Čini mi se vjerojatnijim da je škola oko 1590. godine bila organizirana od strane protestanata da bi kasnije došla pod katolički utjecaj i upravu.
U Koprivnici je pučka škola postojala zasigurno krajem 16. stoljeća, što ne isključuje da su određeni oblici obrazovanja koprivničkih građana mogli postojati i u kasnome srednjemu vijeku. Postojanje škole krajem 16. stoljeća vidi se iz izjave uglednog koprivničkog građanina Tome Natulije, koju je dao prigodom istrage o koprivničkim franjevcima 1660. godine. On je izjavio da je kraj župnog dvora bila škola koju je polazio dok je bio dječak. Kako je Tomo Natulija bio star 77 godina očito je školu morao polaziti 90-tih godina 16. stoljeća. To može biti potkrjepa tvrdnjama onih autora (Leander Brozović, Mate Sudeta, Dragutin Feletar) koji smatraju da je Koprivnica imala organizirano školstvo od oko 1590. godine.
Postavlja se pitanje tko je organizirao ovu školu: protestanti ili katolici? Ranije sam pretpostavio da su krajem 16. stoljeća u Koprivnici dominirali protestanti, a katolička župa najvjerojatnije nije imala popunjeno mjesto svećenika. Čini mi se vjerojatnijim da je škola oko 1590. godine bila organizirana od strane protestanata da bi kasnije došla pod katolički utjecaj i upravu.
Prvi imenom poznati koprivnički učitelj bio je Stjepan Vrpski. On je 1612. godine obnašao dužnost koprivničkog bilježnika. U oporuci Ivana Horvata ili Sabola od 21. ožujka 1648. godine spominje se da je rečeni namjenio dati 10 forinti «za zina recshenoga potrebocshiu diacahu uzagdasniu y skolnika zaplacshenie za let...». Koprivnička župa je prema zapisu kanonske vizitacije od 20. svibnja 1650. godine imala N. Kranjca (N. Carintum) «znamenitog pjevača, koji dječake dobro poučava. On nema ni vlastite kuće ni škole nego živi u najamljenjoj». Imao je oranice koje se zovu Prebenda ili Kapelanija (50 jutara). Od tih zemalja, ako se zasiju, dobivao je desetinu, tvrdeći da su župnikove i učiteljeve zemlje krčevine i pripadaju onima koji su ih iskrčili. Za pratnju sprovoda učitelj je dobivao 16 denara. Na Bogojavljanje je od svake kuće primao jedan kruh, a ponegdje komad mesa.
Učitelj Grgur Šimunčić se spominje prigodom kanonskog pohoda od 8. ožujka 1659. godine kao «čovjek čestit, poodmakle dobi, učen, dobra glasa, ali u pjevanju srednje obučen.» On je poučavao 12 učenika od kojih je primao nagradu prema pogodbi. Redoviti prihod mu je bio što je dobivao 16 denara za pratnju sprovoda, a o Bogojavljanju je dobivao trećinu kruha i trećinu u mesu. Uz to je dobivao plaću u iznosu od 1 rajnskog forinta mjesečno. Obrađivao je tri jutra zemlje kod Vrbice, a uživao je desetinu prihoda s 52 jutra zemlje koje su nekada pripadale posebnoj zakladi (prebendi). Te su se zemlje nalazile u Hruščici prema Varaždinu, u Doktorčici, Dubovcu, Malom i Velikom Ribniku te na Židulama prema Ivancu. Uz to je učitelj Šimunčić godišnje dobivao po 25 denara za svaku od 4 čestice livade u Velikom Ribnjaku «pod dolnjemi vratmi.» Kako tada u gradu nije bilo posebnog prebendara, gradski je magistrat, u vrijeme kada je gradskim sucem bio Antun Karlovari, odredio da desetinu prihoda prebendarskog posjeda dobiva učitelj. Prema ovim podacima vidi se da su prihodi učitelja Šimunčića porasli u odnosu na njegovog prethodnika.
U koprivničkom gradskom zapisniku od 16. ožujka 1678. godine se spominje Mihalj Mornarić koji je mnogo godina bio koprivnički školnik («pervo toga vnogo lett buduci plemenitoga Varassa nassega skolnik»). On je tada bio izabran za zvonara umjesto Mike Sokola koji je bio uklonjen jer je tjerao sluškinju da pije živu. Dvije godine kasnije, u kanonskom izvješću od 18. veljače 1680. godine piše da u Koprivnici nema učitelja. Bivši učitelj je imao stan u građanskoj kući, a kao dohodak je imao neke zemlje oko Močila i na Koprivničkom polju. Držao je neke vrtove kod Dubovca za koje je kod unajmljivanja dobivao 12 vedara vina umjesto novca. Imao je livade kod Futakovca kao i zemlje od kojih je primao najamninu. Protiv toga je koprivnički župnik uložio prosvjed jer je tvrdio da su to zakladne zemlje te se protivio da ih drži učitelj.