Muzafer Ejupi, napadač Slaven Belupa, prekida nogometnu karijeru, objavljeno je danas na službenoj stranici koprivničkog prvoligaša.
– Fizički i psihički sam zaista umoran. Zdravstveni problemi kroz koje sam prolazio i kroz koje prolazim su ostavili traga na meni. Iako je, što se toga tiče, hvala Bogu, sve pod kontrolom i stabilno, to nije dovoljno da na treninzima i utakmicama budem na razini na kojoj sam bio. Šest mjeseci sam u klubu zaista davao sve od sebe, zadnje atome snage, ali jednostavno nije išlo. Zdravlje je nešto što moramo najviše cijeniti tako da sam osjetio da je ovo trenutak kada moram reći zbogom nogometu – kazao je za klupske stranice.
Noseći dres Farmaceuta, i to u dva mandata, odigrao je 70 utakmica i postigao 25 pogodaka. Između je, podsjetimo, igrao u Osijeku, što su za njega i najbolji dani.
– Nikada javno nisam pričao o tome, ali definitivno se slažem da se sve skupa dogodilo u najgorem mogućem trenutku. Tada sam igrao svoj najbolji nogomet, bilo mi je odlično u Osijeku i vjerujem da sam koračao prema velikom transferu. Nažalost, zadesili su me problemi s bubrezima nakon kojih više ništa nije bilo isto. Nakon povratka osjetio sam da ne mogu istim intenzitetom i volumenom raditi ono što sam prije mogao. Nekad mi nije bio problem odraditi dvije utakmice u jednom danu, a danas mi je svaka intenzivnija vježba problematična – izjavio je.
Tvrdi kako je, sa svojom 31 godinom, zadovoljan karijerom, pri čemu je istaknuo razdoblje u Hrvatskoj.
– Nikad neću zaboraviti trenutak kada sam došao u Slaven Belupo i kasnije u Osijek. Zaista bih se htio zahvaliti svim ljudima u oba kluba. Od predsjednika i direktora, preko trenera i suigrača pa sve do ekonoma i čistačica. Zaista svima veliko hvala i znajte da ću se uvijek s pozitivnim mislima sjećati svakoga od vas. S nogometom ili bez njega, život ide dalje. Naravno, volio bih da je sve skupa duže trajalo, ali nema tuge i depresije. Po prirodi sam pozitivac tako da se radujem novoj stranici svog života – zahvalan je popularni Muzo.
Prisjetio se 2016. godine i rušenja Rijeke u polufinalu Hrvatskog kupa. Nakon što su poraženi na Rujevici, koprivnički stadion vidio je nevjerojatnu utakmicu i pobjedu 3-0 kojom su izborili finale.
– Fenomenalna utakmica, postigao sam prvi gol i to je susret kojeg se s velikim guštom sjetim barem jednom tjedno. Žao mi je što smo u finalu protiv Dinama ostali milimetar kratki da dođemo do prvog velikog trofeja u povijesti Slaven Belupa – dodao je.
Iz dana provedenih u Slavoniji posebno će zapamtiti pogotke Luzernu i bečkoj Austriji, kao i prolaz protiv moćnog PSV-a.
– To su trenuci u kojima smo igrali vrhunski nogomet i koje nikad neću zaboraviti, a još posebnijima su ih činili navijači. Kada osjetiš simbiozu s Kohortom, ta slavlja, podrška nakon remija i poraza… Nešto nezaboravno. Ali još nešto posebno moram izdvojiti iz vremena kad sam zabijao za Osijek. Dva jako draga gola koja sam zabio, a nisam ih slavio, bila su prva dva po dolasku. Nisam ih slavio jer sam ih zabio Slavenu, ali mi je bilo neizmjerno drago jer sam ih zabio Antunu Markoviću – priča uz smijeh.
Bilo kako bilo, uvijek je bio i ostat će zapamćen kao odličan napadač koji je obilježio jedno vrijeme igrajući za Slaven Belupo.