Zanimljivo je spomenuti nekoliko sudskih sporova vezanih uz tučnjave, provale i ubojstva bez predumišljaja, npr. parnicu iz 1677. Andrije Kovačića, kao tužitelja, protiv Ivana Gašparića, optuženoga da je pretukao tužiteljevu pastiricu, iako tužiteljeve svinje nisu bile u žitu optuženika.
Isti dan je pokrenuta parnica Adama Pavlića, kao tužitelja, protiv Petra Benčaka, koprivničkoga građanina, optuženoga da je pretukao tužitelja metalnim štapom. Tužitelj tvrdi da je mirno stajao ispred kuće optuženoga, ali svjedoci potvrđuju optuženikovu izjavu da se samo branio jer je tužitelj pijan pokušao razbiti vrata i ući u optuženikovu kuću.
Margareta Burić je 1678. tužila Mihaela Škudića, optuživši ga da je provalio u tužiteljičinu kuću i pretukao je. Sud ga osuđuje na kaznu od 10 rajnskih forinti i još 100 denara koje mora platiti Sudbenom stolu.
Martin Osunčić je 1678. tužio Blaža Stankovića da ga je prebio batinom. Budući da optuženi nije smio udariti tužitelja, iako mu je ubio vola, nego podići tužbu protiv njega na sudu, bio je osuđen na kaznu od 10 rajnskih forinti, od čega 2/3 pripadaju tužitelju , a 1/3 pripada sudu.
Iz godine 1679. je sačuvana parnica remenarice Elizabete Vidače, kao tužiteljice, protiv Pavla Horvata, optuženoga da je pretukao i psovao tužiteljičinu kćer. Budući da optuženi to nije porekao, sud odlučuje da optuženi plati tužiteljici 60 denara za svaku modricu i 100 denara gradu.
Mihael Kalinski je 1679. pokrenuo tužbu protiv Ivana Kčmarića, sluge Petra Rusaka, optuživši ga da je napao tužiteljevu ženu i posjekao tužitelja sabljom. Tužitelj je tražio da se ispitaju svjedoci kako bi dokazao svoje tvrdnje. Međutim, ispitivanjem svjedoka utvrđeno je da je optuženi napao tužitelja zato jer je prethodno ovaj njega istukao, a tužiteljeva žena ga je izvrijeđala, pa je sud odlučio da su sve stranke krive i kažnjava ih s po jednim ugarskim forintom koji trebaju uplatiti u gradsku blaganu.