7.9 C
Koprivnica
Petak, 29. ožujka 2024.
No menu items!
- Oglasni prostor -
- Oglasni prostor -
Neobičan par

Kristina Ogrinec: Svoju zmiju vodim i na fakultet, u ljudima strah polako nestaje jer ne skače i ne grize, ali kao i čovjek, ima svoje dane
K

Otvorena sam za drukčije, nove stvari, a tako sam bila otvorena i prije pet godina kada sam čula da treba spasiti dvije zmije, koje bi u protivnom bile puštene, kaže Kristina Ogrinec.

Ne propustite

Mnogi od nas vole životinje i kod kuće imamo svoje ljubimce, bio to veseli psić, umiljata mačka, slatka kornjača ili šarene ribice. No, Kristina Ogrinec ima nešto pomalo drukčije – zmiju.

Kristina je prije pet godina odlučila spasiti dvije zmije koje bi njihov tadašnji vlasnik pustio, što ne bi dobro završilo za te životinje.

Otvorena sam za drukčije, nove stvari, a tako sam bila otvorena i prije pet godina kada sam čula da treba spasiti dvije zmije, koje bi u protivnom bile puštene. Uzela sam ih obje, jednu sam dala tadašnjem dečku, a drugu sam ostavila sebi – prisjeća se Kristina.

Svojoj američkoj kukuruznoj albino zmiji odlučila je ne nadjenuti ime, a za nju je sama osigurala sve što je potrebno, uključujući i prikladnu nastambu.

Ustupila : Kristina Ogrinec

– Sama sam joj izgradila terarij, nije točno veličine koje bi trebao biti, malo je manji, ali ne mogu veći jer živim u studentskom domu. Što se tiče uvjeta, osim terarija treba joj svjetiljka, a za to joj služi moja sobna lampa jer terarij nema ugrađenu. Sve u svemu, mislim da se ne može žaliti – opisuje nam ona.

Čini se da tako misli i njena zmija, koja je već trećinu svog životnog vijeka provela s Kristinom. U odnosu na ostale ljubimce, zmijama treba relativno malo hrane, no ona je prilično specifična.

Dajem joj žive miševe jednom tjedno, kupujem ih u specijaliziranoj trgovini – otkriva nam ona.

Kristina studira fotografiju u Ljubljani i kaže da ima sreće što je njen fakultet otvoren za životinje. Tako mnogi dolaze sa svojim psima, a ni ona nema nikakvih problema kada odluči povesti zmiju na predavanja.

– Znam ju povesti sa sobom na faks. Postoje ljudi koji je se boje, no kako sve češće dolazim na s njom, tako i ljudima strah pomalo nestaje. Zmija ne skače i ne grize, nema tu ništa strašno, a još je roze boje – uz smijeh će Kristina.

Naravno, njena obitelj i prijatelji morali su se naviknuti na egzotičnog ljubimca, no sada, kada su čuđenje i strah nestali, mnogi će ju rado i pričuvati ako je to potrebno.

Ugrizla me tri puta jer sam joj gurala prste kada je  jela. Inače ju bilo tko može držati i raditi s njom skoro sve što želi, nikoga neće ugristi. Kao i čovjek, ima svoje dane, nekad je mirna, nekad ljuta… To ovisi i o meni kako se brinem za nju, hranim li je na vrijeme hranim, je li joj vruće ili hladno i slično – opisuje nam osobnost svoje ljubimice.

Iako zmija ne traži da je se vodi u šetnju, da joj se baca loptica, a ne mora ju se niti učiti toaletnim navikama, Kristini ispunjava sve potrebe za životinjskim društvom.

Ne želim imati više ljubimaca, koliko god ona ”nije zahtjevna” ili je ”kaktus” životinja, meni je dosta i to – zaključuje ona.

Facebook komentari / dostupni ukoliko ste prijavljeni na svoj FB profil (Komentiranjem prihvaćate naše uvjete korištenja).

Ne propustite

- Oglasni prostor -
- Oglasni prostor -

Najnovije

NAJAVLJUJEMO

Na Uskrsni ponedjeljak u Šemovcima lov na uskrsna jaja i izložbe fotografija i pisanica

Uskrsni ponedjeljak će prigodnim manifestacijama biti obilježen i u Šemovcima. Dobrovoljno vatrogasno društvo Šemovci od 15 sati u parku uz...
- Oglasni prostor -

Vezane vijesti

×