Posebno je zanimljiva stabilizacija naselja u kraju između Koprivnice i Đurđevca, a naročito brojčano jačanje trgovišta u Koprivnici, Novigradu, Virju i Đurđevcu.
Nakon kriznog i burnog 16. stoljeća za Koprivnicu je od posebnog značenja bilo 17. stoljeće, pogotovo njegova druga polovica. Upravo to razdoblje za koprivničku Podravinu i samu Koprivnicu znači ipak i značajnu demografsku i gospodarsku revitalizaciju, odnosno izlazak iz jednostoljetne teške gospodarske i demografske krize.
Procesi izlaska iz krize su se odvijali sporo i mukotrpno: bili su brži i sveobuhvatniji na zapadu, a sporiji istočno od Koprivnice. Određena stabilizacija započela je nakon dugog rata s Osmanlijama i sklapanja mira na Žitvi 1606. godine pa je nastavljena u drugoj polovici 17. stoljeća, da bi u punoj mjeri uzela maha nakon povlačenja Osmanlija iz Virovitice 1684. godine i Nagykanizse 1690. godine.
Posebno je zanimljiva stabilizacija naselja u kraju između Koprivnice i Đurđevca, a naročito brojčano jačanje trgovišta u Koprivnici, Novigradu, Virju i Đurđevcu. Najviše novih naseljenika pristiglo je u drugoj polovici 17. stoljeća, dok je ranija situacija bila mnogo lošija, uz organizirani život jedino u utvrdama Koprivnica, Prodavić (Virje) i Đurđevac. Iako je bila naseljena već ranije, župa u Molvama ponovno je osnovana 1665. godine, a revitaliziraju se i druge podravske župe, pogotovo u koprivničkoj Podravini, ali dijelom pod novim imenima.
U najzapadnijem dijelu koprivničke Podravine popisane su 1598. godine 184 obitelji. U katoličkom dijelu koprivničke Podravine 1659. godine popisano je 1788 kućedomaćina, godine 1671. u koprivničkoj okolici zabilježeno je 1124, a 1680. godine 1746 kuća, dok je 1700. popisano 2294 kućedomaćina.
Uz naseljavanje pravoslavnog stanovništva krajem 16. i početkom 17. stoljeća, prva faza najvećeg intenziteta naseljavanja koprivničke Podravine bila je između 1598. i 1659. godine, kada je broj obitelji odnosno kućedomaćina porastao za čak 1604, a uz to se broj kuća najvećim dijelom povećao između 1671. i 1680. godine, za 622 kuće, pa možda možemo pretpostaviti da je u tom razdoblju izvršena druga faza najvećeg intenziteta naseljavanja koprivničkog dijela Podravine.
Od 1659. do 1700. godine broj kućedomaćina porastao je za 506. Tome bi trebalo pridodati podatke o pravoslavnima u koprivničkoj okolici na obroncima Kalnika i Bilogore (Međurečke gore), kao primjerice podatak da su oko 1610. godine u vlaškim selima bile popisane 204 obitelji.
Promjene u gustoći naseljenosti vide se iz podatka da su 1659. godine sva tadašnja naselja u Podravini brojila oko 25.000 stanovnika, od toga koprivnička Podravina brojila je 15.000 stanovnika. Godine 1700. broj stanovnika Podravine raste na oko 35.000, od toga na koprivnički kraj otpada ukupno oko 20.000 stanovnika. Iz tih podataka se može zamijetiti daje razdoblje najintenzivnije demografske obnove bilo upravo u drugoj polovici 17. stoljeća.