Koprivnički vatrogasci u utorak su oko 8 sati ujutro brzom intervencijom ugasili požar u kontejneru za smeće u zgradi na Trgu kralja Zvonimira.
Vatrogasno vozilo je odmah nakon dojave građana stiglo na mjesto događaja, a dvojica su vatrogasaca bez problema u kratkom roku ugasila vatru koja se u smeću pojavila iz zasad neutvrđenog razloga.
Užas je gorozota i strahota. Užasan je, ili u određenom obliku užasni, je pun užasa. Ili straša, strahovit. Užasno, nama iz teve i radio emisija dobro poznati učestali prilog, znači pun užasa, strašan, stahovit.
Pa gledam neku mladu skijašicu, koja vjerojatno prati one ”in”, a meni ”out” magazine i otuda možda crpi bogatstvo jezika inspirirana Vlatkom i Gotovcem, kako kaže da je užasno sretna svojim skijanjem. Zabije tip gol nakon tri mjeseca i užasnut je time, pardon, kaže da je užasno zadovoljan.
Evo, tako se i ja nisam javljao užasno dugo, ali sam se sada probudio iz zimskog medvjeđag sna. Medo Brundo, da bude jasnije novim naraštajima, starijoj generaciji bilo bi dovoljno i Medvjed Brundo, po Nazorovoj poemi. U međuvremenu sam u kompjuter zapisao da sam bio užasno sretan zbog najave braka Rusa i Sloge, tvrtke koja je nekad bila poželjno mjesto posjeta. Bila je jedan od rijetkih u kojoj su novinari bili užasno dobro primani. U međuvremenu su je užasno dobri menadžeri sredili. Ne znam zašto se uvijek sjetim Jože Volfa, nekadašnjeg omladinca, pa nogometnog suca, pa predsjednika općine i užasno dobrog direktora šusteraja, kako je on sam volio reći.
Kad opet zaigra repezentacija, sukomentator će biti svestrani bivši nogoloptaš, trener i privilegirani teve suradnik Igor i počastit će nas tokom prijenosa 300 puta izrečenim prilogom – kvalitetno. U kombinaciji s užasom, možemo dobiti složenicu ”užasno kvalitetan pas”. Užasno kvalitetno proigravanje.
Kako su me zimski mjeseci dosta prikovali uz teve, a i uletio mi je maksteve, to sam dosta vremena provodio gledajući dnevnike. Taman kad sam htio glasno prosvjedovati protiv tenora iz naših krajeva zbog njegova izvještačena govora, koji se, nažalost, uči kod stručnjaka za jezik i govor, a on maknut’. I još su neki meni kvalitetno užasni maknuti. Neću se imati na koga srditi, a to me užasno ljuti. Kakve je to dan bez ljutnje. Dan bez srđbe sigurno je dan bez tevea. Kao u Francuza: dan bez vina je dan bez sunca. Ali, hvala Bogu i ljudima, bilo je pametnih koji su napravili reda i maknuli klonirane voditelje.
No, žalosno je slušati i one poluamatere u županijskim panorama i lokalnim televizijama. Čak je i razglas u koprivničkoj dvorani življi od njih. Koprivnica je s teve kanalom prebačena u Varaždin i moram priznati da pomalo žalim za Bjelovarom. Ne zato što su u oproštajnoj emisiji od analogne televizije i koprivničkog studija pustili moj kratki voditeljski uradak, koji je urađen u živo iz bjelovarskog studija 1993. godine, nego zato što mi najedanput nedostaje dinamike u vođenju i u prilozima. Bez obzira što sam se i tamo borio protiv slavoniziranja jezika, u kojem su svi naglasci bili na prvom slogu od ”Koprivnice” do ”tradicije”, ipak bjelovarski voditelji nisu govorili tako užasno pospanim glasom kao Zagorci i Zagorke sada. Gotovo svaki prilog izgovara se užasno prigušeno, kao da se radi o komemoraciji. Nema živosti. Onaj voditelj naše gore list, koji je maknut s Dnevnika, iako negledljiv, bar je u glas pokušavao unijeti živost. Ova novinarska ravodnušnost užasno me ubija. Negledljivo.
Užasno fali lokalna teve
Uvođenje makstevea u moj dom s desetak lokalnih ili regionalnih televizija, u meni je probudilo davno stišan revolt. Prepoznajem sada neke teve studije za čije je ustrojstvo novac išao i iz Podravke u ravnu Slavoniju, pa me srce boli što Koprivnica nije napravila svoju lokalnu televiziju. Televiziju koja bi u rukama mladih obrazovanih ljudi, koji nisu prošli ziherašku školu državne televizije i u kojoj bi se moglo raditi i užasno ozbiljno i užasno otkačeno, koja bi promovirala naše vrijednosti, a putem makstevea slika bi ulazila u domove svih Hrvata, pa i šire. Čudi me da užasno samoljubivi političari nisu skužili da bi mogli biti često na teve isto kao tihogovoreći ministar Bajs ili glasnogovreći (njemu ne treba glasnogovnik) Šuker (onaj fizički jači Šuker). Mogli bi uspoređivati tko je ljepši: Mršić ili Biondić, Koren ili Ledinski. Dva bradata protiv ”ćosatih”, a u In magazinu bi one dvije-tri djevojke-žene ili dva-tri muža-dečka, iz modnih priloga jednog koprivničkog tjednika, mogli oživjeti i progovoriti koju riječ, da vidimo kakva ih užasna pamet krasi, kad su tako užasno privlačni fotićima.
Ili je to rabljenje jednih te sitih lica i tijela nalik na razdoblje kad je Glas Podravine bio smješten u zgradi gdje je sada vjenčaonica. To je bilo krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih. U rubrici Građani predlažu naslikani su u godini dana svi zaposleni u krugu od 50 metara (trgovine, plac, općina), koliko je trebalo (foto)reporteru da bez dodatnih fizičkih napora obavi užasno zahtjevni posao informiranja pučanstva. Tada smo, doduše pučane, zvali građani ili seljaci.
Lokalna televizija dobra bi bila za preispitivanja uspješnosti gradonačelnika i ostalih čelnika u gradu (zašto ne, primjerice, u kulturi i turizmu, aha). Mene fascinira kada diljem Hrvatske hvale užasno uspješne gradonačelnike, od Bandića do Kreuma. Pa, ljudi moji, o kakvoj uspješnosti govorimo? Pa oni barataju novcem građana, dakle našim novcem. Nisu li, zapravo, uspješni građani koji stvaraju novac, koji onda gradonačelnici i naši zastupnici u lokalnim parlamentima užasno troše?
I na kraju, kad već toliko govorimo o jeziku, poštapalicama ili novim riječima, jeste li čuli kada za riječ – šalno? Niste. Niste ni mogli kad je izmišljena u meni bliskom okruženju. Kako sam inače, kažu, uvijek užasno namrgođen, nastaje pravo obiteljsko veselje kad počnem valjati štosove, osobito na svoj račun. Tada moj potomak kaže:
– Kak je tata danas šalni!
Tata se užasno šali. Šalno! Zgodno. Primjenjivo na ove ljude koji nam užasno kvalitetno vode državu. Oni su u svojim optimističkim izjavama užasno šalni. Za krepat.
Dobro prihvaćene večeri poezije i glazbe u Pivnici Kraluš imaju sutra svoj nastavak. Prostore popularnog Podravkinog ugostiteljskog objekta u večernjim satima ispunit će stihovi Marice Hasan i Marijanke Miholek, te glazba u izvođenju učenika Glazbene škole „Fortunat Pintarić” iz Koprivnice. Članice Podravkine literarne sekcije Marica Hasan i Marijanka Miholek ugostit će i svoje kolege pjesnike iz Đurđevca, pa će podravska riječ od 19 sati zagospodariti pivnicom Kraluš.
Kada je bivša država, Jugoslavija, bila lider pokreta nesvrstanosti, podržavala je oslobađanje od tutorstva nad afričkim i azijskim zemljama. Krajem 1960. i početkom 1961. godine u Kongu su se odvijali dramatski događaji. Diktator Mois Chombe smijenio je u rujnu 1960. godine predsjednika Kongoanskog nacionalnog pokreta i prvog premijera nezavisnog Konga Patrisa Lumumbu (1925.-1961.). U siječnju 1961. godine Patris Lumumba ubijen je pod nerazjašnjenim okolnostima. On je postao simbol borbe protiv kolonijalizma afričkih naroda.
Tada su diljem svijeta izbijale demonstracije, pa i u Koprivnici. Prednjačili su gimnazijalci, koji su organizirali nekoliko puta povorke s transparentima i obilaskom grada. Ova slika snimljena je u Kolodvorskoj ulici na mjestu današnjeg željezničarskog objekta, a ulica je prepoznatljiva po opločenju tada karakterističnim kockama.
Dalibor Poldrugač, iskusni kapetan Slavena Belupa, propustit će subotnju utakmicu s Dinamom zbog trećeg žutog kartona kojeg je zaradio na gostovanju u Karlovcu. Kako je Filip Marčić teže ozlijeđen, trener Farmaceuta Zlatko Dalić vjerojatno će na desni bok obrane postaviti Vedrana Purića, koji je prošlog tjedna bio bolestan.
Slaven Belupo i Dinamo sastaju se na Gradskom stadionu u Koprivnici u subotu, u terminu derbija kola, s početkom u 20,15 sati. Utakmicu će izravno prenositi i HTV 2.
Nakon duljeg vremena, koprivnički ljubitelji elektronske plesne glazbe imali su prilike slušati kvalitetnog gostujućeg DJ-a.
Pero Fullhouse iz Splita, jedan od legendarnih DJ-a hrvatske scene, u subotu je nastupio u koprivničkom Elite Clubu te je rasplesao nazočne Koprivničance i njihove goste iz drugih mjesta i gradova.
Potok Koprivnica ili Koprivnička rijeka se od Koprivnice do ušća u Dravu drži uglavnom smjera zapad-istok. Od Hlebina nadalje se naziva Bistra. Danas Koprivnička rijeka od Koprivnice na dalje teče kao prava nizinska rijeka i tu je vidljiva određana paralelnost tokova Drave i kanaliziranog toka Bistre.
Sličnu paralelnost tokova s tokom Drave imaju i susjedne tekućice, primjerice Gliboki. Razlog tome je što je Drava nanosila i akumulirala materijal na svoje obale te su obale rijeke Drave na višoj nadmorskoj visini od njenih pritoka. Tako je i u slučaju s Koprivničkom rijekom odnosno Bistrom.
Porječje Koprivničke rijeke ima nepravilni izduženi oblik te se sužuje prema ušću. Desna strana porječja se širi kod sela Velika Mučna, a širenje se nastavlja dalje prema Koprivnici. Kod Koprivnice se lijeva strana porječja suzuje i tu je razvodnica između potoka Gliboki i Koprivničke rijeke najbliža gradu Koprivnici. Od Koprivnice do ušća u Dravu lijeva strana porječja je vrlo uska dok je desna šira zahvaljujući porječju potoka Komarnice koji se spaja s Koprivničkom rijekom.
Potok Koprivnica ili Koprivnička rijeka se za velikih kiša znao razlijevati i plaviti niže dijelove šireg gradskog područja. Ranko Pavleš je s pravom upozorio da je u kasnom srednjem vijeku potok Koprivnica tekao zapadno od koprivničke utvrde što pokazuju planovi iz 16. stoljeća. U 17. stoljeću je potok promijenio tok pa je tekao južno od utvrde, gdje i danas teče. Prema njemu «razloge skretanja možemo samo nagađati. Postoji mogućnost da se to dogodilo prirodnim načinom tj. da je potok u nekoj od poplava sam našao novo korito. Vjerojatnije je ipak da su to napravili ljudi… Novo korito je sasvim ravno, dakle umjetno. Pretpostavljam da je ono na spomenutom planu tek planirano, a izvedeno tek kasnije, krajem XVI. ili početkom XVII. stoljeća, budući da su za ovako opsežne radove potrebna znatna sredstva kojih nije bilo ni u predkrajinsko, feudalno doba, a niti u vrijeme kada su počinjali radovi na tvrđavi.»
Razmišljanja Ranka Pavleša je u povijesnom atlasu Koprivnice pokušala negirati Mirela Slukan Altić. Činjenica je da dobar dio autoričinih argumenata o starom toku potoka Koprivnice ne stoji. Zbog toga bi se mogao složiti s Rankom Pavlešom jer planovi Koprivnice iz 17. stoljeća, a i drugi izvori pokazuju da je novi tok potoka Koprivnice bio južno od utvrde. K tome bi dodao da je bilo više promjena toka ovog vodotoka.
K tome bi htio dodati neka svoja novija razmišljanja. Prema najstarijem poznatom tlocrtu nacrtanom nakon prve modernizacije sredinom 16. stoljeća vidljivo je da potok Koprivnica teče u smjeru zapad-istok i to uz sjeverni rub koprivničke utvrde. Izgleda da je prva promjena toka bila skretanje potoka u smjeru jug-sjever (uz zapadni rub utvrde), a tek nakon toga vraćanje na smjer zapad-istok, ali južno od koprivničke utvrde. Kao nadopunu spoznajama o potoku Koprivnici (Koprivničkoj rijeci) dodao bih misao o tome nije li skretanje toka potoka Koprivnice imalo i obrambenu namjenu. Naravno ovo bi mogao pretpostaviti ako bih prihvatio mišljenje da je tok potoka skrenut ljudsko rukom. Stari tok zapadno od utvrde nije imao puno smisla za obrambene potrebe dok je skretanje potoka južno od utvrde ovaj vodotok pretvaralo u prirodnu prepreku i štit od potencijalnih osmanskih napadaja. Regulacija je svakako izvršena početkom 17. stoljeća.
U gradskim zapisnicima iz godine 1645. spominje se postojanje «piacza poleg ztare Kopriuniczae», što jasno upućuje na to da je nekadašnji, a 1645. već napušteni tok nekada tekao uz novoformirani gradski tržni prostor sjeverno i zapadno od koprivničke utvrde (današnji Zrinski trg i Nemčićeva ulica). «Potok sztare Kopriunicze tekucsi preko Duge Vulicze» spominje se u 1666. Kako se Duga ulica nalazila sjeverozapadno od utvrde, onda bi ovaj podatak mogao dodatno potvrditi ranije iznesene pretpostavke o starom i novom toku potoka Koprivnice.
Nakon odigranih utakmica četvrtzavršnice Hrvatskog rukometnog kupa, može se reći da će grad koji dobije domaćinstvo završnice (polufinala i finale) – rukometno profitirati.
Naime, u bubnju za završnicu ostale su četiri najjače hrvatske ženske ekipe, u kojim trenutno igra 14 (plus dvije u pričuvi) hrvatske reprezentativke: Podravka Vegeta, Lokomotiva, Trešnjevka i Arena. Sličan je poredak i na prvenstvenoj ljestvici, s tim što je pobijedivši Zamet u Rijeci, Trešnjevka zauzela mjesto među četvorkom.
Koprivnički vatrogasci u utorak su oko 8 sati ujutro brzom intervencijom ugasili požar u kontejneru za smeće u zgradi na Trgu kralja Zvonimira.
Vatrogasno vozilo je odmah nakon dojave građana stiglo na mjesto događaja, a dvojica su vatrogasaca bez problema u kratkom roku ugasila vatru koja se u smeću pojavila iz zasad neutvrđenog razloga.
Užas je gorozota i strahota. Užasan je, ili u određenom obliku užasni, je pun užasa. Ili straša, strahovit. Užasno, nama iz teve i radio emisija dobro poznati učestali prilog, znači pun užasa, strašan, stahovit.
Pa gledam neku mladu skijašicu, koja vjerojatno prati one ”in”, a meni ”out” magazine i otuda možda crpi bogatstvo jezika inspirirana Vlatkom i Gotovcem, kako kaže da je užasno sretna svojim skijanjem. Zabije tip gol nakon tri mjeseca i užasnut je time, pardon, kaže da je užasno zadovoljan.
Evo, tako se i ja nisam javljao užasno dugo, ali sam se sada probudio iz zimskog medvjeđag sna. Medo Brundo, da bude jasnije novim naraštajima, starijoj generaciji bilo bi dovoljno i Medvjed Brundo, po Nazorovoj poemi. U međuvremenu sam u kompjuter zapisao da sam bio užasno sretan zbog najave braka Rusa i Sloge, tvrtke koja je nekad bila poželjno mjesto posjeta. Bila je jedan od rijetkih u kojoj su novinari bili užasno dobro primani. U međuvremenu su je užasno dobri menadžeri sredili. Ne znam zašto se uvijek sjetim Jože Volfa, nekadašnjeg omladinca, pa nogometnog suca, pa predsjednika općine i užasno dobrog direktora šusteraja, kako je on sam volio reći.
Kad opet zaigra repezentacija, sukomentator će biti svestrani bivši nogoloptaš, trener i privilegirani teve suradnik Igor i počastit će nas tokom prijenosa 300 puta izrečenim prilogom – kvalitetno. U kombinaciji s užasom, možemo dobiti složenicu ”užasno kvalitetan pas”. Užasno kvalitetno proigravanje.
Kako su me zimski mjeseci dosta prikovali uz teve, a i uletio mi je maksteve, to sam dosta vremena provodio gledajući dnevnike. Taman kad sam htio glasno prosvjedovati protiv tenora iz naših krajeva zbog njegova izvještačena govora, koji se, nažalost, uči kod stručnjaka za jezik i govor, a on maknut’. I još su neki meni kvalitetno užasni maknuti. Neću se imati na koga srditi, a to me užasno ljuti. Kakve je to dan bez ljutnje. Dan bez srđbe sigurno je dan bez tevea. Kao u Francuza: dan bez vina je dan bez sunca. Ali, hvala Bogu i ljudima, bilo je pametnih koji su napravili reda i maknuli klonirane voditelje.
No, žalosno je slušati i one poluamatere u županijskim panorama i lokalnim televizijama. Čak je i razglas u koprivničkoj dvorani življi od njih. Koprivnica je s teve kanalom prebačena u Varaždin i moram priznati da pomalo žalim za Bjelovarom. Ne zato što su u oproštajnoj emisiji od analogne televizije i koprivničkog studija pustili moj kratki voditeljski uradak, koji je urađen u živo iz bjelovarskog studija 1993. godine, nego zato što mi najedanput nedostaje dinamike u vođenju i u prilozima. Bez obzira što sam se i tamo borio protiv slavoniziranja jezika, u kojem su svi naglasci bili na prvom slogu od ”Koprivnice” do ”tradicije”, ipak bjelovarski voditelji nisu govorili tako užasno pospanim glasom kao Zagorci i Zagorke sada. Gotovo svaki prilog izgovara se užasno prigušeno, kao da se radi o komemoraciji. Nema živosti. Onaj voditelj naše gore list, koji je maknut s Dnevnika, iako negledljiv, bar je u glas pokušavao unijeti živost. Ova novinarska ravodnušnost užasno me ubija. Negledljivo.
Užasno fali lokalna teve
Uvođenje makstevea u moj dom s desetak lokalnih ili regionalnih televizija, u meni je probudilo davno stišan revolt. Prepoznajem sada neke teve studije za čije je ustrojstvo novac išao i iz Podravke u ravnu Slavoniju, pa me srce boli što Koprivnica nije napravila svoju lokalnu televiziju. Televiziju koja bi u rukama mladih obrazovanih ljudi, koji nisu prošli ziherašku školu državne televizije i u kojoj bi se moglo raditi i užasno ozbiljno i užasno otkačeno, koja bi promovirala naše vrijednosti, a putem makstevea slika bi ulazila u domove svih Hrvata, pa i šire. Čudi me da užasno samoljubivi političari nisu skužili da bi mogli biti često na teve isto kao tihogovoreći ministar Bajs ili glasnogovreći (njemu ne treba glasnogovnik) Šuker (onaj fizički jači Šuker). Mogli bi uspoređivati tko je ljepši: Mršić ili Biondić, Koren ili Ledinski. Dva bradata protiv ”ćosatih”, a u In magazinu bi one dvije-tri djevojke-žene ili dva-tri muža-dečka, iz modnih priloga jednog koprivničkog tjednika, mogli oživjeti i progovoriti koju riječ, da vidimo kakva ih užasna pamet krasi, kad su tako užasno privlačni fotićima.
Ili je to rabljenje jednih te sitih lica i tijela nalik na razdoblje kad je Glas Podravine bio smješten u zgradi gdje je sada vjenčaonica. To je bilo krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih. U rubrici Građani predlažu naslikani su u godini dana svi zaposleni u krugu od 50 metara (trgovine, plac, općina), koliko je trebalo (foto)reporteru da bez dodatnih fizičkih napora obavi užasno zahtjevni posao informiranja pučanstva. Tada smo, doduše pučane, zvali građani ili seljaci.
Lokalna televizija dobra bi bila za preispitivanja uspješnosti gradonačelnika i ostalih čelnika u gradu (zašto ne, primjerice, u kulturi i turizmu, aha). Mene fascinira kada diljem Hrvatske hvale užasno uspješne gradonačelnike, od Bandića do Kreuma. Pa, ljudi moji, o kakvoj uspješnosti govorimo? Pa oni barataju novcem građana, dakle našim novcem. Nisu li, zapravo, uspješni građani koji stvaraju novac, koji onda gradonačelnici i naši zastupnici u lokalnim parlamentima užasno troše?
I na kraju, kad već toliko govorimo o jeziku, poštapalicama ili novim riječima, jeste li čuli kada za riječ – šalno? Niste. Niste ni mogli kad je izmišljena u meni bliskom okruženju. Kako sam inače, kažu, uvijek užasno namrgođen, nastaje pravo obiteljsko veselje kad počnem valjati štosove, osobito na svoj račun. Tada moj potomak kaže:
– Kak je tata danas šalni!
Tata se užasno šali. Šalno! Zgodno. Primjenjivo na ove ljude koji nam užasno kvalitetno vode državu. Oni su u svojim optimističkim izjavama užasno šalni. Za krepat.
Dobro prihvaćene večeri poezije i glazbe u Pivnici Kraluš imaju sutra svoj nastavak. Prostore popularnog Podravkinog ugostiteljskog objekta u večernjim satima ispunit će stihovi Marice Hasan i Marijanke Miholek, te glazba u izvođenju učenika Glazbene škole „Fortunat Pintarić” iz Koprivnice. Članice Podravkine literarne sekcije Marica Hasan i Marijanka Miholek ugostit će i svoje kolege pjesnike iz Đurđevca, pa će podravska riječ od 19 sati zagospodariti pivnicom Kraluš.
Kada je bivša država, Jugoslavija, bila lider pokreta nesvrstanosti, podržavala je oslobađanje od tutorstva nad afričkim i azijskim zemljama. Krajem 1960. i početkom 1961. godine u Kongu su se odvijali dramatski događaji. Diktator Mois Chombe smijenio je u rujnu 1960. godine predsjednika Kongoanskog nacionalnog pokreta i prvog premijera nezavisnog Konga Patrisa Lumumbu (1925.-1961.). U siječnju 1961. godine Patris Lumumba ubijen je pod nerazjašnjenim okolnostima. On je postao simbol borbe protiv kolonijalizma afričkih naroda.
Tada su diljem svijeta izbijale demonstracije, pa i u Koprivnici. Prednjačili su gimnazijalci, koji su organizirali nekoliko puta povorke s transparentima i obilaskom grada. Ova slika snimljena je u Kolodvorskoj ulici na mjestu današnjeg željezničarskog objekta, a ulica je prepoznatljiva po opločenju tada karakterističnim kockama.
Dalibor Poldrugač, iskusni kapetan Slavena Belupa, propustit će subotnju utakmicu s Dinamom zbog trećeg žutog kartona kojeg je zaradio na gostovanju u Karlovcu. Kako je Filip Marčić teže ozlijeđen, trener Farmaceuta Zlatko Dalić vjerojatno će na desni bok obrane postaviti Vedrana Purića, koji je prošlog tjedna bio bolestan.
Slaven Belupo i Dinamo sastaju se na Gradskom stadionu u Koprivnici u subotu, u terminu derbija kola, s početkom u 20,15 sati. Utakmicu će izravno prenositi i HTV 2.
Nakon duljeg vremena, koprivnički ljubitelji elektronske plesne glazbe imali su prilike slušati kvalitetnog gostujućeg DJ-a.
Pero Fullhouse iz Splita, jedan od legendarnih DJ-a hrvatske scene, u subotu je nastupio u koprivničkom Elite Clubu te je rasplesao nazočne Koprivničance i njihove goste iz drugih mjesta i gradova.
Potok Koprivnica ili Koprivnička rijeka se od Koprivnice do ušća u Dravu drži uglavnom smjera zapad-istok. Od Hlebina nadalje se naziva Bistra. Danas Koprivnička rijeka od Koprivnice na dalje teče kao prava nizinska rijeka i tu je vidljiva određana paralelnost tokova Drave i kanaliziranog toka Bistre.
Sličnu paralelnost tokova s tokom Drave imaju i susjedne tekućice, primjerice Gliboki. Razlog tome je što je Drava nanosila i akumulirala materijal na svoje obale te su obale rijeke Drave na višoj nadmorskoj visini od njenih pritoka. Tako je i u slučaju s Koprivničkom rijekom odnosno Bistrom.
Porječje Koprivničke rijeke ima nepravilni izduženi oblik te se sužuje prema ušću. Desna strana porječja se širi kod sela Velika Mučna, a širenje se nastavlja dalje prema Koprivnici. Kod Koprivnice se lijeva strana porječja suzuje i tu je razvodnica između potoka Gliboki i Koprivničke rijeke najbliža gradu Koprivnici. Od Koprivnice do ušća u Dravu lijeva strana porječja je vrlo uska dok je desna šira zahvaljujući porječju potoka Komarnice koji se spaja s Koprivničkom rijekom.
Potok Koprivnica ili Koprivnička rijeka se za velikih kiša znao razlijevati i plaviti niže dijelove šireg gradskog područja. Ranko Pavleš je s pravom upozorio da je u kasnom srednjem vijeku potok Koprivnica tekao zapadno od koprivničke utvrde što pokazuju planovi iz 16. stoljeća. U 17. stoljeću je potok promijenio tok pa je tekao južno od utvrde, gdje i danas teče. Prema njemu «razloge skretanja možemo samo nagađati. Postoji mogućnost da se to dogodilo prirodnim načinom tj. da je potok u nekoj od poplava sam našao novo korito. Vjerojatnije je ipak da su to napravili ljudi… Novo korito je sasvim ravno, dakle umjetno. Pretpostavljam da je ono na spomenutom planu tek planirano, a izvedeno tek kasnije, krajem XVI. ili početkom XVII. stoljeća, budući da su za ovako opsežne radove potrebna znatna sredstva kojih nije bilo ni u predkrajinsko, feudalno doba, a niti u vrijeme kada su počinjali radovi na tvrđavi.»
Razmišljanja Ranka Pavleša je u povijesnom atlasu Koprivnice pokušala negirati Mirela Slukan Altić. Činjenica je da dobar dio autoričinih argumenata o starom toku potoka Koprivnice ne stoji. Zbog toga bi se mogao složiti s Rankom Pavlešom jer planovi Koprivnice iz 17. stoljeća, a i drugi izvori pokazuju da je novi tok potoka Koprivnice bio južno od utvrde. K tome bi dodao da je bilo više promjena toka ovog vodotoka.
K tome bi htio dodati neka svoja novija razmišljanja. Prema najstarijem poznatom tlocrtu nacrtanom nakon prve modernizacije sredinom 16. stoljeća vidljivo je da potok Koprivnica teče u smjeru zapad-istok i to uz sjeverni rub koprivničke utvrde. Izgleda da je prva promjena toka bila skretanje potoka u smjeru jug-sjever (uz zapadni rub utvrde), a tek nakon toga vraćanje na smjer zapad-istok, ali južno od koprivničke utvrde. Kao nadopunu spoznajama o potoku Koprivnici (Koprivničkoj rijeci) dodao bih misao o tome nije li skretanje toka potoka Koprivnice imalo i obrambenu namjenu. Naravno ovo bi mogao pretpostaviti ako bih prihvatio mišljenje da je tok potoka skrenut ljudsko rukom. Stari tok zapadno od utvrde nije imao puno smisla za obrambene potrebe dok je skretanje potoka južno od utvrde ovaj vodotok pretvaralo u prirodnu prepreku i štit od potencijalnih osmanskih napadaja. Regulacija je svakako izvršena početkom 17. stoljeća.
U gradskim zapisnicima iz godine 1645. spominje se postojanje «piacza poleg ztare Kopriuniczae», što jasno upućuje na to da je nekadašnji, a 1645. već napušteni tok nekada tekao uz novoformirani gradski tržni prostor sjeverno i zapadno od koprivničke utvrde (današnji Zrinski trg i Nemčićeva ulica). «Potok sztare Kopriunicze tekucsi preko Duge Vulicze» spominje se u 1666. Kako se Duga ulica nalazila sjeverozapadno od utvrde, onda bi ovaj podatak mogao dodatno potvrditi ranije iznesene pretpostavke o starom i novom toku potoka Koprivnice.
Nakon odigranih utakmica četvrtzavršnice Hrvatskog rukometnog kupa, može se reći da će grad koji dobije domaćinstvo završnice (polufinala i finale) – rukometno profitirati.
Naime, u bubnju za završnicu ostale su četiri najjače hrvatske ženske ekipe, u kojim trenutno igra 14 (plus dvije u pričuvi) hrvatske reprezentativke: Podravka Vegeta, Lokomotiva, Trešnjevka i Arena. Sličan je poredak i na prvenstvenoj ljestvici, s tim što je pobijedivši Zamet u Rijeci, Trešnjevka zauzela mjesto među četvorkom.
© Izrada i održavanje: Kosinus.hr - Izrada WEB stranica
