Bilo nekom krivo a nekom pravo, evo što o našoj zemlji misle analitičari Svjetske banke, dakle kako se na nas gleda s inozemnog aspekta. Navedeni podaci su za zamisliti se. Izdvajam najsočnije detalje:
|
”Najnovija studija Svjetske banke o Hrvatskoj pokazala je da sustav socijalne skrbi te mirovinski sustav i braniteljske naknade ljude ne potiču na sudjelovanje na tržištu rada
|
Svjetska banka u najnovijoj studiji o Hrvatskoj pokazuje da sustav socijalne skrbi u našoj zemlji ne potiče ljude da sudjeluju u na tržištu rada
Naime, ako otac dobiva naknadu za nezaposlenost od 1.200 kuna, a majka prima 400 kuna naknade za uzdržavanje, dječiji doplatak od 274 kune po djetetu i 1.663 kune za treće dijete u obitelji, te oba roditelja ‘na crno’ zarade tisuću do 1.420 kuna, njihova ukupna zarada iznosit će 6.506 kuna. To je više od stvarne neto plaće osoba sa zavšenom osnovnom školom koje rade u gospodarstvu!
To je primjer kojim Svjetska banka u najnovijoj studiji o Hrvatskoj želi pokazati da sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj ne potiče ljude da sudjeluju na tržištu rada. Stvara se kultura ovisnosti o naknadama i ljudi su manje motivirani tražiti posao. Stopa zaposlenosti radne snage u dobi od 15 do 64 godine u Hrvatskoj iznosi tek 57,1 posto, dok u mnogim zemljama EU prelazi 70 posto. Posljedica toga je znatno sporji ekonomski rast nego što bi mogao biti.
Zašto je u Hrvatskoj sudjelovanje radne snage na tržištu rada tako nisko, osobito među muškarcima u naponu životne dobi? Među glavnim uzrocima svakako su demotivirajući mirovinski sustav i braniteljske naknade: obiteljska i invalidska mirovina branitelja značajno premašuju prosječnu plaću.
Mirovinski sustav u Hrvatskoj i ranije je poticao rano povlačenje radne snage ili prijevremeno umirovljenje, a od prošle godine to je još izraženije. Naime, osobe koje su otišle u mirovinu prije vremena, ranije su primale 24 posto nižu mirovinu. Od prošle godine, na zahtjev stranke umirovljenika ta je razlika smanjena na 9 posto. Kažnjavanje ranijeg umirovljenja postalo je zanemarivo. Stoga su reforma načina dodjele socijalne skrbi i mirovinskog sustava dva osnovna preduvjeta koje vlasti moraju provesti ukoliko žele povećati ponudu radnika na tržištu rada.
Postoji, kako se navodi u studiji, veliki jaz između vještina koje se nude na tržištu i potreba gospodarstva. U Hrvatskoj je gotovo 25 intervjuiranih tvrtki u 2008. identificiralo neadekvatnost radne snage kao “vrlo ozbiljnu” ili veliku prepreku za ekspanziju poslovanja, napominje se u studiji.
Što se tiče zanimanja, velika je potražnja za stručnjacima, tehničarima i kvalificiranim radnicima (u uslugama i u industriji); u isto vrijeme postoji višak činovnika, trgovaca i radnika u elementarnim zanimanjima. Kad je riječ o stručnjacima, ima premalo inženjera, poslovnih i zdravstvenih stručnjaka, a istodobno postoji višak pravnih stručnjaka, umjetnika, stručnjaka za društvene znanosti, nastavnika, učitelja i profesora.
Valja napomenuti da poslodavci cijene ne samo tehničke vještine nego i ‘meke’ vještine, kao što su odnos prema poslu, radna etika, komunikacijske i vještine rada u timu.
Veliki problem je što samo 55% studenata završi faks
Najveći dio problema, čini se, proizlazi iz neprimjerenog obrazovnog sustava koji se nije uspio približiti potrebama tržišta rada. Kako bi povećala dostupnost ljudskih potencijala za razvoj i istraživanje, koji su najvažniji za ekonomski razvoj, obrazovni sustav trebao bi, prije svega, osigurati više znanstvenika. Osim toga, hrvatski studenti predugo studiraju, što pridonosi slaboj iskorištenosti i ljudskog potencijala. U zadnjih deset godina studij traje dulje od 6 godina, a samo 55 posto upisanih studenata završi studij. “Niska stopa završavanja studija ne upućuje samo na rasipanje javnih resursa nego i na rasipanje ljudskog potencijala”, ocjenjuje Svjetska banka.
U usporedbi sa zemljama u okruženju, jedino su u Hrvatskoj plaće više u odnosu na produktivnost pa je jedinični trošak radne snage visok. Primjerice, u Sloveniji su plaće u apsolutnim iznosima 30 posto veće nego u Hrvatskoj. Međutim, produktivnost njihove radne snage mnogo je viša, za 45 posto. “Prema tome, unatoč višim plaćama, slovenski su radnici jeftiniji od hrvatskih. Također, mađarski i slovački radnici imaju manje plaće i veću produktivnost pa su od 30 do 40 posto jeftiniji nego njihove hrvatske kolege”, ocjenjuje Svjetska banka.
Zašto su hrvatski radnici skuplji od drugih? Svjetska banka utvrdila je nekoliko razloga. Na prvom mjestu je nekonkurentno utvrđivanje plaća u javnom sektoru koje utječe i na plaće u privatnom sektoru. Prisutnost sindikata je jaka i imaju veliku pregovoračku moć pri utvrđivanju plaća. Na kraju, porezi na plaću dodatno podižu trošak radne snage, a problem je i neusklađenost stečenih znanja i vještina s potrebama gospodarstva. ”
Ostatak: www.jutarnji.hr
