Hrvatsko planinarsko društvo Bilo Koprivnica, pisali smo, iznimno je uspješno. Od davne 1928. godine, dakle devet desetljeća plus dva, različita vodstva i članovi provodili su brojne aktivnosti, surađivali s udrugama, organizirali druženja te, najvažnije, pohodili mnoštvo planinskih vrhova, manjih i većih brda, uživajući u prirodnim ljepotama. Gotovo pola toga razdoblja isto je činio njihov predsjednik Ivica Kušek, poznatiji pod nadimkom Hans.
Planinarenjem se počeo baviti, prisjetio se, još kao srednjoškolac. Od gotovo 44 godine planinarskog staža, 34 odradio je kao planinarski vodič, prateći u visine bezbroj entuzijastičnih grupa.
– Moraš imati volontersku crtu. Žrtvovati sebe i svoje vrijeme, obitelj i novac. Mi vodiči od toga imamo samo brigu i posao, a nagrada je ljudska zahvala. Naravno, lijepo je vidjeti ljude kako su cijeli dan zadovoljni, sretni i nasmiješeni – govori Kušek, polaznik mnogih tečajeva među kojima je i onaj za markacista, odnosno osobu zaduženu za obilježavanje planinarskih putova.
Usto, Hans je 20 godina i predsjednik društva Bilo. Posebno ga veseli što se kontinuirano pridružuju zainteresirani volonteri čime su stigli do brojke od tridesetak ljudi koji mogu obnašati važne funkcije. Prema njemu, rijetka je to situacija u udrugama građana koje većinom vuče par ljudi.
– Prošle smo se godine penjali na Olimp u Grčkoj. Ja najstariji, ostali imaju tridesetak godina. Rekoh, bio sam ja već ovdje, prije 38 godina – uz smijeh prepričava Hans čime je zapravo ukratko ilustrirao svoje iskustvo.
A ono, između ostaloga, podrazumijeva vrhove Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Albanije, Grčke, Austrije i Mađarske. Uračunamo li sudbinu planinarskog vodiča, a to je da organizacija i vođenje grupa uključuje odlazak na ista mjesta – pa je tako gotovo 40 puta bio na Kleku – razumjet ćemo Hansovu suprugu koja mu ponekad prigovori kako je više s planinarima nego doma. No, riječ je o predivnoj aktivnosti, strasti i načinu života.
– Svaki će planinar, koga god pitali, reći Velebit. On ima tri potpuno različita područja: sjeverni, srednji i južni. Sjeverni je pod šumom, srednji ima određene goleti, a južni je gol. Ima svoje visine, mikroklimu u kojoj se sudara kontinentalna i mediteranska klima. Nikad nije dosadno. U jednome danu može padati snijeg i biti vruće. Toliko je ogroman da se u jednome životu cijeli ne može obići – odgovorio je Kušek na pitanje koji ga je vrh posebno impresionirao, nemalo nas iznenadivši kao neupućene u planinarstvo.
Oprema, pamet u glavu i dobar plan tri su elementa, niti vodilje kojih se uvijek pridržavao zbog čega nikada nije doživio ozbiljnije ozljede. Tu je i fizička spremnost koju je odmalena njegovao kroz različite sportove. Sa željom da ga pohvalimo kako u poznim godinama, odnosno s njih 60, ide kao da mu je dvostruko manje, Hans je spomenuo nekadašnju dopredsjednicu društva Ivanu Kolar koja se s čak 72 godine upisala u knjigu na Triglavu.
– Još godinu i pol moram izdržati dok mi ne istekne mandat predsjednika – smijući se kaže.
Na prvi pogled, a što je i sam potvrdio, vidi se da je riječ o osobi koja odgovara svakom okruženju, urbanom ili prirodnom. Prilagođava se na ljude različitih pozadina, različitih priča. Ukratko nam je ispričao svoju obogaćenu poznanstvima i iskustvima šarenih krajeva.
– Iza brda uvijek postoji nešto novo – zaključio je pomalo misteriozno Hans, zapravo odgovorivši na pitanje što ga je vuklo sve te godine prema visinama i što će ga, kako je i sam kazao, vući dok god bude mogao.
