Iz dnevnika istraživača

Kako nas je spasilo žvakanje koke

10:00h
0
Iz dnevnika istraživača Goran Šafarek
Iz dnevnika istraživača Goran Šafarek
Koka // Foto: Goran Šafarek
Koka // Foto: Goran Šafarek

Koka je u zapadnom i tzv. civiliziranom svijetu na lošem glasu zbog proizvodnje teške droge kokaina. Ona se u Andama koristi već 3000 godina i sastavni dio je indijanske tradicije.

Prva noć u baznom logoru podno vrha vulkana bila je teška (vidi prethodnu kolumnu Kad na marsovskom teritoriju Anda dobiješ visinsku bolest). Budio sam se svako malo, s jakim osjećajem gušenja, jer kako bih se smirio i tonuo u san bi mi se usporilo disanje i smanjila količina udahnutog kisika. Gurao sam glavu van šatora u -30˚C hladnu noć da malo napunim pluća.

Već je sunce tuklo u šator kad sam se probudio, jake glavobolje i vrlo slab. Nekako oživih i izađoh van. Bilo je vedro i hladno, a koljena su klecala pri pokušajima hoda. Trebalo mi je neko vrijeme da se sjetim gdje sam uopće i što tu radim. Sjeo sam na neku stijenu i potpuno prazan lapio. Nakon nekog vremena mi se pridružio jedan od Indijanaca iz pratnje. Za razliku od mene, ponašao se normalno, očito zdrav. Vidjevši moju nezavidnu situaciju, izvadio je iz ruksaka malu plastičnu vrećicu. Vještim pokretom mu se u ruci stvorilo nekakve zelene listove stabla ili grma. Stavio je jedan list u usta i počeo ga cuclati i žvakati, a onda ponudio jedan meni. Onako nikakvom, tek sad mi je sinulo o čemu se radi. To je lišće koke. Ohrabren društvom, rado stavih list u usta. Okus nikakav, kao da je obična livadna trava. Počeh ga lagano žvakati i sisati, osjetih kiselkaste sokove kako mi natapaju jezik. Turnuvši mi još par listova u ruku, Indijanac se ustao i krenuo put doline. Vrijeme mi je prolazilo, a glavobolja je počela jenjavati. Za dva sata potpuno se otopila. Nisam bio u punoj formi doduše, no mogao sam se slobodno kretati i istraživati okolicu.

Koka je u zapadnom i tzv. civiliziranom svijetu na lošem glasu zbog proizvodnje teške droge kokaina. Ona se u Andama koristi već 3000 godina i sastavni dio je indijanske tradicije. Oni nisu dakako teški ovisnici, jer trebalo bi mnogo listova progutati da bi učinak bio isti onom obrađenog kokaina. Droga kokain je snažno koncentriran proizvod iz tajnih laboratorija narko mafije, dok je lišće koke medicinska biljka. Zapravo pomaže tijelu da prebrodi lakše visinsku bolest. Da je doista tako, pokazuju mnogi štandovi na andskim tržnicama gdje se svežanj koke mogu kupiti za par kuna. Posvuda je popularan i čaj od te biljke.

Koji tjedan kasnije, kad smo se već spustili preko strmih i bujnih istočnih padina Anda u zeleni pakao Amazone, zatekli smo se u plantaži koke. Tada smo plovili divljim amazonskim rijekama i usput kupovali namirnice. Tada smo i stali na jednoj farmi na obali rijeke duboko usred džungle da natovarimo banane, ananase, naranče i ostalo voće. „Pogledajte na drugu stranu plantažu koke“ pokazao nam je Arturo, naš indijanski vodič. Doista, tu su se zelenjelo sjajni listovi, baš oni koje sam žvakao na vulkanu. „Nije to nikakva narkomafija, već ljudi samo malo obogaćuju kućni budžet“.

Svijet ne ostaje samo bez vrsta, naroda i jezika već i farmaceutske i genetske baštine. Globalizacijska metla preko velikih supermarketa briše svu raznolikost da bi mogla prodavati svoje industrijske proizvode. Konoplja je potpuno nezasluženo na zlom glasu, kao i neke druge biljke. Na sreću, neki se narodi opiru. Predsjednik Bolivije, Evo Morales dao je prirodi (Pachamamu) isti legalni status kao i ljudima. U ovoj zemlju su moćni pokušali privatizirati vodu što je narod na uz žrtve spriječio. Tako je i s kokom – biljkom velike tradicije i primjene u Latinskoj Americi.

čitam...
Loading...