Nakon što je obavljao razne poslove, među ostalim i cijepao drva bez plaće, vratio se kao kralj u grad i dao da se razgrne hrpa cjepanica na kojima su pronađeni Matijaševi potpisi.
Borba protiv zloupotreba položaja i odnos kralja Matijaša Korvina prema gradovima potaknuo je brojne legende, a jedna je vezana uz Koprivnicu gdje je kralj navodno stigao prerušen u siromašnog čovjeka prema kojem su se odnosili ružno.
Nakon što je obavljao razne poslove, među ostalim i cijepao drva bez plaće, vratio se kao kralj u grad i dao da se razgrne hrpa cjepanica na kojima su pronađeni Matijaševi potpisi. Potom je kaznio upravitelja Koprivnice.
Na početku svoje vlasti nad Koprivnicom kralj Matijaš Korvin je, motiviran traženjem saveznika krune, potaknuo osamostaljenje grada od velikaških vlasti. Kasnije, u već promijenjenim okolnostima, kralj je dao potporu susjednom plemstvu u interesnom sporu s građanima Koprivnice. Konačno je Korvin, nedovoljno zainteresiran za njegovu društvenu promociju i doživljavajući ga prema svemu sudeći nedovoljno važnim u sklopu vlastite unutarnje i vanjske politike, grad Koprivnicu prepustio novoj velikaškoj eliti, sinovima bana Ernušta. Prema povjesničaru Borislavu Grginu «grad Koprivnica je kralj Matijaš Korvin držao pod izravnom upravom poput mnogih drugih gradova kraljevstva kao svojevrsnu stratešku pričuvu za vlastite unutarnjopolitičke potrebe. No temeljem sačuvane građe vidi se da u razdoblju od 1459. do 1472. Korvin nije ništa bitno učinio za društvenu ili gospodarsku afirmaciju Koprivnice.»
Nakon 1472, kada je praktički eliminirana svaka ozbiljnija politička opozicija u kraljevstvu, Koprivnica je u kraljevim unutarnjopolitičkim planovima, prema svemu sudeći, izgubila i onu skromnu ulogu i važnost koju je do tada uživala. Stoga ju kralj Matijaš Korvin bez oklijevanja mogao 1477. prepustiti velikašima Ernuštima. Time je grad vraćen pod vlast jedne velikaške obitelji. U kasnom srednjem vijeku Koprivnica je bila jedan od vodećih gradova sjeverne Hrvatske. Godine 1477. kralj Matija Korvin oslobodio je sinove Ivana Ernušta, Ivana i Žigmunda, pečuškog biskupa, od svih poreza na području kraljevstva Slavonije i pošto su mu dali 20 000 florena i vratili utvrdu i vlastelinstvo Dobru Kuću dobivaju od kralja Đurđevac, Prodavić i Koprivnicu kao i cjelokupno kraljevsko pravo na međimurske utvrde Čakovec i Štrigovu.
Biskup Žigmund Ernušt je 1478. godine u koprivnički kaštel postavio za svog kaštelana koprivničkog župnika Jurja, a sačuvana je i potvrdnica kralja Matijaša Korvina za Koprivnicu, Đurđevac i Prodavić iz 1486. godine.
Od 1482. godine povlačilo se pitanje duga koji su Ernušti načinili za kralja Matijaša Korvina kod budimskog i ostrogonskog kaptola. Bila je riječ o svoti od 4 400 florena pa je kralj Vladislav 1507. godine htio poći ususret jednom i drugom kaptolu te je odredio da se zbog duga uzmu, odnosno daju u zakup Ernuštova imanja oko Koprivnice, no, do toga nije došlo.