Kao vječnost čini se avantura u koju sam krenuo prije otprilike četiri mjeseca. Strastveni sam pušač i još strastveniji gurman, i nisam mogao zamisliti početak dana bez dima ili njegov kraj bez goleme porcije ostataka od večere. Ipak, doslovno u jednom trenutku rekao sam “stop”. Nije lako – pogotovo ako imate načelnu podršku okoline koja vam plješće, a u isto vrijeme poteže još jedan dim cigarete ili se macka umakom od kebaba.
– Lagao bih kad bih rekao da je lako biti na strogom režimu prehrane ili se riješiti ovisnosti bez prave podrške okoline – kazuje nam Mario Milun, koprivnički kardiolog dalmatinskih korijena koji se sa suprugom skrasio u našem gradu i investirao u modernu polikliniku.
Milun: Genetika je “kriva” za 40 posto
Kako bih ja kao autor članka bio potpuno iskren, omjer mase i visine nije mi uopće bio “u crvenom”. Nisam patio ni od respiratornih posljedica pušenja. Ne znam je li okidač promjene bila umjereno loša krvna slika; činjenica da sam prečesto bio umoran ili samo pogled na vagu. Osjećaj da nešto moram promijeniti dogodio se u trenutku. Naš sugovornik dr. Milun, koji uz polikliniku radi i u bolničkom sustavu, s ovakvim se problemima susreće svakodnevno. I on sam se svojedobno borio s nezdravim načinom života te okrenuo novu stranicu.
– Nikad nisam zapalio cigaretu, alkohol pijem rijetko i uopće ne pijem kavu. Iako, kava nije loša. No, ja baš volim jesti – otkriva nam naš sugovornik koji je zahvalan genetici za koju navodi kako je prema istraživanjima zaslužna za 40 do 50 posto našeg stanja.
Dodaje kako je njegova “situacija” bila slična kao većini. Loša kvaliteta života kao posljedica stresnih situacija, depresija radnog mjesta, netko vam uvijek “digne tlak”… Njegov “normabel” bila je hrana, navečer, po noći, nije bitno koje je vrijeme. Zašto je to sad bitno, pitate se vjerojatno? Pa i liječnici su ljudi od krvi i mesa. Naš sugovornik, osim struke, ima i vlastito iskustvo borbe s prehranom i nedostatkom aktivnosti.
– Samo deset kila što sam skinuo, prestao sam hrkati. Znate li koliko se poboljšala kvaliteta sna, posljedično i manjak umora? U kratko vrijeme smanjio sam skoro 20 kilograma. Zahvaljujući prehrani i vježbanju – navodi on. a razgovor nas polako vodi na one pacijente koji ne mogu “sami” i kojima treba određeni farmaceutski “poguranac”.
Ozempic: Antibiotik verzija 2.0
Posljednjih godina na tržište je stigao lijek namijenjen za dijabetičare. Koristi se, kao i njegove varijante ujedno i za mršavljenje, a zove se ozempic. Dr. Milun smatra da mu se potencijal tek nazire i da se radi možda i o najvećem farmaceutskom izumu još od antibiotika.
– Pitaju me ljudi koji bi smršavili, je’l moraju baš na ozempic? Ja im kažem: Pa, ne morate. Promijenite način života, zapnite – govori dr. Milun i kazuje da je taj lijek rješenje koje će biti sve prisutnije, a danas njegova mjesečna doza košta otprilike 80-ak eura.
– Ukratko, ozempic, to jest njegova djelatna tvar semaglutid, “oponaša” hormon koji se inače proizvodi u našim crijevima. Regulira, između ostalog, i naš osjećaj sitosti. On pomaže kod kontrole razine glukoze u krvi. Primarno se koristi za inzulinsku rezistenciju, kod kontrole dijabetesa tip 2. Za tu namjenu i ima registraciju. Međutim, isti lijek koji se zove vegovi i ima veću dozu djelatne tvari registriran je za liječenje debljine – priča nam Mario Milun i kazuje da se zapravo radi o istom proizvođaču.
Ozempic, varijante i nuspojave
Lijekovi koji su registrirani isključivo za debljinu su i skuplji i radi se o stotinama eura.
Vegovi nije na europskom tržištu, a ozempica ima i može se prepisivati i za debljinu. Neki drugi proizvođači su pak registirali svoje varijante i za mršavljenje i oni su dostupni kod nas. Mario Milun pridodao je kako bi do kraja godine trebao na tržište stići još jedan, dvostruko jači, mounjaro koji će biti, kaže, “boom”. Nešto su mu, doduše, izraženije nuspojave. Proizvođač ozempica, recimo ima problem što zbog potražnje ne može proizvesti dovoljno plastičnih doza u kojima je lijek. Zato upravo grade čak tri tvornice u Europi.
– Kad je riječ o nuspojavama, uvijek vam je sve “za i protiv”. Postoji određen rizik, kao i kod mnogih lijekova, od mučnine ili glavobolja. Od težih to je moguća upala gušterače, u slučaju da već imate probleme s kamencima ili ranijim upalama žuči i gušterače. Postoji i mogućnost smanjenja mišićne mase prilikom gubljenja na težini. No, ja vjerujem da je to isključivo zato što oni koji krenu na tu terapiju ne održavaju tjelesnu aktivnost – otvoren je dr. Milun i ponavlja kako treba odvagnuti kad je veća dobrobit.
Liječnik je taj koji će znati tko je za ozempic, a tko ne. Ne bi se smio uzimati na svoju ruku.
Ozempic kao lijek i za ovisnost!
– Problem je što vam je crno tržište, tržište ne samo pravih djelatnih tvari nego i onih lažnih. Treba biti oprezan, jer tko zna što će vam “uvaliti” – upozorava dr. Milun koji navodi kako naši liječnici teoretski mogu prepisati ozempic kao lijek za dijabetes tipa 2 u svrhu reguliranja pretilosti, ali mora za to biti razlog – a to nije estetski gubitak kilograma.
– Ima li “off label” (u namjenu koja nije registrirana, u ovom slučaju za mršavljenje op.a.) prepisivanja ozempica u Hrvatskoj? Ima. Ok, nećeš ga dati nekome tko je ionako “mršav” pa će reći: Joj, ozempic je loš, skoro sam umro! Pa kako i ne bi kad imaš 45 kila, a želiš past na 40. Iskreno, mislim da ga se piše i previše i to iz krivih pobuda. Kao “easy way out” – odriješit je koprivnički liječnik koji nije za to da se on prepisuje nekome tko ne zadovoljava uvjete poput visokog indeksa tjelesne mase, zdravstveno uvjetovanog stanja te nekome tko ne želi promijeniti navike, prehranu, aktivnost i tko nije “stabilan”.
Iako bi se o temi lijekova za mršavljenje moglo danima, dr. Milin otvorio je još jednu o kojoj će se sigurno pričati. Američki FDA (Američka agencija za hranu i lijekove op.a.) provodi postupak dopuštanja korištenja proizvoda s navedenom djelatnom tvari i za liječenje – ovisnosti! Ovisnosti o kocki, pušenju, alkoholu… Da, dobro ste pročitali. Studije pokazuju da blokira osjećaj ugode od određenih ovisnosti. Što će to značiti općenito za stanje “duha” onoga koji ga koristi tek treba vidjeti.
Glad postoji s razlogom
Dr. Milun, kad je riječ o napretku medicine govori i o “zamkama” vremena u kojem živimo. Moderna medicina, navodi, znatno produžuje život, ali ne kvalitetu života.
– Što ti vrijedi 120 godina života, ako se nakon 60-e osjećaš bolesno. Ne promijenimo li životne navike i počnemo brinuti o vlastitom zdravlju, što će nam svi ti lijekovi, tablete… Duže ćemo živjeti, ali duže ćemo biti invalidi – dodaje on.
Kroz povijest, sve do srednjeg vijeka i kasnije, do industrijske revolucije i 20. stoljeća prosječan čovjek bio je zapravo mršav. Naša genetika je genetika naših predaka koji nisu imali obilne obroke bogate ugljikohidratima i proteinima, q kamoli tri obroka na dan. Ili više. Čovjek je imao razdoblja gladi i kratkotrajnog obilja, priča nam sugovornik.
– Glad ne postoji bez razloga, a moderan čovjek glad zapravo više praktički ne poznaje. Osim toga, nakon puberteta ljudima fizička aktivnost opada, a hrana je stalno tu, i to kakva. Visoko koncentrirani ugljikohidrati i zasićene masti – kazuje on i daje rješenje:
– Prehrana bazirana na biljnom podrijetlu, na hrani bogatoj vlaknima – da. Povremeno se “nagraditi” naravno da nije problem, no tko to radi na taj način? Tko jednom tjedno jede kruh ili jednom mjesečno pojede čokoladu? – pita se dr. Milun i napominje:
– Ne mislim da su ljudi krivi što su debeli! Ne znači da ne snose dio krivice, no vjerujte, jako je teško izaći iz začaranog kruga koji je uglavnom protiv nas samih.
Mitovi o prehrani
Domaći čovjek rekao bi da je zdravo pripremati hranu na svinjskoj masti. Naš kardiolog se s tim apsolutno – NE slaže! Životinjske masti uopće ne bismo smjeli koristiti u pripremi hrane. Od ulja ističe maslinovo, laneno, bučino. Na maslinovom se, dodaje, može kuhati i peći i ne bi trebalo gubiti svojstva. Kokosovo pak tvrdi treba izbjegavati, jer je veliko “zlo”. Mlijeko u teoriji, kaže, nije loše, a dobri su pak njegovi fermentati poput kefira, jogurta, sireva… Zamjene za šećere, navodi, manje su štetne, no on bi ih ipak izbjegavao.
Pitanje posta, kad i kako, na koji način, kaže, ovisi o osobi, no vjeruje da odrediti jedan dan tjedno kao dan bez hrane ima velike blagodati za organizam. Pozitivni učinci kontroliranog i umjerenog gladovanja, priznaje nikome nisu isplativi za raditi studije, jer se ne može zaraditi na – ničemu. Ipak, glas struke u prilog tome sve je jači.
Dijeta je često navedena u negativnom kontekstu kao gladovanje, strogi režim prehrane, a dr. Milun kaže kako bi to zapravo trebao biti stil života. Teško je, domeće, odrediti koja je dijeta koliko dobra, te navodi kako će svaka dati rezultat, mršavljenje, ako osoba unese “znatno” manje kalorija dnevno, nego li ih potroši. Preporuka je biti u deficitu od 300 do 700 kalorija. Naravno, oni koji su tjelesno aktivniji moći će i jesti više.
– Guranje modernih dijeta, pogotovo ako su ekstremne nije dobro i po meni je nonsens. Jedina dijeta koja je cijelo vrijeme preživjela jest u neku ruku mediteranska. Znači, plant based (biljna) i riba, s jako malo mesa. No, danas sve manje ljudi tako jede, čak i oni na Mediteranu – ističe on i dodaje da je preporuka do 200 grama mesa tjedno!
Sve je protiv nas!
Dr. Milun tvrdi da je danas sve tako “posloženo” da je a priori protiv nas i našeg zdravlja. Ono što on može pomoći jest napraviti početno, besplatno mjerenje svih koji dođu u polikliniku i dalje proći kroz plan povratka na “zdravije staze”.
– Da bi danas živio zdravo treba ti novac i prije svega – vrijeme. Uračunaj higijenu, malo vježbe, pripremu hrane i obrok – to je sat i pol do dva sata dnevno. Novac ti treba svakako, koliko danas košta oprema za običan trening? Koliko košta kvalitetna hrana? Treće, ništa manje bitno – nemaš baš podršku okoline – kazuje na kraju: to nas vraća na početak ovog možda i previše iscrpnog članka tijekom kojeg ste, ako ste ga čitali – potrošili 20 kalorija.
Četiri mjeseca promjene navika, prestanak pušenja, zdravija i porcijama siromašnija prehrana, bez dodatne tjelesne aktivnosti, rezultirali su gubitkom 10 kilograma (88 na 78), ali i time što mi je metabolička dob pala s 47 na 34 godine; to je devet manje nego što je biološka dob. Ok, i dalje sam umjereno gladan većinu dana i posebno mi na živce idu svi oko mene koji jedu onak’ s guštom, i to baš ono što sam odbacio. Da se ne lažemo, i dalje sanjam burgere i carbonaru, pohane lignje za gablec… I nije mi žao.
