Ova ekipa Podravke Vegete ulazi u utakmice sa smješkom na licu. Uoči utakmica na turniru u mađarskom Székesfehérváru nije bilo tradicionalne napetosti i drhtanja kako će se proći, niti je bilo pognutih glava i mrkih pogleda kad se prva utakmica izgubila. Ovo je ekipa u stvaranju i ima oscilacija. I ima na njih pravo.
U Koprivnici s Fehérvárom iskazana je izuzetna borbenost, a s povećanim zanimanjem gledao se samo nastup prinova, jer je svakoga zanimalo kakva je nova Podravka Vegeta. A to se nije moglo zaključiti nakon jedne utakmice. A niti nakon tri.
U Mađarskoj se izgubilo od Fehérvára, možda s malo prevelikom razlikom (-6), ali domaćinovo je pravo, uz očito bolju prripremljenost, da ima barem 10 posto od sutkinja. No, ekipa nije bila svježa, ”teške” su bile noge i ruke, malo toga je bilo za pamćenje, osim detalja koji je doslovce upao u oči: dva puta je domaćin vodio sa četiri razlike, oba puta Podravka je jurišala kao da se ništa nije dogodilo i oba puta je dostigla razliku. Borbenost i motiv kao i na utakmici u Koprivnici.
Na utakmici sa slovačkom Iuventom (pobjeda +12) počela je sedmorka: Milenković na golu, desno krilo Vukojević, lijevo Pongrac, pivotkinja Milanović Litre, na vanjskom lijevo Trifunović, u sredini Havić, desno Živković. To je već bilo nešto. Vanjska linija je od 32 postignuta gola zabila 22 gola, 11 krila i 5 pivotkinje. Bila je to dobra igra, sve koje su bile u igri su zabile, osim Poljak.
Vidjelo se da je dobro dok igra spomenuta prva sedmorka plus Gavranić, jer je protok lopte brži. Igračica koja razigrava, morat će se naučiti one mlađe, ne može primiti loptu i onda je udariti u pod, pa tek onda tražiti rješenja za daljnju igru. Bez brzog protoka lopte nema dobrog napada na suparničku obranu, on se postavi i sve propada. No, trener Mrđen svjestan je tih nedostataka i pokušava ih otkloniti i za vrijeme igre. I kratka izmjena igračice koja pogriješi jedna je od terapija koja se primjenjuje, koja nije kazna, tek mali tajming za razmišljanje o tome ”što li sam učinila”.
Vanjska linija pokazala se snažnom kad od početka igra Havić. Je li u nje bio psihološki momenat, kad ju se proteklih sezona stavljalo ili na malu minutažu, ili samo mijenjalo za igru u obrani. Kad joj se dozvoli da igra slobodno, onda je to druga Havić, a sloboda igre razvila je maštu u iskusnijih igračica i to izgleda dobro.
Trener ima problema na desnom krilu. Lea Vukojević će vjerojatno morati igrati discipliniranije, pogledati ima li tko bolje postavljen od nje u kontri i, iako ima izrađen, fini, udarac lijevom rukom, povremeno nedostaje preciznost koja bi trebala doći s većom mirnoćom i koncentracijom. Učinak će biti znatno veći, ako Podravka Vegeta namjerava, a čini se da dâ, igrati na kontre i polukontre. Za Vukojević smo potrošili malo više redaka, jer je ona u prvoj sedmorki, a njena zamjena su Živković i Čović, koja s pozicije krila odlazi i na drugu kružnu napadačicu.
Mirjana Milenković na golu, otvorena, duhovita i vedra osoba, sama sebe najbolje analizira i priznaje greške. Osnovni je problem s golovima iz vana, jer se na udarce ide ”napamet” (dobro, dio ide na dušu i obrani), a bez obzira na nekoliko sjajnih obrana (izlaskom) na krila, dolaze golovi ”iz mrtvaca”. Trener i ona znaju o čemu se radi, pa će se to popraviti. Vratarka će biti važna u utakmicama Lige prvakinja i to je jedan od ključnih poslova. Inače, skloni smo teoriji da je vrhunskoj ekipi potreban trener vratarki (primjer: Marta Žderić – Vladimir Vujović), jer bez obzira na dobru volju trenera za vratarke često nema vremena (ovo je iz vlastita iskustva, koja imam i kao rukometni vratar, ali i kao trener vratarki Podravke u vrijeme Dietera Benotića i Vilima Tičića). A za profiliranje u ekipu europske vrijednosti ni kondicijski trener ne bi smio izostati.
Nisam mislio na ovakav komentar samo nakon tri pripremne utakmice, ali povuklo me zato što vjerujem u gotovo dnevni napredak ove ekipe, bez obzira kakvi rezultati bili do početka natjecanja. Kad je u Podravku Vegetu u jednom navratu došao trener Josip Šojat i kad smo desetak dana bili na turnirima u Luksemburgu i Njemačkoj, nakon utakmice s Hypom Šojka je rekao: ”Dobro, je, zadovoljan sam, približavamo se: više ne gubimo s 10 razlike, sad je samo pet”.
I za ovu ekipu trebat će strpljenja i uživati u onome što se radi dobro, a ne treba previše brinuti za slabe točke, jer će se one ispraviti. Uostalom i zagrebačka Lokomotiva, koja je krenula ranije s pripremama, ima problem s uigranošću, a zasad igra ovisi o sjajnoj Sonji Bašić. Ali kad Bašić stane, ili ne igra ili ne može igrati punom snagom i idejom, kao u finalnoj utakmici s Fehérvárom, onda su ostale igračice pomalo u problemima, jer iz vana se postigne tek poneki gol, a odgovornost preuzimaju krila i pivot.
No, iz toga, i iz prvih utakmica, ne treba izvlačiti nikakve zaključke. Kad netko pita kakva je ova Podravka Vegeta, a kakva je Lokomotiva, koja želi preuzeti Podravki Vegeti primat, odgovor je – bumo vidli.
Naime, stručnjaci koji vode ekipe vide i znaju što će biti. Nama ostaje da vidimo što trenutno jest. Na osnovi toga, a prije turnira u Vácu u subotu, na kojem uz domaćina i Podravku Vegetu sudjeluju i Hypo i Veszprém, veselimo se novom susretu s rukometom, koji nikad nije isti, bez obzira na bezbroj utakmica. Zgodno je imati dobar rezultat u pripremnom razdoblju, ali, molim vas, sjeća li se netko kako je i s kim Podravka Vegeta igrala prošlog ljeta ili onoga prije toga?
Ljeto i turniri služe kao sunčanje na plaži: skupljanje energije za napore koji dolaze. Kao što će se gospodične i gospođe nakon plaže hvaliti i isijavati svojom potamnjelom kožom, tako će i sportašice isijavati energijom koju skupe u ovom vrlo napornom početnom dijelu sezone, kada se od početnog jednog koraka naprijed, a dva nazad, na kraju ide samo velikim koracima naprijed.
Nadamo se – bez popikavanja. Polako se ježi jež.
P. S. I za kraj o Podravkinu okruženju na turniru u Mađarskoj: prava recesijska ekipa. Putovalo je 15 igračica, dva trenera, dva člana Uprave (Anđelko Stričević), od kojih je jedan vaš urednik (ujedno i novinar i fotoreporter, a za potrebe ostalih kolega i distributer informacija o svom trošku), vozač Ivo Franjo i v.d. direktorica Ljerka Vresk, koja je ujedno i tajnica, a bome i snimateljica.
Podravka Vegeta putovala je bez fizioterapeuta, jer je Bojan Savić imao obiteljskih problema, pa su na utakmicama vrlo korektno taj posao obavljali fizioterapeuti Fehérvára i Iuvente. I ovim putem zahvala.
Tekst i fotografije: urednik www.rk-podravka.hr Ivo Čičin-Mašansker