za odaliskama u haremima ili stasitim robovima, ali u oba slučaja – robovima. Zapadne integracije već su se izjasnile i poslale su nas izrjekom na Balkan, odbacuju nas kao stare opanke s obojcima. Svjetonazorski jednakima pretpostavljeni zbor će morati pjevati ”Oj balkanske sure gore, sad je vaše sinje more – Jadranskooo”. A oni će možda otpjevavati ”Ne treba nam vaše more, dovoljno je: dolje ženska, muški gore”.

Koprivnica je glasala za ovakvu diskriminaciju većinom izašlih. Nadam se da su spasili svoje obitelji od preostale većine idiotskog hrvatskog puka, većine jer je mnogo brojki još nedostajalo u glasovanju, ali nema spasa za većinu kojoj prijeti puzeći totalitarizam.

Osim pustih državnih (naših) desetaka milijuna kuna, koliko je tek potrošeno u ”marko-stožeru”! Možemo samo idealistički zamisliti kako su se otvarali trezori sa zlatom i dijelilo šakom i kapom siromašnima, kako su se skidali dragulji s kruna i polagali kao temeljni kamenac za dječje vrtiće, škole. Valjda su ostali neoštećeni zlatni kaleži da se ispije nešto mladog portugizca ili beaoujolaisa u čast veličanstvene pobjede mraka nad svjetlosti.

Nije mi sasvim jasno, ali valjda će ulaskom formulacije o diskriminaciji dijela pučanstva, sada biti legalizirani povici na stadionima i dvoranama, ono dozlaboga maštovito ”…pederi nogomet ste sjebali”, ili rukomet. A tek kada na red dođu rase? Neće biti kineskih dućana, brazilskih nogometaša, afričkih liječnika…

Sve to tako dugo dok sustav obrazovanja ne bude primjeren normalnom rastu djeteta. Friziranje povijesti, odbacivanja tekovina onih prije nas, vraćanja u prošlost, da ne nabrajam, uništit će ovu jadnu državu. Sve smo sjebali što nam je ostalo od bivše države. Gdje su one silne tvornice, gdje su oni silni zaposleni radnici, gdje je ona socijalna briga za čovjeka, gdje je ona gradnja stanova, gdje je onaj standard radnika, pa, ako hoćete, i gdje su one prekrasne sindikalne zimnice!

Pokrali su nas bezočno u vrijeme i nakon rata, ne samo neprijatelji, već i domaći izdajnici, koji su se kitili ordenjem i lentama, a na pomolu je totalitarizam novog kova. Nekad smo u gimnaziji prije nastave svi morali na igralište, a u slučaju kiše, u hodnike, i tamo vježbali, svi kao jedan. Hoće li se možda pojaviti gimnastika druge vrste, pa ćemo imati budnice, svi na ulice i klečeći i raditi neke druge, možda duhovne, vježbe? Uz vapaj da nas nečije djelo oslobodi pedera i lezbijki, jer ugrožavaju naše kućanstvo i smetaju u izboru tepiha za hodnik.

Kako je drug iz HDZ-a na saborskoj sjednici podijelio Hrvatsku na normalne (a to je on, koji glasa za) i nenormalne (a tu sam i ja, jer sam glasao protiv), nemojte preozbiljno shvatiti ovaj zajebantski tekst, jer ja ne spadam među normalne, mada ću i dalje pozdravljati i Forjana i Gošeka ( za neupućene, prvi je šef gradskog HDZ-a, a drugi SDP-a), naravno, ako me oni prvi pozdrave po natražnjačkom bon-tonu, po kojem mlađi pozdravljaju starije, što jesam, muški ženske, po kojem uvijek stariji prvi pruža ruku na pozdrav, kao i ženska osoba muškoj. Uveo sam nekoliko prostih riječi u tekst, jer ne mogu drugačije izraziti revolt, a tako sam i malčice bliže balkanskom načinu izražavanja.

Moram reći da ću isto tako radosno pozdravljati homoseksualce, mislim muške, jer mi ama baš ništa pod kapom nebeskom i kapom markićevskom nisu krivi, kao i lezbijke, mada ću u tome imati poteškoća, jer ja ne znam koje su to osobe!

Možda će marko-stožer izdati spisak, listu, popis ili tjeralicu. Mi koji drugačije mislimo bježat ćemo, što drugo.

Vatrogasci, palite auto, fućka mi se što će o našoj vožnji misliti pozicija ili opozicija.

Odavno smo shvatili da nas tak i tak vozaju. I jedni i drugi. Sve su to krivi pederi!