Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) ogorčena je oslobađajućom presudom generala Trifunovića. Naime, opet je sve isto, opet se povijest ponavlja – nitko nije kriv za agresiju bivše Jugoslavije, odnosno JNA na Sloveniju, u lipnju 1991.
Mediji javljaju da je Viši sud u Mariboru pravomoćno oslobodio bivšeg generala JNA, ratnog zločinca Vladu Trifunovića odgovornosti za zločin nad civilnim stanovništvom koje je učinila zločinačka JNA, u tom tzv. “desetodnevnom” ratu kad su stradali nevini ljudi, kad su Trifunović i njegove kolege srpski ratni zločinci na tu zemlju slali tenkove i avione – da ruše i ubijaju. Trifunović je tada bio zapovjednik JNA u Varaždinu, raspolagao je velikim brojem tenkova i drugog naoružanja, a bio je optužen po zapovjednoj odgovornosti. On je, kako to već ide, primao zapovjedi od viših oficira i generala, a to je tada prenosio onim nižim po odgovornosti i činovima. Tako je zapovjedio da u Sloveniji JNA zauzme granične prijelaze sa Austrijom, preko Ormoža, Ljutomera pa do Gornje Radgone. Još su nam u sjećanju tv-snimke iz 1991. kako zločinački avioni JNA raketiraju položaje nespremnih Slovenaca, kako mrtvi i ranjeni ljudi, nevini, dakako, leže po cestama, kako sve gori…
General Trifunović nakon rata imao je čudnu sudbinu. Sudili su ga Hrvati kao ratnog zločinca, ali u isto vrijeme i Srbi kao ratnog – izdajicu, jer “nije želio” pucati i ubijati po Varaždinu. Međutim, bez obzira na silno naoružanje koje je imao u varaždinskim kasarnama ipak to nije bilo tako. On jednostavno nije smio ni mogao to učiniti, jer je bio opkoljen od strane hrvatskih branitelja i svaki takav njegov pokušaj jednostavno bi značilo njegovo samoubojstvo, kao i njegovih vojnika.
Na sličan je način “pala” (nekoliko dana nakon varaždinske) i koprivnička kasarna, čiji su vojnici s naoružanjem također sudjelovali u agresiji na Sloveniju. (Ali, to začudo nitko više i ne spominje). Vidjevši da nemaju kuda, vojnici zločinačke JNA iz koprivničke kasarne (30. rujna 1991.) mirno su se predali, te ostavili teško naoružanje (dobrim dijelom uništeno, dakako), a oni su kao i Varaždinci pod zaštitom hrvatske policije, otpremljeni do granice sa Srbijom. Neki pokazatelji govore da su se ti “mirotvorci” iz varaždinske i koprivničke kasarne JNA odmah, ali odmah nakon prelaska granice, uključili u srpske vojne postrojbe i krenule natrag, prema Vukovaru, ali i drugim hrvatskim krajevima, opet ubijajući, rušeći s crvenom zvijezdom petokrakom na glavi.
Dakle, general Trifunović nije za ništa kriv, čak su ga i Srbi poslije oslobodili odgovornosti, tako da ostaje pitanje: a tko onda jeste?
No, sad nas zanima je li će se onaj zlotvor koji je u zračnoj luci Pleso u Zagrebu, prigodom dočeka Junaka Domovinskog rata Darija Kordića, uzviknuo “Sotono!Ubojice!”, koji je inače iz Sarajeva a koji je nakon dočeka Kordića pobjegao kao mali miš, a gdje drugdje nego u Beograd, vikati pred beogradskim Trifunovićevim stanom “Sotono!Ubojice!”, ili hoćemo li sada čuti Pupovca, Stanimirovića, Pusića, a poglavito onu Teršeličku, pa i hrvatski državni vrh da protestiraju protiv oslobađajuće presude još jednom srpskom ratnom zločincu, ili će sve ostati na svaljivanju krivnje nad pojedinim hrvatskim braniteljima i generalima?
Što na kraju krajeva na sve to kaže također ratni zločinac Sava Štrbac?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)