„Modicus cibi, medicus sibi”
( Tko je umjeren u jelu, sebi je liječnik )
Sve je veći broj oboljelih od šećerne bolesti, zbog produžene životne dobi, loših prehrambenih navika, debljine, nedostatnog kretanja i stresa. Otkrićem inzulina 1921. godine značajno se produžio životni vijek oboljelih od šećerne bolesti. Unatoč tome ostaju posljedice, jer tijekom vremena dolazi do postupnog oštećenja različitih organa, najčešće očiju i bubrega, te oštećenja živčanog sustava i malih krvnih žila.
Mikroangioaptija (oštećenje malih krvnih žila) razlog je komplikacijama na očima i bubrezima. Ako se s vremenom smanji osjećaj za dodir, toplinu i bol u bilo kojem dijelu tijela, posebice u šakama i stopalima, znak je da su zahvaćeni periferni živci i tada se radi o tipičnoj dijabetičkoj polineuropatiji. I reumatske manifestacije kod oboljelih od šećerne bolesti, najčešće su posljedica kroničnih komplikacija, prije svega oštećenja krvnih žila i živčanog sustava, ali i promijenjenog kolagena. Što se lokalizacije tiče, najčešće su zahvaćene šake i stopala. Koža prstiju šaka često je zadebljana – fibrozno promijenjena, a sami prsti u manjoj ili većoj kontrakturi i pacijent ih ne može u cjelosti ispružiti.
U dijabetičara znatno je češća Dupuytren-ova kontraktura (na slici) . Radi se o fibroznim zadebljanjima na jednom ili oba dlana koji u uznapredovaloj fazi bolesti mogu u znatnoj mjeri dovesti do funkcionalnog deficita šake. Naime, zadebljanja na dlanu (fibrozni tračci) mogu dovesti do kontraktura jednog ili više prstiju.
Ćešće nego u opće populacije javlja se i sindrom karpalnog kanala, kod kojeg
je u koštanofibroznom kanalu zapešća, pritisnut živac medianus. Vodeći simptom su trnci i bolnost prva tri prsta šake.
U dijabetičara je relativno čest i sindrom rame-šaka, stanje kod kojeg se jednakovremeno javlja bol u ramenu i šaci na istoj strani tijela. Osnovni poremećaj je u mekim tkivima oko zgloba ramena, a bolovi u šaci su refleksne prirode.
U odnosu na zdrave ljude, oboljeli od šećerne bolesti imaju znatno većih problema sa stopalima. Skup različitih pojava i poremećaja koji se javljaju na stopalu nazivamo dijabetičko stopalo (na slici), a primarno su posljedica oštećenja perifernih živaca i malih krvnih žila. Stopalo je promijenjenog oblika i funkcije, otečeno, bolno, koža je promijenjena i zbog poremećene ishrane vrlo osjetljiva i na najmanju traumu. Vrlo često stvaraju se manje ili veće rane na samom stopalu. Stoga je izuzetno važno provoditi dnevnu higijenu stopala, te nastojati izbjeći i najmanje ozljeđivanje.
Statistike ukazuju da je i giht (urički artritis) češći u dijabetičara, kao i difuzna idiopatska skeletna hiperostoza (DISH), kod koje je riječ o okoštavanju, najčešće grudnog dijela kralježnice, ali srećom bez većeg kliničkog značaja.
Istovremeno postojanje upalnih reumatskih bolesti (reumatoidni artritis, sistemski lupus eritematodes, sklerodermija, itd) i šećerne bolesti, dodatni je problem u njihovu liječenju zbog kortikosteroida, koji su temeljni lijekovi u terapiji upalnog reumatizma, ali nažalost mogu u značajnoj mjeri povisiti razinu glukoze u krvi.
Kod svih oblika šećerne bolesti prisutna je u većem ili manjem opsegu osteoporoza – smanjenje gustoće koštane mase. Stoga, kod dužeg trajanja šećerne bolesti, a posebice kod žena uputno je učiniti denzitometriju, da bi se ovisno o nalazu pristupilo prevenciji ili liječenju osteoporoze.
Izuzetno je važno radi održavanja normalne razine glukoze u krvi trajno uzimati lijekove: oralne antidijabetike (hipoglikemike) ili inzulin, pridržavati se dijabetičke dijete i provoditi redovitu tjelesnu aktivnost. Držanje pod nadzorom šećerne bolesti, umanjiti će i učestalost svih komplikacija, kao i reumatskih manifestacija ove bolesti.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr