Vrijeme oko obljetnica uvijek je prigodno za rekapitulaciju perioda koji je iza nas, a Dan grada svakako je jedan od takvih dana. Naša Koprivnica preživjela je zlokobnih 666. i evo je s proslavljenih 667. godina.
I dok će obnašatelji vlasti u vrijeme rođendana na mjestima gdje treba i ne treba isticati sve ono što su napravili u proteklom periodu, njihovi će oponenti spominjati sve ono što nisu napravili. Kao i u mnogim stvarima, iz njihovog kuta sve će postati vrlo brzo dosadno, a nadmetanja tko-kome-zašto-gdje na kraju ne rezultiraju ničim konkretnim.
No, između svega toga nalaze se građani, oni koji zapravo jesu centralni moment svakog grada, oni oko kojih bi se cijeli “svemir” jednog grada trebao okretati. I tu se zapravo događa sve ono što mislimo kad kažemo da jedan grad diše punim plućima. Jer upravo su građani oni koji kreiraju puls svakog grada, oni se aktiviraju samostalno, kroz različite organizacije, oni kude i plješću, oni na kraju kreiraju okolinu oko sebe.
A kakvi su naši Koprivničanci? Jesu li zaista Dudeki kako sami sebi vole predbaciti ili kakvima ih vole prezentirati? Može li netko smotan, zbunjen, pa rekli bi i nesposoban, izgraditi najveću prehrambenu industriju u zemlji? Ok, reći će ljudi danas da može, jer će ju kasnije predati u ruke “nekim drugima”, da upravljaju njome. No, ako gledamo gospodarsku stranu generalno, zapisi sada već stari više od 100 godina govore o tome kako se u Koprivnici zapravo oduvijek nešto razvijalo.
Nije tu riječ samo o gospodarstvu i onaj civilni sektor oduvijek je vrlo aktivan. Udruge, organizacije, pojedinci, svi oni kreatori su Koprivnice onakve kakvu poznajemo, a postignuća su im značajna. Ovaj tekst nema namjeru popisivati ih nekim redoslijedom jer bi to bio popriličan posao, ali ostaje da se svatko od nas okrene oko sebe i zasigurno poznaje nekog tko se bavi nekim vidom aktivnosti, a koja utječe na generalnu sliku grada.
U području iz kojeg dolazim, kulturi, često se znamo šaliti “kaj to jedemo” da na različitim stranama nižemo uspjehe, od glazbe, filma, likovne umjetnosti, primjera je pregršt.
Podneblje je ovo koje iz generacije u generaciju generira ljude koje imaju onu potrebnu strast da područje koje ih zanima izguraju “do kraja”. Ne događa se to lagano, unatoč svim preprekama na koje nailaze, često i iz okvira iste te zajednice, oni i dalje uspijevaju, a to je indikator da ovdje uistinu postoji neki X faktor kojeg je teško na ovaj način detektirati. Jer, kada prošetate ulicama i ljude pitate zašto im je ovdje baš toliko lijepo, nitko ne spominje konkretne stvari, nitko ne spominje niti jednog gradonačelnika do sada, niti jednu istaknutu osobu, nikog, ali svi zastanu i zapravo taj osjećaj ne znaju izraziti.
Razloga za i protiv bilo je i bit će uvijek, ali osjećaj koji mnogi u Koprivnici imaju kad se svako jutro probude, da žive u gradu u kojem im je gušt probuditi se, da je to grad u kojem ispunjavaju svoje želje, potrebe, grad u kojem stvaraju, dovoljan je da ovo mjesto na planeti proglasimo sretnim gradom.
Mi, sami za sebe, a onda će to i drugi. Sretan nam rođendan!