U Koprivnici je tijekom 17. stoljeća specifičnost predstavljala stvaranja senata, upravnog tijela u kojem su učestvovali samo predstavnici najuglednijih gradskih rodova. Nekadašnji senat je, u neku ruku, objedinjavao današnju funkciju gradskog vijeća i poglavarstva.
Senati se nikada nisu u potpunosti zatvorili (poput vijeća u dalmatinskim komunama), ali su posljedice bile gotovo istovjetne: vlast je ostala u rukama samo nekih, odabranih, rodova.
U koprivničkom, ali i u svim drugim slučajevima, zatvaranje i koncentriranje vlasti u rukama nekoliko rodova svakako jednim dijelom treba tražiti u gospodarskim uzrocima. Služba u gradskoj upravi je nosila određene prihode. Zbog toga su i neki članovi vodećih slojeva Koprivnice istovremeno vršili dužnosti u koprivničkoj gradskoj upravi i među plaćenom posadom Koprivničke natkapetanije. Nije bila rijetkost da su neki od njih istovremeno bili vojni časnici i koprivnički gradski suci ili barem članovi senata.
Osim gospodarskih postojali su i demografski uzroci zatvaranja vlasti. Opadanje broja stanovnika tijekom 16. stoljeća dovelo do toga da se mogućnost izbora organa uprave u najvećoj mogućoj mjeri ograniči i svede na uzak krug podobnih osoba. U takvim je uvjetima bilo nužno da se vlast zadrži u rukama bogatijih pojedinaca, u prvom redu trgovaca, ali sve više i plemstva koje se doseljava u gradove otkako je minula osmanska opasnost.
Senat je u Koprivnici trebao imati dvanaest članova, što je bilo regulirano još u srednjem vijeku. Na temelju koprivničkih gradskih zapisnika je, radi njihove necjelovitosti, teško dobiti potpuniju sliku o funkcioniranju senata. Znakovita je bila tendencija da se gradska uprava obnavljala iz vlastitih obiteljskih redova. Pojava senata govori tome u prilog. Upada nam u oči i nepostojanje gradskog vijeća u Koprivnici, koje je postojalo u drugim gradovima. Vjerojatno je tome bio uzrok razmjerno malen broj stanovnika tadašnje Koprivnice, čime je popunjavanje dvaju upravnih tijela bilo otežano, ako ne i sasvim onemogućeno. Moguće je da uzroke nepostojanju gradskog vijeća ipak ne bi trebalo tražiti u navodno malom broju stanovnika. Koprivnica je, naime, po broju stanovnika, barem na razini slobodnih kraljevskih gradova Hrvatsko-slavonskog kraljevstva i svakako od sredine 17. stoljeća ulazila u red napućenijih urbanih središta. Možda je s kasnijim postojanjem senata moguće povezati tradiciju 12 prisežnika koja seže od prve polovice 14. stoljeća.
Iako su senatori, u pravilu, svoju službu vršili do smrti, bilo je primjera smjene pojedinih senatora odnosno prisežnika. Npr. 1666. je radi krađe smijenjen Luka Pavlečić «koye zaradi tadbine iz prizesnichye uun zuersen», a na njegovo «posztaulyenye» Ištvan Vidanec. Njegovo razrješenje napravili su građani Koprivnice.
Godine 1662. nastupile su promjene u izboru senatora. Polovicu članova senata je birao sudac, a polovicu «purgarska strana». Te je godine izabrano 11 senatora, od kojih je 6 birao sudac, a pet «purgarska strana». Jasno je da su sučevi izabranici imali većinu, a u buduće bi bilo zgodno ispitati zašto je došlo do toga. Od 1671. više se ne spominje učešće svih građana u biranju suca i uprave.
Takav način izbora nije bio posebnost Koprivnice. U Varaždinu je još kasnomu srednjem vijeku zbor građana izravno birao suca, nakon čega je on birao šestoricu građana, a isto toliko je birao i zbor građana. Slična situacija je bila u Samoboru.
Treba spomenuti da u Koprivnici nemamo zabilježeno postojanje vijećnika i gradskog vijeća. Gradski sudac i prisežnici (a u nekim gradovima i vijećnici) zajedno su činili gradsko vijeće «koje je donosilo statute i u osnovi vodilo upravu grada.»
Godine 1666. je došlo do nove promjene, netipične za istovjetne procese u drugim gradovima. Umjesto senatora, te su godine birani prisežnici (jurati). Sudeći prema njihovu sastavu, bila je to ipak samo terminološka promjena, jer se među prisežnicima našlo sedam senatora iz prethodne uprave, novi je sudac bio bivši notar, a njegov zamjenik također bivši sudac. Krajem 17. stoljeća su se sjednice senata održavale u župnom dvoru.