Iz tiska je izašla nova knjiga Mladena Pavković – “Nisam kriv – Veljko Marić”. Knjiga je posvećena i govori o hrvatskom branitelju iz Grubišnog Polja koji je 2010. godine naprosto otet na bugarsko-srpskoj granici i kojeg je Odjel za ratne zločine Višeg suda u Beogradu pod optužbom za ratni zločin protiv srpskog civila počinjen 1991. u selu Rastovac kod Grubišnog Polja osudio na drastičnu kaznu od 12 godina zatvora.
Slične knjige Pavković je priredio i uredio i o Gotovini, Markaču i Kordiću. Marić je u to vrijeme kad se navodno dogodio taj zločin bio pripadnik 77. samostalnog bataljuna Grubišno Polje i sudjelovao je, kao oficijelni hrvatski vojnik, u akciji “čišćenja” tog terena od strane srpskog agresora. Kasnije su Srbi i proširili optužnicu, tako da ga najvjerojatnije očekuje i novo suđenje.
Zanimljivo je da su na beogradskom sudu neprestano isticali da se tada nije radilo o srpskoj agresiji, da taj “sukob” koji smo pod nazivom Domovinski rat vodili “nije imao karakter međunarodnog sukoba”, jer da je Republika Hrvatska od međunarodne zajednice priznata kao samostalna država tek tijekom 1992. Također su naveli u ovoj monstruoznoj optužnici da su Hrvati tijekom rujna i listopada 1991. opljačkali i zapalili na tom području više od 30 sela!? Međutim, nisu naveli koja su to sela, kada se taj zločin dogodio, je li netko tom prigodom stradao i tome slično. Znači, laž, laž, laž i samo laž!
Čak u optužnici piše da na nađenim kostima pok. Petra Slijepčevića za čiju se smrt okrivljuje Marić “nema znakova strijelnih povreda ni tragova mehaničkih ozljeda, tako da je uzrok smrti nepoznat!” Mnogo je nepoznanica, nedorečenosti i mnogo dokaza nedostaje da se moglo tek samo tako osuditi jednog hrvatskog branitelja u Vojno-redarstvenoj akciji “Otkos”, ali to očito nije smetalo Srbe da ga osude, dok s druge pak strane, kako navode i iz Udruge branitelja policije i vojne policije iz Domovinskog rata, koji su se dosad iznimno mnogo zalagali oko istine o ovom hrvatskom branitelju, nitko još do danas nije osuđen za srpske zločine u vrijeme rata u Vukovaru i brojnim drugim gradovima i mjestima diljem Hrvatske. Kad će primjerice odgovarati netko za rušenje vukovarske ratne bolnice? Ne, o tome se više ne govori i ne piše. I za to je valjda “kriv” Veljko Marić! – naglasio je Mladen Pavković, inače autor i velikog broja knjiga, dokumentarnih filmova i izložbi o Domovinskome ratu.
U knjizi su objavljena i pisma iz zatvora Veljka Marića, razni dokumenti, fotografije i drugo. Predgovor za knjigu je napisao akademik Josip Pečarić, a bit će predstavljena sredinom rujna u Zagrebu, sve s ciljem i željom da se ne zaboravi, ali i da se ne zaborave i ostali hrvatski branitelji koji poput njega leže nevini u zatvorima.
Iako je presedan da agresori sude žrtvi, kao u ovom slučaju, zanimljivo je i neobjašnjivo da je za Marića izostala i potpora s hrvatske strane.
Neki smatraju da ne treba mnogo pisati o Veljku Mariću jer da će mu tada biti teže u srpskom zatvoru, ali kad je pokojni Vlado Gotovac bio nevin na robiji 1971., kao i mnogi drugi Hrvati, on je tada rekao da ako će svi šutjeti o tome, da je to – “naša smrt!”.
Svi koji na bilo koji način žele pomoći obitelji Marić mogu to učiniti ako se obrate na adresu njegove supruge: Marijana Lončarević-Marić, 43290 Grubišno Polje, Ulica I. N. Jemberšića 48.
