Koprivnička katolička župa Sv. Nikole biskupa postojala je sigurno od razvijenog srednjeg vijeka. Koprivničanci su imali vrlo važan privilegij dobiven od hercega Stjepana 1353. kojim su dobili pravo samostalnog izbora župnika.
I povlastica iz 1356. koju je Koprivničancima dao kralj Ludovik I. Anžuvinac potvrđuje pravo samostalnog izbora župnika.
Prvi pouzdani zapis o koprivničkom župniku je iz 1341. godine kada je zabilježen župnik Petar. Idući poznati župnik je bio Mihael, a spominje se 1405. godine. Svećenik Albert je kao župnik župe Sv. Nikole u Koprivnici zabilježen u jednoj ispravi od 19. siječnja 1424. godine. Čanadski kanonik Albert Albonov je u Rimu 1. prosinca 1423. molio papu Martina V. da mu uz kanonikat i arhiđakonat u Čanadskoj biskupiji dodijeli i župnu crkvu u Koprivnici čiji su prihodi bili procijenjeni na 60 zlatnih forinti.
Koprivnički župnik Martin je zabilježen kao svjedok prigodom uvođenja pavlina u posjed predija Kameno 1458. godine. Izgleda da je krajem 1458. župnik Martin umro jer je Juraj Jeronim Nikolin iz Koprivnice u Rimu 3. siječnja 1459. molio papu Pija II. (1458.-1464.) da mu podijeli župnu crkvu Sv. Nikole u Koprivnici, ispražnjenu smrću Martina Malog.
Nije poznato da li je Juraj Jeronim odmah dobio mjesto koprivničkog župnika. Godine 1459. se kao svećenik spominje magister Blaž. On je zajedno sa još dva koprivnička građanina išao kralju Matijašu Korvinu u Budim radi potvrde koprivničkih gradskih privilegija. Kako je koprivnička župa imala više svećenika vjerojatno Blaž nije bio župnik. Zbunjuje podatak od 12. lipnja 1465. potpuno identičan onom iz 1459. u kojem ponovo piše da Juraj Jeronim moli da mu novi papa Pavao II. (1464.-1471.) podijeli koprivničku župu. Juraj se spominje kao koprivnički župnik 1478. pa je moguće da je on identičan sa ranije spomenutim Jurjom Jeronimom.
Grgur se kao koprivnički župnik spominje 1479. i 1501. godine. Prema popisu iz 1501. vidi se da je u Koprivnici tada djelovalo čak 11 svećenika. Župnik je bio Grgur, pomagala su mu dva neimenovana duhovna pomoćnika, dva oltarista (Blaž i Grgur), ravnatelj ubožnice Nikola, dva milosnika (dva Ivana i Stjepan) te dva nadarbenika (Antun i Ivan).
Nakon Grgura se kao koprivnički župnik spominje Baltazar. On se spominje 1504. i 1505. godine, a onda desetljećima nemamo podataka o župniku. U međuvremenu je 1507. zabilježen spomen o prebendaru Blažu, a 1513. i 1517. o prebendaru Nikoli.
Nakon toga dugo nema nikakvih podataka o koprivničkim župnicima. Tek 1546. je spomenut župnik Juraj odnosno «Georgius, plebanus de Koprywnycza». On se spominje kada su kraljevski i zagrebački kaptolski izaslanici saslušavali svjedoke kako bi saznali kome je pripadala menićka općina koju je ban Nikola Zrinski uzeo pod zaštitu. Kao je isprava pisana u Sračici, Buzinu, Cazinu i Bihaću moguće je da se podatak o koprivničkom župniku ne odnosi na podravsku Koprivnicu. Posljednji spomen koprivničkog župnika u srednjem vijeku je iz 1574. godine kada je bez navođenja imena zapisan «plebanus civitatis Kapronczensis».