Popis najstarijih prezimena iz Jagnjedovca, u kojem su zabilježena neka srednjovjekovna prezimena (npr. Figač), ali i brojna kajkavska prezimena očito pokazuje da su Slavonci ili tzv. Slovenci bili ostaci u osmanskim prodorima preživjelog starosjedilačkog stanovništva Podravine. Zanimljivo je da nitko od njih nema prezime koje završava na «-ić».
Prigodom ponovnog naseljavanja Podravine u 17. stoljeću kao doseljenici se javljaju Slavonci. Neki ih izvori nazivaju Slovenci. Na početku valja isključiti bilo kakvu mogućnost da se radi o doseljenicima iz prostora današnje Slovenije. U 17. stoljeću su se stanovnici na prostoru današnje Slovenije deklarirali isključivo kao Kranjci, Korušci ili Štajerci.
Slavonci, Slovinci ili «Slovenci» zabilježeni u 17. stoljeću su starosjedilačko kajkavsko stanovništvo iz okolice koje je preživjelo pustošenja, jer se nekadašnje Slavonsko kraljevstvo (današnja sjeverozapadna Hrvatska) nazivalo „Szlouenszki orszag“.
Sudac, prisežnici i cijela zajednica grada Koprivnice su 9. rujan 1636. godine pisali biskupu Franji Ergelskom, između ostaloga, slijedeće: «na Komarnicze usze Szlovenczi ztoie…» Dakle, u Komarnici (danas Novigrad Podravski) su tada živjeli Slavonci ili Slovenci.
Koprivnički župnik Matija Sumer je 10. kolovoza 1638. godine izvijestio zagrebačkog biskupa Benka Vinkovića o stanju na biskupovim posjedima. Između ostaloga, koprivnički župnik piše da u Komarnici stanuju Slavonci, a u originalu su zabilježeni kao «Sclauis».
Doseljavanja Slavonaca na koprivničko područje je bilo i kasnije. Selo Jagnjedovec, južno od grada Koprivnice, bilo je naseljeno 1642. godine Slavoncima. Koprivnički veliki kapetan Ivan Vilim Galler je “na stoviteh slovenskeh sinov prošnju”, želeći naseliti prostor Koprivničke kapetanije, “vu Jagnedovec poslal gledati obkotariti” koprivničkog vicekapetana Sigmunda Iglla, te vojvode Androka (vjerojatno Mojsesa), (Ivana) Krupca i Radmana (od Poganca). Tada su određene međe jagnjedovečkog područja. Od potoka Jagnjedovca “nekem jarkom iduć na Ivančićevo zaglavje, od tud Draganovem bregom stezom na veliko bilo križevečke megje, od onud zopet stezom na Kamenski breg, bregom do neke ravnice, od tud pojduć starem putem na Vrankovićeve steze, od onud stezom pustivši se dolu vu imenovani gore Jagnedovec potok.” Kapetan je “spomenutem stanovitem Slovencem” dopustio da se nastane “vu miru i slobode”.
Uz put napominjem da se kapela Sv. Andrije u Jagnjedovcu («capella S. Andrea in Jagniedouec» prvi puta spominje 1671. godine. Godine 1659. u Jagnjedovcu je bilo popisano 15 obitelji, a 1700. je broj obitelji povećan na 23. Prvi poznati kućedomaćini u Jagnjedovcu su 1700. bili: Mihael Posavec, Juraj Posavec, Matija Gubicek, Ivan Zubec, Stanislav Zubec, Mara Šimunka, Mihael Figač, Juraj Kralj, Helena Gerginovka, Petar Padovan, Juraj Huli, Pavao Vitelj, Juraj Lojan, Mihael Kovač, Martin Bugjan, Juraj Musak, Gašpar Sobočan, Ivan Pogar, Juraj Šelimber, Stanislav Posavec, Adam Zvonar, Mihel Šegerec i Petar Kolar.
Popis najstarijih prezimena iz Jagnjedovca, u kojem su zabilježena neka srednjovjekovna prezimena (npr. Figač), ali i brojna kajkavska prezimena očito pokazuje da su Slavonci ili tzv. Slovenci bili ostaci u osmanskim prodorima preživjelog starosjedilačkog stanovništva Podravine. Zanimljivo je da nitko od njih nema prezime koje završava na «-ić».