Reumatoidni artritis je sistemska, kronična, progresivna i upalna reumatska bolest koja primarno zahvaća zglobove, a svi razlozi njena javljanje nisu još u cjelosti razjašnjeni. Misli se da je „trigger“ (početni pokretač) imunoloških zbivanja kombinacija nekoliko artritogenih činitelja među kojima je svakako i genetska predispozicija. Zahvaljujući HLA tipizaciji tkiva, zna se da je genetski biljeg HLA DRB1 izrazito nepovoljan za tijek i prognozu ove bolesti, a češći je u žena, nego muškaraca.U prošlom smo napisu istakli da je riječ o jednoj od najtežih kroničnih reumatskih bolesti.
Tijek bolesti je varijabilan i obilježavaju ga razdoblja pogoršanja i poboljšanja. Početak bolest najčešće je postupan, javljaju se opći simptomi: umor, malaksalost, brže umaranje, gubitak apetita, pojačano znojenje. Glavni simptomi vezani su uz koštanozglobni sustav, tako da dominira bol i otok zglobova uz jutarnju ukrućenost trajanja 30 minuta i više.
Za sigurnu dijagnozu reumatoidnog artritisa potrebna su četiri od ukupno sedam dijagnostičkih kriterija Američkog reumatološkog društva :
1.jutarnja ukrućenost zglobova trajanja duljeg od sat vremena
2. upala (artritis) barem tri zgloba sa otokom i izljevom
3. upala zglobova šaka (ručni i mali zglobovi šaka)
4. simetrični artritis
5. reumatoidni čvorići
6. pozitivan reumatoidni faktor
7. tipične radiološke promjene malih zglobova šaka i ručja.
Što se kliničkih kriterija tiče, prva četiri gore navedena, moraju trajati minimalno šest tjedana, da bi se potvrdila dijagnoza. Kao i uvijek na prvom je mjestu iscrpna anamneza (povijest bolesti), a potom slijedi detaljan klinički pregled reumatologa ili fizijatra. Od velike su pomoći krvni nalazi – tzv. laboratorijski parametri upalne aktivnosti među koje između ostalih pripadaju: SE – sedimantacija eritrocita, CRP – C reaktivni protein, fibrinogen serumsko željezio itd. Neizostavno treba učiniti i serološke pretrage: RF – reumatoidni faktor o kojem smo već pisali i anti CCP faktor – antitijela na ciklički citrulinski peptid. Korisna je i HLA tipizacija tkiva, jer genetski biljeg HKLA-DRB1 znači predispoziciju, ali i teži oblik reumatoidnog artritisa.
Od velike pomoći za postavljanje dijagnoze je radiološka obrada, gdje se najčešće prve promjene vide na malim zglobovima šaka i to u prvo vidu demineralizacija kosti oko zgloba, a potom erozije i uzure.
Upalni proces započinje u sinoviji – ovojnici koja obavija zglob, potom se širi na hrskavicu i konačno razara samu kost. Glavno kliničko obilježje bolesti je simetrični poliartritis – obostrana upala više zglobova. Zglobovi su otečeni, a kad bolest traje duže, postaju zadebljani, a često i deformirani. Tada nastupa teži funkcionalni deficit koštano-zglobnog sustava, koji bolesniku znatno ograničava radnu sposobnost, ali i svakodnevne životne aktivnosti.
Na planu liječenja osnovni je princip pošteda zahvaćenih zglobova, jer pojačana aktivnost i opterećenje zgloba pogoršavaju stanje. U akutnoj fazi, ili u egzacerbaciji kronične faze indicirani su hladni oblozi ili masaža ledom. Dobar učinak ima i fizikalna terapija, posebice medicinska gimnastika po programu za reumatoidni artritis. Radi ublaženja upale propisuju se nesteroidni antireumatici i temeljna terapija – sintetski antimalarici, sulfasalazin, itd. Ovisno o stanju bolesti, sporadično ili u manjim dozama kroz duže vrijeme daju se kortikosteroidi, a kontinuirano imunosupresivi. Kad terapija ostane bez efekta kod nekih pacijenta propisuje se biološka terapija.
Zaključno, rana dijagnoza, optimalno liječenje te pridržavanje liječničkih uputa i ograničenja, daju izglede da se bolest može držati pod nadzorom.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr