Koprivnički promet zadesio je niz nedaća. Istovremeno je pokrenut proces aglomeracije koji je razrovao pola grada, a dogodila se i izgradnja drugog kolosijeka, što je dovelo do izgradnje podvožnjaka, nadvožnjaka, rotora i tko zna čega svega ne, pa ako se baš ne želite cijele dane baviti temom prometa više ni ne znate što se gdje i zbog čega gradi. Naši automobili pate, amortizeri nam vrište svaki put kad prođemo kroz razrovanu ulicu, gume se oštećuju, pranje automobila u takvom “Bagdadu” čini se kao uzaludna radnja.
No, kažu da će nakon svega ovoga biti bolje. I stvarno, zašto ne vjerovati u to kad i sam naziv projekta aglomeracije kaže da se radi o “poboljšanju vodno-komunalne infrastrukture” u Koprivnici, dok će s druge strane izgradnja drugog kolosijeka donijeti toliko toga dobrog, a novi izgrađeni podvožnjaci, rotori i ostala rješenja sigurno podići prometni standard u gradu.
Pa, u čemu je onda problem, da smo toliko živčani, ludi, nenormalni u prometu i da nas sve toliko živcira. Zločesti netko rekao bi da smo si možda i sami krivi.
I zaista, količina otežavanja postojeće teške situacije koju si mi sami možemo dodatno zakomplicirati zaista je fascinantna. Ajde, mora se priznati da smo se djelomično upristojili, pa sada na primjerice jednom od gušćih čepova u gradu, onom kod Podravkinog podvožnjaka, propuštamo one koji dolaze iz Kolodvorske, jer bi inače na tom raskrižju u 15 sati dočekali Godota.
No, ono što uspijemo izvesti na kružnim tokovima po gradu ide u rubriku vjerovali ili ne. Ovdje se čak ne radi o poštivanju propisa, već o jednostavnoj iskustvenoj situaciji procjene situacije u prometu i reagiranju.
Slično je kao i kada se približavate semaforu, pa vam se počne gasiti zeleno svjetlo, pa se pali narančasto, a vi još uvijek ne znate što ćete, pa se dvoumite, pa zastajkujete, pa na kraju skoro u pola raskrižja naglo zakočite. Jer eto, sijevnula vam je u glavu uputa iz auto škole da se kroz crveno ne prolazi. No, čini se da vam nitko nije rekao ili ste zaboravili da vas neodlučnost u takvim situacijama može koštati, pa je nekada bolje i to sitno prekršiti zakon, ali održati protočnost prometa u kojem se nalazimo. Nitko vam neće zamjeriti.
Spomenuo sam i taj kružni tok, silno dostignuće čovječanstva koje je trebalo riješiti apsolutno svaki problem pitanja “tko ima prednost, tko nema prednost”, ali se čini da je donijelo samo nove probleme. Jer, kružni tok ne služi da do njega dođemo, pa stanemo i promatramo kako se automobili unutra vrte u krug. Niste u cirkusu, nije ovo ringišpil. Pa daj, ajde, priključi se unutra prvom mogućom prilikom, budi spreman da uletiš, koncentriran i prati što se oko tebe događa.
Da, grad će nam uskoro biti cestovno obogaćen novi rješenjima, ceste će biti svježe asfaltirane i bit će to savršena prilika da bez imalo problema i s guštom dođemo od naše svakodnevne točke A do točke B. No, vrijeme je da tako osvježene prometnice dočekamo spremni i mi sami.
Jer, može se izgraditi čudo infrastrukture, možemo imati svemirske brodove i lebdeće letjelice, AI, ChatGPT i tko zna kakva još čuda ovog svemira, ali ako ih ne znamo koristiti, uzalud nam je to sve. A onda smo gnjevni, ljuti i negativnu energiju usmjeravamo na krivo mjesto. I svi su nam drugi krivi, a budimo realni, krivi smo si sami.
Naravno, sad kad sam sve ovo napisao, vjerojatno i mene čeka neko uzbuđenje na gradskim prometnicama. Ovako pametni obično su takve sreće.