Slučaj krvavog ubojstva koji je potresao Podravinu i dalje puni stupce medija, a od Dejanovih bližnjih pa do Gole, a i cijele Hrvatske, svi su u šoku i ne mogu vjerovati što se dogodilo.
Nevjenčana supruga Dejana Slivara (46), trudna Slađana Brkić, pred troje ga je djece izbola nožem u prsa i nanijela mu smrtne rane.
S djecom starosti 11 i 14 godina, zaključala se u kuću, uzela je nož i usmrtila Dejana. Slađana je ujedno u visokom stupnju trudnoće te je hitno hospitalizirana. Centar za socijalnu skrb odlučuje što s nesretnom djecom, koja su ostala bez oba roditelja. Majka im je preminula prije pet godina od raka.
Slađana i Dejan, kažu susjedi, znali su se svađati, ona je otišla u rodnu Rijeku, no nedavno se vratila trudna. Razgovarajući s mještanima i Dejanovim bližnjima, nitko ne može doći sebi i svi su u stanju šoka.
Pitali smo koprivničku psihologinju Nini Hrenić, što se nekome mora dogoditi, da učini takvo zlodjelo i to pred očima djece.
– Ne mogu govoriti o ovom konkretnom slučaju jer s tim nisam upoznata, no u takvim se okolnostima obično radi o dugotrajnoj frustraciji, poremećenim odnosima, što u nekom trenutku eskalira, popuste brane i čovjek napravi nešto impulzivno, bez kontrole – objašnjava ona.
Dodaje da je vjerojatno u pitanju bila ogromna frustracija, gdje racionalni dio mozga zablokira.
– Takva agresija se događa kad se svijest zamuti. U takvom trenutku, sumnjam da je mogla racionalno razmišljati, vjerojatno su to nakupljeni, dugotrajno poremećeni odnosi – mišljenja je ona.
Kaže da se to sigurno nije dogodilo bez razloga i ne pomrači se um odjednom iz čista mira, uvijek postoji objašnjenje.
– Obično kad žene počine kazneno djelo ubojstva, onda je to vrlo drastično, u pitanju je nož, sjekira i slično. Riječ je o nakupljenoj frustraciji i potiskivanju nezadovoljstva, osjećaja poniženja i to dugo godina. Nezadovoljstvo u jednom trenutku eskalira i jedini izlaz koji vidi u tom trenutku je da ga se riješi, tako nečim drastičnim. Ovako gledajući troje djece, trudna, najvjerojatnije su to poremećeni odnosi dulje vrijeme. – kazuje N. Hrenić.
Tvrdi da ako su odnosi dobri, onda u jednoj svađi ne ideš s takvom agresijom.
– Ne možeš se svađati sam sa sobom, moralo je biti obostrano i to je eskaliralo do te mjere da čovjek izgubi kontrolu i razišljanje o posljedicama, pogotovo pred djecom. No napominjem, mora biti riječ o dugotrajnom nakupljanju nezadovoljstva, ne može se to dogoditi u jednom danu – mišljenja je N. Hrenić.
Druga mogućnost je da je riječ o teškoj psihičkoj bolesti, paranoidnoj psihozi koja se ne liječi pa eskalira do te mjere da čovjek ne može kontrolirati svoje ponašanje.
– No takvo nešto bi se vidjelo i liječilo, posebno obzirom na to da imaju djecu pa bi se umiješao i Centar za socijalnu skrb. Moguće je i da je bila u pitanju psihička bolest, a nije uzimala lijekove – zaključuje Nina Hrenić.
