Samo jedna stvar može me izbaciti iz takta u tolikoj mjeri da mi uspije pokvariti gljivarenje.
Većina vas je , siguran sam u ovoj rečenici odmah prepoznala krpelje, kao što ih je, prije nekog vremena, prepoznala i naša nacionalna televizija, šireći iz dana u dan paniku od ovih monstruma hrvatskih šuma, parkova, pa čak i dječjih igrališta, koji vrebaju iza svakog grma, iza svake travke, samo čekajući da neoprezne šetače i njihovu nejačad zauvijek presele u vječna lovišta, zajedno sa neopreznim lovcima koji su se drznuli uči u šumu bez šešira širokog oboda i slične obavezne opreme. Možda ljubitelji takvih ekstremnih sportova kao što je šetnja šumom i nisu zaslužili drugo nego da na onom svijetu budu osuđeni na vječnu šetnju predjelima koji vrve skamenjujućim prizorima kao što su na primjer jastreb u niskom letu ili srna sa dvoje tek okoćene mladunčadi.
Vjerojatno ste do sada shvatili da nikako nisam mislio na ovu vrstu prijetnje.
„A, onda su sigurno komarci!“-ne date se vi.
Iznenadni prolom oblaka?
Nesnosna vrućina??
Hm, budući da vukova i medvjeda baš i nema, a bengalski tigar nije česta živina, ostaje nam još samo krdo pobješnjelih divljih svinja.
„E, ako nije ništa od toga onda stvarno ne znam“- konačno ste se predali.
Točan odgovor je: Smeće!
Smeće u šumi je jedan od najstrašnijih prizora koji možete ugledati u ovim prekrasnim krajolicima.
A možete ga naći na gotovo svakom koraku.
E kada bi barem znao čije je ovo ovdje, naručio bih odmah kamion i dovezao mu ga ravno u dvorište.
„Dobar dan-Vaše smeće. Želite ga radije u dnevnoj sobi ili ste više noćni tip.Hladnjak ćemo svakako postaviti u kuhinji, ne morate brinuti.“
Znam da ste jedva dočekali.
Tek što ste pomislili da je vaše smeće sigurno duboko u šumi, zamijetili ste te sumnjive tipove kako se motaju oko njega i samo čekaju pogodan trenutak da vaše smeće ukradu i odvezu u nepoznatom smjeru. Zato vam je sada laknulo. Namotat ćete vaš omiljeni tepih i staviti ga na uzglavlje umjesto jastuka, a staklenu vunu iskoristit ćete za izradu pokrivača i konačno mirno usnuti. Nakon noći i noći u kojima niste oka sklopili konačno ćete se pošteno naspavati.
Nikada nisam mogao razumjeti ove tipove. Ono što je sigurno, ne moramo brinuti da će izumrijeti. Prema količini smeća koje možemo pronaći u našim šumama, naša sela i gradovi vrve ovakvim primjercima.
Tim je moje iznenađenje Daničkom šumom bilo veće kada sam se prošle godine napokon odvažio kročiti u ovu šumu, prvi put nakon osnovnoškolskih dana i nastave u prirodi, a sve u sklopu akcije NNNI.
Kako je to naša gradska šuma, i vjerovao sam, prva postaja našim dragim „smećobrižnicima“, očekivao sam hrpetine smeća, a kad tamo, prežmirimo li tu i tamo koju bocu, gotovo netaknuta priroda. Tako je barem u dijelu koji sam obišao, tada, ali ponovno i nedavno, da bi našao gljivu za koju su mi mnogi već ranije govorili da ovdje raste u izobilju.
Grmovača ili čupava grmača (Armillaria tabescens (Scop. ex Fr.) Sing.) jedna je od poznatijih „grmolikih“ gljiva. Raste na panjevima ili na drugima ostacima drveta, kao što je korijenje i slično, pa će često izgledati da raste na tlu. Ova gljiva je vrlo bliska srodnica puza (kljukača), ali za razliku od njih na stručku nema vjenčić. Ako obratite pažnju na žutosmeđu boju klobuka koji je pokriven tamnijim čehavim vlaknima ne bi smjelo doći do zamjene s otrovnim vrstama.
Mjesec kolovoz pravo je vrijeme rasta ove gljive iako se pojedini primjerci, kao i ovi na slici, mogu pronaći ranije. Budući da raste u grmovima koji mogu biti vrlo veliki nije problem nabrati veću količinu ove delikatese.
Na slici su već nešto stariji primjerci. Za ovu gljivu vrijedi isto što općenito vrijedi za sve gljive da je za jelo preporučljivo sakupljati mlade i zdrave primjerke.
Za jelo koristite klobuk i dio stručka koji nije vlaknast.