Laserske zrake su po svojoj prirodi znatno pojačane zrake običnog svjetla. One su monokromatske (jednobojne) i šire se koncentriranim, paralelnim valovima samo u jednom smjeru.
Naziv LASER, je dakle akronim – kratica početnih slova engleskog naziva navedenog u podnaslovu ovog teksta. Temelje lasera postavio je davne 1917. godine jedan od najvećih svjetskih umova svih vremena, Albert Einstein. Današnja laserska tehnologija sve je savršenija, a laserski uređaji sve efikasniji.
Laser ima široku primjenu u medicini. Razlikujemo lasere koji imaju visoku snagu- hot laseri
i primjenjuju se u kirurgiji. Tako je primjerice moguće laserom obraditi kapilaru u oku, bez oštećenja okolnog tkiva i bilo kakve operacije na oku. Laserom se može liječiti kratkovidnost i dalekovidnost obradom očne leće. Hladni – cold laseri s niskom snagom koriste se u fizikalnoj medicini i rehabilitaciji – primjerice infracrveni laser male snage u točkastoj formi, ili u snopu – velikog polja djelovanja.
Budući da laser male snage stimulira stanice, tkiva i organe zovemo ga i laserom biostimulacije. Zračenje laserom i njegovi biološki učinci temelje se na efektu promjena stanica, a mehanizam učinka lasera fotokemijske je prirode. Novija istraživanja potvrdila su da laser stimulira sintezu kolagena, utječe na sintezu DNA, stimulira imunološki sustav, potiče neovaskularizaciju (stvaranje novih krvnih žila), djeluje protuupalno, ublažava bol i utječe na stanična zbivanja – usklađuje energetske potencijale stanica.
Iako se može propisivati i kao jedina terapijska procedura, laser je najdjelotvorniji kad se koristi sa drugim metodama fizikalne terapije. U pravilu krioterapiju (masaža ledom ili hladni oblozi) treba primjenjivati prije, a termoterapiju (toplinske procedure) nakon terapije laserom.
Primjena lasera u tehničkom smislu vrlo je jednostavna, bez obzira o kojem je tipu lasera riječ. Koža na mjestu primjene mora biti čista, prethodno obrisana alkoholom i suha. Potreban je oprez da laserske zrake ne dospiju u područje oka pacijenta ili fizioterapeuta, zbog mogućeg oštećenja rožnice i mrežnice. Stoga, terapeut za vrijeme primjene lasera nosi zaštitne naočale sa zaslonom za oko, kao i pacijent, koji može i držati oči zatvorenima za vrijeme tretmana. Tijekom terapije laserske zrake moraju biti što više okomite na tretirano područje, radi veće efikasnosti.
Doziranje lasera (snaga i trajanje terapije) ovisi o vrsti bolesti, odnosno ozljede. Načelno, akutna stanja traže veću učestalost liječenja laserom nego kronične bolesti. Najčešće se propisuje deset tretmana. Uobičajeno je da se daje jednom dnevno ali može i svaki drugi dan, ovisno o stanju pacijenta i bolesti koja se liječi. Dužinu trajanja same terapije laserom propisuje fizijatar.
Kad se klasični laser koristi za akupunkturu dužina tretmana iznosi 30-ak sekundi po pojedinoj akupunkturnoj točci. Duže trajanje tretmana je dopušteno, ali nema većeg terapijskog učinka.
Indikacije za primjenu lasera su stanja nakon ozljeda, kod kojih laser smanuje bol i otok Uputno ga je primijeniti što ranije, jer između ostalog smanjuje progresiju hematoma. Upalne zglobne bolesti vrlo povoljno reagiraju na laser kao i degenerativni reumatizam (artroze). Vrlo je djelotvoran i kod tretmana izvanzglobnog reumatizma (bursitis, tendinitis, fibrositis, entezopatije,….), sindroma prenaprezanja, bolnih vertebralnih sindroma (vrat, leđa, križa), glavobolje i sl.
Načelno, kod gotovo svih akutnih i kroničnih bolnih stanja neovisno o etiologiji indicirano je liječenje laserom. Laser pokazuje dobre rezultate i pri zacjeljivanju rana. Vrlo je dobar nadomjestak za akupunkturu, posebice kod osoba koje ne podnose ubod igle. Od velike je pomoći kod pacijenata koji ne smiju uzimati nesteroidne antireumatike i analgetike.
Kontraindikacije za primjenu laserskih zraka u terapiji su rijetke – samo trudnoća, primjena lasera u području zloćudnog tumora te obasjavanje oka.